Trumpova nova sigurnosna strategija: Europa pred “civilizacijskim brisanjem”, NATO mora stati

Nova Strategija nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država, dokument od 33 stranice koji službeno predstavlja vanjskopolitičku viziju drugog mandata Donalda Trumpa, izazvala je šok i u Bruxellesu i u europskim prijestolnicama. Europa se u tom dokumentu opisuje kao kontinent u “neposrednom i potpunom kulturnom raspadu”, suočen s “civilizacijskim brisanjem” u iduća dva desetljeća, dok se migracije, pad nataliteta i politike Europske unije stavljaju u isti okvir – kao prijetnja opstanaku Europe kakvu poznajemo.

Dokument koji cilja izravno na Europu

Strategija nacionalne sigurnosti SAD-a obično je tehnički, hladan dokument koji definira prioritete američke vanjske i sigurnosne politike. Trumpova verzija za 2025. godinu izgleda drugačije: ona je istodobno ideološki manifest i politički signal, posebno prema Europi. U nekoliko ključnih odlomaka Europa se opisuje kao kontinent koji prolazi kroz “neposredan i potpuni kulturni raspad”, opterećen migracijom, padom nataliteta, “cenzurom slobodnog govora” i “erodiranjem političkih sloboda”.

Za razliku od ranijih američkih strategija, koje su Europsku uniju i NATO promatrale kao stupove transatlantske sigurnosti, nova strategija otvoreno napada Bruxelles i “transnacionalne strukture” koje, kako se tvrdi, potkopavaju suverenitet država članica. Dokument se uklapa u narativ koji već godinama koriste krajnje desne stranke u Europi – od upozorenja na “gubitak identiteta” do tvrdnji da se nacionalne vlade više ne pitaju za ključne odluke.

Ideološko zbližavanje s europskom krajnjom desnicom

Posebno je upadljiva činjenica da strategija ne skriva političke simpatije prema nacionalističkim i krajnje desnim strankama u Europi. U dokumentu se govori o “patriotskim europskim strankama” koje navodno vraćaju samopouzdanje i “duh civilizacije”, dok se migracijske politike Europske unije opisuju kao glavni generator sukoba, kulturne promjene i nesigurnosti.

Retorika o “brisanje civilizacije”, “demografskom slomu” i budućim “neeuropskim većinama” u pojedinim državama članicama NATO-a opasno se približava terminologiji teorije zavjere poznate kao “velika zamjena”, koja je godinama prisutna u diskursu europske i američke krajnje desnice. Time se granica između klasične sigurnosne analize i političkog manifestiranja znatno briše, a Bijela kuća de facto preuzima fraze koje su do jučer pripadale rubu političkog spektra.

Ukrajina u drugom planu: “rat koji treba zaustaviti”, ali…

Rat u Ukrajini u dokumentu zauzima iznenađujuće skroman prostor. Formalno, strategija potvrđuje da je “u interesu Sjedinjenih Država zaustaviti ruski rat protiv Ukrajine” i spriječiti daljnju destabilizaciju istočne Europe. No, između redaka jasno se poručuje da Washington smatra europske vlade “nestabilnima” i “nerealnima” u svojim očekivanjima, te da svojim potezima navodno otežavaju postizanje mira.

Time se ponovno otvara pitanje na koje europske diplomacije upozoravaju već mjesecima: hoće li Washington u nekom trenutku početi snažno pritiskati Kijev da prihvati mirovni sporazum na manje povoljnim uvjetima, kako bi se konflikt “zatvorio” i američka politika preusmjerila na druge prioritete? Strategija ne daje izravan odgovor, ali naglašava potrebu “realističnog pristupa” i izbjegavanje “otvorenih obaveza” koje SAD dugoročno ne želi nositi.

Zaustavljanje širenja NATO-a i povratak Monroe doktrini

Jedan od najosjetljivijih dijelova dokumenta odnosi se na budućnost NATO-a. Umjesto dosadašnje politike “otvorenih vrata”, koja nominalno ostavlja mogućnost pridruživanja Savezu svim demokratskim državama koje ispunjavaju kriterije, Trumpova administracija poručuje da želi “okončati percepciju trajnog širenja NATO-a”.

Iako se izričito navodi da ni prethodne administracije nisu bile spremne primiti Ukrajinu u NATO, sada je prvi put jasno zapisano da Washington želi zatvoriti to poglavlje. Istodobno se naglašava povratak fokusa na zapadnu hemisferu – svojevrsna modernizirana verzija Monroe doktrine – s prioritetima poput borbe protiv migracija, trgovine drogom i učvršćivanja američke dominacije u vlastitom susjedstvu.

Što strategija znači za Europsku uniju?

Za Europsku uniju nova američka strategija otvara nekoliko paralelnih frontova. S jedne strane, Bruxelles sada službeno ima partnera u Washingtonu koji sumnjiči EU institucije za gušenje suvereniteta država članica, potiče “patriotske” – čitaj krajnje desne – stranke i sumnja u mainstream europske elite. S druge strane, Europa i dalje ovisi o američkom kišobranu sigurnosti, posebno u kontekstu Rusije i rata u Ukrajini.

Pitanje koje se već postavlja u briselskim hodnicima glasi: može li Europska unija istodobno ostati vojno oslonjena na SAD, a politički se ozbiljno razilaziti s Bijelom kućom po pitanju migracija, demokratskih standarda i odnosa prema krajnjoj desnici? Odgovor neće doći preko noći, ali dokument jasno ubrzava raspravu o europskoj “strateškoj autonomiji” – temi koja je godinama bila više slogan nego konkretan plan.

“Mapa puta” za Ameriku – i ogledalo za Europu

Trump u uvodu strategije dokument opisuje kao “mapu puta” koja treba osigurati da Sjedinjene Države ostanu “najveća i najuspješnija nacija u ljudskoj povijesti”. Ton je u skladu s retorikom pokreta MAGA: naglasak na nacionalnoj suverenosti, odbacivanju “globalističkih elita” i spremnosti na sukob s multilateralnim institucijama kada se smatra da one ograničavaju američke interese.

No, ista ta strategija, koliko god pisana iz perspektive Washingtona, postaje i svojevrsno ogledalo za Europu. U njoj se ogleda strah od demografskih promjena, duboko nepovjerenje prema institucijama i opasno pojednostavljivanje složenih društvenih procesa kroz retoriku “civilizacijskog brisanja”. U trenutku kada populističke i krajnje desne stranke diljem kontinenta rastu, činjenica da Bijela kuća preuzima dio njihovog rječnika mogla bi u mjesecima koji dolaze imati vrlo konkretne političke posljedice – od izbora, preko migracijskih politika, do budućnosti NATO-a.

Šok u Bruxellesu, zadovoljstvo na desnom rubu

Nova strategija nacionalne sigurnosti SAD-a službeno je objavljena tek prije koji dan, ali je već jasno da će njezin odjek trajati puno duže od jednog političkog ciklusa. Za dio europskih čelnika ona je upozorenje da je partner na kojeg su se desetljećima oslanjali – Washington – promijenio optiku i rječnik. Za krajnju desnicu, dokument je potvrda da se njihove teme i narativi sele u središte globalne pozornice.

Europa će u narednim mjesecima morati odgovoriti na dva pitanja: kako obraniti vlastite vrijednosti i demokratske standarde u vremenu kada ih osporavaju i vanjski rivali i unutarnji kritičari – i može li pritom zadržati čvrst sigurnosni oslonac u Sjedinjenim Državama, čak i kada službeni Washington počne govoriti jezikom koji sve više podsjeća na njihove najglasnije protivnike u europskoj politici.