Pupovac u Saboru: “Sramim se onih koji huškaju” – rasprava o migrantima podijelila zastupnike

Rasprava o migracijama i međunarodnoj zaštiti u Hrvatskom saboru u četvrtak je ponovno otvorila duboke političke i društvene podjele. Dok je dio zastupnika naglašavao potrebu usklađivanja sa zakonodavstvom Europske unije i zaštitu ljudskih prava, desni spektar upozoravao je da Hrvatska ne smije postati migrantski “hot spot”. U najžešćem dijelu debate, Milorad Pupovac (SDSS) poručio je da se “srami onih koji huškaju na ljude druge boje i rase”, upozoravajući na riječi koje, kako tvrdi, guraju zemlju prema “nemogućoj državi”.

Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti: između prava i sigurnosti

Rasprava se vodila povodom izmjena Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, koji bi trebao preciznije urediti postupke vezane uz tražitelje azila, privremenu zaštitu i nadležnosti institucija. U političkom smislu, riječ je o temi koja se u Hrvatskoj gotovo uvijek pretvara u ogledalo većih dilema: koliko država može i treba biti “tvrda” prema onima koji dolaze izvana, a koliko je obvezna čuvati temeljna prava i provoditi međunarodne standarde.

S jedne strane, zastupnici ljevice i centra upozoravali su na opasnost preširokog širenja mjera koje ograničavaju slobodu. Sanja Bježančević (SDP) kritizirala je, kako je rekla, nedovoljno precizno definiranje mjera koje zadiru u ljudska prava, te upozorila da zakon formalno slijedi usklađivanje s europskim pravom, ali ostavlja “nedorečenosti” u ključnim pitanjima. Posebno je istaknula da su integracijske mjere i dalje sporadične – od jezika i tržišta rada do priznavanja kvalifikacija i stabilnog stanovanja.

“Ne smijemo postati tampon zona”

S druge strane, desni dio sabornice bio je fokusiran na sigurnost granica i strah od “zadržavanja” migranata u Hrvatskoj. Nino Raspudić (Klub nezavisnih zastupnika) ustvrdio je da Hrvatska nema obvezu snositi posljedice pogrešnih migracijskih politika drugih država te upozorio da predloženi zakon učvršćuje ulogu Hrvatske kao zemlje filtriranja i zbrinjavanja ilegalnih migranata. U svom nastupu pokušao je povući crtu između zaštite stvarnih izbjeglica i, kako je rekao, “naivnosti” u provedbi politike.

Ivica Ledenko (Most) tvrdio je da zakon ne donosi rješenja za zaštitu države od povećanog pritiska, pozivajući se na iskustva dijela europskih zemalja gdje se, prema njegovim riječima, migranti nisu integrirali. Nikola Grmoja (Most) naglasio je da “ne šire strah”, nego govore u ime onih koji žele sigurnost, dok je Damir Biloglav (Dom i nacionalno okupljanje / Hrvatski suverenisti) poručio da Hrvatska jest otvorena za ljude koji dolaze legalno raditi, ali da se granice moraju “maksimalno dobro zatvoriti”.

Pupovac: “Homogenost da, ali čuvajmo se riječi”

Najsnažniji odjek u raspravi izazvao je Pupovac. Kritizirao je političare i javne istupe koji, kako tvrdi, šire mržnju prema ljudima druge boje kože, rase ili socijalnog statusa. Upozorio je da se time među mladima stvara klima u kojoj se na te ljude ne gleda samo “poprijeko”, nego se otvara prostor i za nasilje. Potom je postavio pitanje: jesu li oni koji tako govore doista patrioti i domoljubi – te odgovorio da su “huškači” i “neodgovorni ljudi ove zemlje”.

Na tvrdnje da su Poljska i Mađarska sigurne jer su “nacionalno homogene”, Pupovac je odgovorio kako je “homogenost važna”, ali da bi takva rečenica, uz još nekoliko dodatnih riječi “u smislu rase, vjere i krvi”, mogla Hrvatsku dovesti do “nemoguće države”. Njegova poruka bila je upozorenje na granicu između legitimne rasprave o sigurnosti i retorike koja lako sklizne u otvorenu diskriminaciju.

“Ne trebamo se bojati ljudi koji rade”

Pupovac je istaknuo i gospodarski aspekt: Hrvatska se, poručio je, ne treba bojati stranih radnika jer su potrebni u građevini, ugostiteljstvu i drugim uslužnim djelatnostima. Za sam zakon ocijenio je da Hrvatskoj omogućuje kontrolu nad procesima međunarodne zaštite te da neće doprinijeti tome da se zemljom slobodno kreću osobe koje bi mogle predstavljati sigurnosnu prijetnju.

Pozivi na manje populizma i više ozbiljnosti

Damir Barbir (Centar i NPS) upozorio je na preveliku politizaciju teme, tvrdeći da se u javnosti “previše manipulira strahom i populizmom” te da se o međunarodnoj zaštiti mora govoriti mirno i odgovorno. Draženka Polović (Možemo!) kritizirala je brisanje odredbe koja je omogućavala da saslušanju tražitelja zaštite prisustvuje predstavnik UNHCR-a ili druge organizacije za zaštitu ljudskih prava, upozorivši da bi to moglo otežati pristup zaštiti najranjivijima.

S druge strane, Ivan Budalić (HDZ) branio je zakon kao pokušaj ravnoteže između prava tražitelja azila i sigurnosti građana. Naglasio je da integracija počinje “od prvog dana”, kroz radionice i tečajeve hrvatskog jezika. Ivica Kukavica (Domovinski pokret) poručio je da je cilj učinkovitiji postupak, jasnija pravila i sprječavanje zlouporaba sustava.

Što ostaje nakon rasprave

Rasprava je pokazala da Hrvatska, kao i mnoge europske države, istovremeno vodi dvije rasprave u jednoj: prva je tehnička – o zakonskim procedurama, pravima i sigurnosnim mehanizmima – a druga je politička i emocionalna, o identitetu, strahu i društvenoj koheziji. U toj drugoj raspravi riječi imaju posebnu težinu.

Pupovčeva rečenica o “sramu” nije bila samo replika političkim protivnicima, nego i podsjetnik koliko brzo migracije, čim se prebace iz zakonskih članaka u javni govor, postanu poligon za podjele. Hoće li zakon donijeti jasnija pravila ili otvoriti nova sporna pitanja, vidjet će se tek kroz provedbu – ali ton rasprave već sada govori da će migracije ostati tema koja lako zapali sabornicu.