Hrvatski premijer Andrej Plenković u Parizu je pred francuskim analitičarima i novinarima
branio Marka Perkovića Thompsona i njegov zagrebački koncert na Hipodromu. Dok dio
francuskih medija događaj opisuje kao “ustašku nostalgiju”, u Hrvatskoj se istodobno
razbuktava sukob SDP-a i predsjednika Zorana Milanovića oko zabrane pokliča “Za dom spremni”.

Pariz pita za Hipodrom i “ustašku nostalgiju”

Na tribini u Francuskom institutu za međunarodne odnose (IFRI) u Parizu, Plenković je,
uz teme europske sigurnosti i rata u Ukrajini, dobio i pitanje koje se tiče čiste
domaće politike. Francuske je novinare zanimala slika koju je u Francuskoj ostavio
Thompsonov ljetni koncert na zagrebačkom Hipodromu – događaj koji su pojedini mediji
opisali kao spektakl s elementima “ustaške nostalgije”.

Posebno se isticalo izvođenje pjesme “Bojna Čavoglave”, koja tradicionalno otvara
nastup pokličem “Za dom spremni”, povijesno vezanim uz ustaški režim NDH i međunarodno
prepoznatim kao kompromitirani, fašistički pozdrav. Upravo taj detalj Francuzi navode
kao razlog zašto se Hrvatska i dalje promatra kroz prizmu nerazriješene prošlosti.

Plenković: “Thompson je iznimno popularan, u koncertu nema ništa novo”

Plenković je pred publikom u Parizu odbacio interpretacije da je riječ o novom
političkom iskoraku ili svjesnom normaliziranju spornih simbola. Thompson je, kako
je rekao, “iznimno popularan pjevač” koji istu pjesmu izvodi već tri desetljeća.

“U njegovom zagrebačkom nastupu nije bilo ničeg novog. On rijetko održava koncerte
u glavnom gradu, pa svaki takav događaj privuče veliko zanimanje medija i javnosti”,
poručio je premijer, dajući do znanja da Hipodrom vidi kao kontinuitet, a ne kao
novi politički signal.

Istovremeno, prozvao je dio ljevice da, po njegovom mišljenju, “koristi svaku
priliku za polarizaciju društva” i teme iz ratne i poratne povijesti ističe
u prvi plan kako bi na njima politički profitirala. Time je u Parizu zapravo
ponovio dio retorike koju je već koristio u domaćim polemikama.

“Za dom spremni” između povijesti i saborske procedure

Dok je Plenković u Parizu pokušavao ublažiti dojam kod francuske publike, u Zagrebu
se paralelno rasplamsava rasprava o tome treba li poklič “Za dom spremni” izričito
kriminalizirati. Riječ je o pozdravu iz razdoblja ustaškog režima, koji je u više
navrata bio predmet sudskih presuda i upozorenja međunarodnih organizacija, ali
i predmet političkih kompromisa i iznimki.

SDP je najavio da će do kraja godine u saborsku proceduru uputiti prijedlog zakona
kojim bi se jasno zabranila javna uporaba tog pokliča, a time i onemogućilo da
se izvodi u okviru Thompsonovih nastupa ili na sportskim tribinama. Time bi se
pitanje koje se dosad lomilo kroz pojedinačne prekršajne postupke i sudsku praksu
pokušalo jednom zauvijek razriješiti na razini zakona.

SDP protiv Milanovića: prijedlog zakona otvara frontu s Pantovčakom

No SDP-ov potez ima i neočekivanu posljedicu: umjesto da se sukob vodi isključivo
s HDZ-om, u prvi plan izlazi raskol s Pantovčakom. Predsjednik Republike Zoran
Milanović odbija podržati inicijativu vlastite bivše stranke da se poklič “Za dom
spremni” izrijekom kriminalizira i da se zabrani Thompsonov koncert u zagrebačkoj
Areni.

U vrhu SDP-a šire se sumnje da Milanović, preko dijela medija i bliskih komentatora,
aktivno opstruira prijedlog. To uzrokuje nove podjele unutar Predsjedništva: dio
članova i dalje mu je politički sklon, ali strahuju od napuštanja stranke i gubitka
stranačke infrastrukture, dok drugi smatraju da SDP bez jasnog stava o nasljeđu NDH
i spornih simbola nema što ponuditi ljevici.

Milanović pak ostaje suzdržan u javnim nastupima kada je riječ o izričitoj osudi
pokliča, svjestan da dio desnog i konzervativnog biračkog tijela, koje ga je
podržalo u utrci za drugi mandat, upravo u toj temi vidi test “patriotskog profila”
političara. Time sukob dobiva dodatnu dimenziju: nije riječ samo o vrijednostima,
nego i o čistoj biračkoj matematici.

Tri paralelne borbe: Pariz, Zagreb i biračko tijelo

U svega nekoliko dana, isti koncert i isti poklič postali su tema na tri razine.
U Parizu Plenković pokušava objasniti da Hrvatska nije zemlja koja tolerira
glorifikaciju fašizma, nego država članica EU s uređenim institucijama.
U Zagrebu SDP pokušava kroz zakon zatvoriti pravnu sivu zonu oko pozdrava,
dok Milanović pazi da se ne odrekne dijela birača koji na Thompsonove koncerte
gledaju kao na izraz ratnog iskustva i domoljublja.

Kako god završila saborska rasprava, jasno je da će se pitanje “Za dom spremni”
i dalje vraćati – bilo kroz nove koncerte, bilo kroz međunarodne upite poput onoga
koji je Plenkoviću postavljen u Parizu. Hrvatska se tako još jednom nalazi između
potrebe da se jasno distancira od ustaškog nasljeđa i političke računice onih koji
na podjelama i simbolima grade vlastitu poziciju.

Što SDP traži svojim prijedlogom?

• Jasno zakonsko definiranje pokliča “Za dom spremni” kao nedopuštenog u javnom prostoru.
• Mogućnost prekršajnog ili kaznenog kažnjavanja za javnu uporabu pokliča i srodnih simbola.
• Onemogućavanje korištenja pokliča na koncertima, sportskim događajima i političkim skupovima.
• Usklađivanje hrvatske prakse s europskim standardima zabrane fašističkih i nacističkih simbola.