dijaspora
satira
Film “Svadba”: kad shvatiš da negativci nisu “oni drugi”, nego svi mi
Ako želiš pravu filmsku kritiku, ne traži je u studiju ni na crvenom tepihu. Traži je u dijaspori — u nekoj kino dvorani između Beča i Berlina, gdje su karte rasprodane danima unaprijed, a u istom redu sjede Hrvat na privremenom radu, Srbin u logistici i Bosanac koji je došao objasniti da burek sa sirom nije burek.
Svi su ušli s istim pitanjem: hoće li film biti ideološki? Hoće li netko opet biti “onaj drugi” negativac? I onda — šok: negativci su svi naši.
Smijeh se orio dvoranom, ali ne onaj lagani, “holivudski”. To je bio smijeh prepoznavanja — kad publika shvati da scena nije pretjerivanje, nego ogledalo.
Kad tajkun na platnu — onaj što je državu shvatio kao samoposlugu — pljune po podu, dok mu neuki političar drži leđa, netko iz publike šapne: “I moj gazda tako.” Smijeh. Ne zato što je to smiješno, nego zato što je poznato.
Neki od tih ljudi u publici su radili za takve. Zato su danas dijaspora. Devedesetih je vrijedilo pravilo: tko je jamio – jamio. Danas njegovo dijete studira “global leadership” u Americi ili Londonu (čitaj: studij kako voditi državu u propast na engleskom), dok naša djeca peru tanjure i stražnjice po Mannheimu i Stuttgartu, s diplomom iz domovine koja im ponekad vrijedi kao kupon za popust.
Najbolje je što se svi smiju istim stvarima. Čak i onaj što je došao s ozbiljnim izrazom lica da provjeri ima li u filmu kakvih “ideoloških podvala”. Nakon treće scene smije se kradom, jer film nikome ne ostaje dužan: ne bira naciju, bira slabost.
Samo se jedan u publici nije smijao: onaj kojem su mater i ćaća objasnili da se tajkun “snašao”. Njegov stric nije lopov, nego “sposoban čovjek”. Nije ukrao, nego je “uzeo ono što je svakako bilo ničije”. Nije varao državu, nego “država njega vara od rođenja”. Ma, jel.
Najurnebesnije je što mitska dijaspora — navodno rodoljubna, radikalna i ideološki nabrijana masa — sjedi u njemačkom kinu i smije se vlastitim mitovima. Ujedinjeni u ironiji, jer film nikome nije ostao dužan. Samo su zastave različite boje. Korupcija govori zajedničkim jezikom. Pohlepa ima isti naglasak.
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
