Vučić uperio prst u Hrvatsku: Teško optužuje Zagreb, ali pola Europe koči put Srbije u EU

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već mjesecima javno proziva Hrvatsku da blokira otvaranje trećeg klastera u pristupnim pregovorima Srbije s Europskom unijom. Dok Beograd tvrdi da je Zagreb ključna prepreka, diplomatski dokumenti i raspoloženje u europskim prijestolnicama pokazuju kompleksniju sliku: uz Hrvatsku, još niz država članica ima ozbiljne primjedbe – od Kosova i vladavine prava do odnosa prema Rusiji i suočavanja s ratnom prošlošću.

Vučićeve optužbe na račun Hrvatske

Srbija je pristupne pregovore s Europskom unijom otvorila još 2014., a od tada je otvoreno 22 od 35 pregovaračkih poglavlja. Nakon što je prije tri godine zaustavljen napredak, Beograd već dulje vrijeme želi otvaranje tzv. trećeg klastera – skupine poglavlja koja se odnose na konkurentnost i inkluzivan rast. Klaster je, prema službenim procjenama Europske komisije, tehnički spreman za otvaranje, ali politička odluka Vijeća EU izostaje.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u više je navrata u javnim istupima prozvao Hrvatsku kao glavnog krivca. Zagreb, tvrdi, koristi pravo veta kako bi zaustavio napredak Srbije prema članstvu u EU. Hrvatska istodobno poručuje da ne blokira proces radi blokade same, nego zbog konkretnih uvjeta koje Srbija, prema njihovoj ocjeni, još nije ispunila – od nestalih osoba iz Domovinskog rata do odnosa prema osuđenim ratnim zločincima.

Nije problem samo Zagreb: tko još koči treći klaster?

Tiha diplomacija u Bruxellesu otkriva da Hrvatska svakako nije jedina država koja ima rezerve prema ubrzanju srpskog pristupnog puta. Prema diplomatskim izvorima i izvješćima europskih medija, uz Zagreb, zadrške izražavaju i pojedine zapadnoeuropske i nordijske zemlje, kao i baltičke države koje Beogradu zamjeraju izostanak jasnog svrstavanja prema ruskoj agresiji na Ukrajinu.

U nacrtima zaključaka Vijeća općih poslova EU-a jasno stoji da će napredak Srbije u vladavini prava i normalizaciji odnosa s Kosovom nastaviti određivati ukupnu dinamiku pregovora. Drugim riječima, otvaranje trećeg klastera nije izdvojena tehnokratska odluka, nego dio šire političke slike – od pravosuđa i borbe protiv korupcije do regionalne stabilnosti.

Kosovo, Rusija i vanjska politika: ključne kočnice

Za Bruxelles je i dalje presudno pitanje: kako Beograd vodi politiku prema Kosovu. Europsko vijeće godinama ponavlja da će ukupan tempo pristupnih pregovora sa Srbijom ovisiti o napretku u dijalogu s Prištinom i provedbi preuzetih obveza. Incidenti na sjeveru Kosova, napad na pripadnike KFOR-a i lokalno stanovništvo te neprocesuiranje odgovornih dodatno su narušili povjerenje dijela država članica u spremnost Srbije da djeluje kao faktor stabilnosti u regiji.

Još jedan važan test je odnos prema Rusiji. Dok je većina kandidata i članica uskladila svoju vanjsku i sigurnosnu politiku s EU, Srbija i dalje odbija uvesti sankcije Moskvi. Baltičke zemlje, ali i dio sjeverne Europe, upravo tu neravnotežu navode kao razlog zašto nije vrijeme za otvaranje novog klastera pregovora. Istodobno zabrinjava i ubrzano davanje državljanstva ruskim državljanima, što pojedine članice vide kao sigurnosni rizik, budući da srpska putovnica omogućuje ulazak u EU bez viza.

Sloboda medija, korupcija i pravosuđe pod povećalom

U nedavnim izvješćima Europske komisije i država članica bilježi se nazadovanje ili tek ograničen napredak Srbije u nizu osjetljivih područja: slobodi izražavanja, borbi protiv korupcije, neovisnosti pravosuđa i funkcioniranju institucija. Posebno se upozorava na pritiske na medije, napade na novinare tijekom prosvjeda i zloporabu javnih resursa u političke svrhe.

EU od Srbije traži i neovisne istrage o napadima na građane i medije tijekom prosvjeda koji su potresali zemlju proteklih godina. Bez uvjerljivih rezultata u tim istragama, poruka je Bruxellesa jasna: teško je govoriti o “europskim standardima” dok se temeljna prava i sigurnost građana ne štite jednako za sve.

Hrvatski uvjeti: nestali, ratni zločinci i suočavanje s prošlošću

U ovom kompleksnom mozaiku Hrvatska ima svoj, vrlo specifičan set zahtjeva. Zagreb od Srbije očekuje da prestane veličati ratne zločince, da se jasno ogradi od njihovih zločina te da se utvrdi sudbina nestalih osoba iz razdoblja Domovinskog rata. Riječ je o temama koje u hrvatskoj javnosti i dalje izazivaju duboke emocije, ali i o pitanjima koja EU sve više promatra kao dio šireg koncepta suočavanja s prošlošću.

U nacrtima europskih dokumenata spominje se i “duboka zabrinutost” što Srbija nije provela sve obveze vezane uz napad na pripadnike KFOR-a na Kosovu, kao i kršenje procedura iz dijaloga o pravnoj pomoći. Sve to zajedno čini okvir u kojem Hrvatska, ali i druge države članice, svoj pristanak na otvaranje novih klastera vežu uz konkretne poteze Beograda, a ne samo uz diplomatsku retoriku.

Što dalje: može li se treći klaster ipak otvoriti?

Naravno, uvijek postoji mogućnost da Srbija u određenom trenutku otvori treći klaster i time odblokira pregovore koji su stali prije tri godine. No, ta mogućnost trenutačno izgleda ograničeno – ne zato što to ne želi samo jedna država članica, nego zato što više njih očekuje jasan iskorak u praksi, a ne samo na papiru.

U takvim stavovima Hrvatska svakako nije jedina, niti je najtvrđi protivnik. Zanimljivo, ako se pogleda javno mnijenje, potpora ulasku Srbije u EU u ovom trenutku veća je među građanima Hrvatske nego u samoj Srbiji. Unatoč tomu, politička realnost je hladna: bez bitnog napretka u vladavini prava, odnosima s Kosovom, usklađivanju s politikom EU prema Rusiji i suočavanju s ratnom prošlošću, treći klaster ostat će zatvoren – bez obzira na to koliko Vučić u javnosti uperio prst upravo u Hrvatsku.