TV WIEN · LIFE
PSIHOLOGIJA · OBITELJ
Bečka psihologija za stvarni život: Sigmund Freud i zašto nas Božić vraća u djetinjstvo
Dogodi se svake godine. Čim krenu blagdani, kao da se ljudi “vrate” nekoliko verzija unatrag: postanemo osjetljiviji, lakše planemo, brže se uvrijedimo ili se povučemo. I onda se pitamo: zašto mi je ovo tako teško kad bi trebalo biti lijepo?
Da je Sigmund Freud danas u bečkom tramvaju, vjerojatno bi samo mirno rekao: “Normalno. Blagdani aktiviraju stare obiteljske uloge.”
Jedna ideja iz Beča, jedna vježba za stvarni dan. Bez pametovanja. Bez teških riječi.
Freud u jednoj rečenici (za običan život)
Freud je svjetski poznat jer je pokazao nešto što i danas osjećamo na svojoj koži: puno toga što radimo nije “samo racionalno”. U nama žive stare priče, stari strahovi i stare potrebe – i često se pokrenu baš onda kad mislimo da smo “odavno odrasli”.
Zato blagdani nisu samo ukrasi i pokloni. Blagdani su i: obitelj, sjećanja, očekivanja, usporedbe, neizrečene rečenice, stare uloge. U prosincu se sve to približi, kao da je u istoj sobi.
Zašto nas Božić vraća u djetinjstvo
Blagdani imaju jednu moćnu “psihološku zamku”: vraćaju nas na mjesta i ljude gdje smo prvi put učili tko smo. U obitelji smo prvi put dobili ulogu: tko je “onaj odgovorni”, tko je “mirni”, tko je “onaj što sve trpi”, tko je “zabavljač”, a tko “problem”.
Kad se ponovno okupimo (ili i kad samo razmišljamo o tome), te uloge znaju oživjeti. I onda odrasla osoba iznenada reagira kao tinejdžer. Ili kao dijete koje samo želi mir. Freud bi rekao: u stresu i emotivnim situacijama, stari obrasci isplivaju prvi – jer su najdublje urezani.
• Jesam li ja taj koji sve organizira i “mora držati sve na okupu”?
• Jesam li ja taj koji šuti da ne bude svađe?
• Jesam li ja taj koji se brani humorom i cinizmom?
• Jesam li ja taj koji eksplodira kad mu je previše?
Što se zapravo svađamo? (hint: često nije tema)
U prosincu se svađe često vode oko “sitnica”: tko kasni, tko je kupio što, tko je zaboravio kruh, tko je rekao nešto krivo. Ali ispod sitnica obično stoji veća stvar: potreba da nas netko vidi, poštuje ili uvaži.
Freud bi rekao da se u takvim trenucima borimo za sigurnost: želimo osjećaj da pripadamo, da smo dovoljno dobri, da nismo sami. A kad toga fali, mozak ide na staru automatsku reakciju: napad, obrana ili povlačenje.
Vježba od 5 minuta: “Odrasli ja” u blagdanskoj sobi
Ova vježba je jednostavna, ali radi. Prije obiteljskog ručka, prije posjeta ili prije videopoziva, uzmi 5 minuta i napiši (na mobitelu je dovoljno):
1) “Danas ne moram igrati staru ulogu ______.”
2) “Danas biram biti ______ (mirniji, jasniji, prisutniji…).”
3) “Ako me nešto okine, prvo ću napraviti ______ (pauza, voda, izlazak na zrak, promjena teme…).”
Ne radi se o tome da sve bude savršeno. Radi se o tome da se ti ne izgubiš. Da ostaneš odrasla osoba i kad atmosfera vuče na staro.
Mali zaključak za prosinac
Ako te blagdani emotivno umore, to ne znači da si nezahvalan ili loš čovjek. To znači da si čovjek s poviješću. A povijest se u prosincu često javi na poziv, čak i kad je nitko nije zvao.
“Freud za parove: kako se ne posvađati kad smo umorni” – tri jednostavna pravila razgovora u prosincu.
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
