Procurila nova američka strategija: Trump upozorava da Europi prijeti „brisanje civilizacije“

Nova Strategija nacionalne sigurnosti SAD-a, koju potpisuje administracija Donalda Trumpa,
izazvala je šok diljem Europe. Dokument od 33 stranice opisuje Europsku uniju,
migracije i transnacionalne institucije kao prijetnju „političkim slobodama i suverenitetu“,
a europski kontinent prikazuje kao prostor koji u iduća dva desetljeća navodno
prijeti „potpuni kulturni raspad“ i „brisanje civilizacije“.

Europa kao „kontinent u raspadu“: što piše u novoj strategiji

U dokumentu se tvrdi da ekonomske teškoće nisu glavni problem Europe,
nego „mnogo ozbiljnija mogućnost brisanja civilizacije“ u sljedećih dvadesetak godina.
Kao glavne prijetnje navode se masovne migracije, pad nataliteta, slabljenje
nacionalnih identiteta te navodna „cenzura“ i politička represija prema drukčijim mišljenjima.

Europska unija i druge transnacionalne strukture opisane su kao akteri koji
„potkopavaju političke slobode i suverenitet država članica“ te guraju kontinent prema
„postnacionalnom poretku“. Retorički, riječ je o narativu koji se već godinama može
pronaći u programima europskih krajnje desnih stranaka – od AfD-a i Voxa do niza
talijanskih i nizozemskih populističkih pokreta – sada prvi put eksplicitno preuzetom
u službeni dokument američke vlade.

Otvoreno zbližavanje s europskom krajnjom desnicom

Jedan od najosjetljivijih dijelova strategije odnosi se na političke poruke
prema unutarnjoj sceni u državama članicama EU-a. Washington ne skriva da želi
jače povezivanje s nacionalističkim i populističkim strankama:
SAD, stoji u tekstu, „potiče svoje političke saveznike u Europi“ da promiču
„patriotski europski preporod“.

Takav rječnik označava rijedak slučaj da američka administracija javno ističe
naklonost određenim političkim akterima u drugim državama, i to na temelju ideološke
bliskosti, a ne klasičnih sigurnosnih ili ekonomskih interesa. Analitičari upozoravaju
da se time vanjska politika SAD-a de facto veže uz MAGA pokret i nastoji preslikati
na europski politički prostor.

Teorija „velike zamjene“ u službenom dokumentu

Posebno su sporne formulacije koje se izravno nadovezuju na teoriju zavjere
poznatu kao „velika zamjena“. Strategija tvrdi da je „vjerojatno“ kako će određene
članice NATO-a u nekoliko desetljeća imati većinski neeuropsko stanovništvo,
pri čemu se migracije i demografske promjene prikazuju kao koordinirani proces
koji vodi „civilizacijskom brisanju“.

Ta je teorija u europskim demokracijama višekratno odbačena od strane
mainstream stranaka, znanstvenika i sigurnosnih službi, koje upozoravaju
da takvi narativi potiču radikalizaciju i nasilje. Sada se prvi put elementi
iste retorike pojavljuju u službenom dokumentu američke administracije,
što izaziva dodatnu zabrinutost u Bruxellesu, Berlinu i Parizu.

Ukrajina i NATO: kratko spomenuti, ali s jasnim porukama

Rat u Ukrajini u samom dokumentu zauzima tek ograničen prostor, ali poruke su
vrlo jasne: Washington tvrdi da je „u interesu SAD-a zaustaviti ruski rat“, no istodobno
proziva europske vlade kao „nestabilne“ i „nerealne“ u pogledu očekivanja oko
trajanja sukoba i mogućeg mirovnog sporazuma.

U završnom dijelu strategije administracija se izričito protivi konceptu
„trajnog širenja NATO-a“ i naglašava raskid s dosadašnjom politikom otvorenih vrata.
time SAD formalno potvrđuje da se protivi članstvu Ukrajine u NATO-u, iako su
i prethodne administracije u praksi držale taj proces „na dugoj stazi“.
Europski diplomati strahuju da bi takav signal mogao oslabiti odvraćanje
prema Moskvi i dodatno podijeliti Savez.

Što znači novi američki zaokret za Europu?

Nova Strategija nacionalne sigurnosti za Europu je možda najjasniji dosad signal
da SAD ulazi u fazu potpuno drugačije politike prema Europskoj uniji – ne samo kao
sigurnosnom savezu, nego i kao političkom projektu. U praksi, to bi moglo značiti:

– slabiju tradicionalnu transatlantsku koordinaciju u pitanjima Rusije i Kine
– jačanje radikalno desnih snaga koje će imati otvorenu podršku iz Washingtona
– nove političke sukobe unutar same EU oko migracija, identiteta i budućnosti NATO-a.

Koliko će se toga zaista ostvariti, ovisit će i o europskim odgovorima.
Dio analitičara smatra da bi upravo ovakav pritisak mogao ubrzati izgradnju
„samostalnije“ europske sigurnosne politike. Drugi upozoravaju da bi istodobni
rast populizma i slabljenje povjerenja u institucije mogao dovesti do nove
unutarnje blokade Unije – u trenutku kada se rat u Ukrajini i globalno
nadmetanje velikih sila tek zahuktavaju.