Kina se oglasila o ratu s Iranom: Wang Yi poručio da sukob SAD-a, Izraela i Irana nije smio izbiti

PEKING / BEČ · 8. ožujka 2026.

Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi poručio je da rat između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana “nikada nije trebao izbiti”, upozorivši da se svijet ne smije vratiti “zakonu džungle”. Izjava dolazi u trenutku kada Peking pokušava poslati dvostruku poruku: oštro protivljenje daljnjoj eskalaciji na Bliskom istoku, ali bez izravnog frontalnog napada na Donalda Trumpa uoči njegova očekivanog posjeta Kini krajem ožujka.

Peking protiv rata, ali bez otvorenog loma s Washingtonom

Govoreći na marginama kineskih godišnjih političkih okupljanja poznatih kao “Dvije sjednice”, Wang Yi je rat opisao kao sukob koji nije smio izbiti i upozorio da bi daljnje klizanje u otvorenu konfrontaciju moglo imati katastrofalne posljedice za cijeli svijet. Istodobno je izbjegao izravno imenovati Trumpa kao glavnog krivca, iako je jasno dao do znanja da Kina ne podržava pokušaje promjene režima u Iranu.

Takav ton pokazuje da Peking pokušava zadržati prostor za geopolitičku kritiku, ali i za diplomatski manevar. Guardian navodi da Kina i SAD zasad pokušavaju održati odnose stabilnima prije očekivanog susreta Trumpa i Xi Jinpinga, dok Wang govori o “međusobnom poštovanju” i “ohrabrujućim” kontaktima dviju strana. To je osjetna promjena u tonu u odnosu na razdoblja kada je kineska diplomacija bila izravnije konfrontacijska prema Washingtonu.

Iran kao partner, ali ne i teren za kinesko otvoreno svrstavanje

Kina ima jasan razlog za oprez. Iran joj je važan energetski i geopolitički partner, baš kao i Venezuela, koju Peking također vidi kao dio svoje mreže partnera na tzv. globalnom jugu. Ipak, Wang Yi nije otišao toliko daleko da bi otvoreno stao uz Teheran u obliku frontalne kampanje protiv Sjedinjenih Država. Umjesto toga pokušao je naglasiti da rat šteti svima i da vojna sila sama po sebi ne može riješiti duboke političke sukobe.

To pokazuje ono što brojni analitičari već mjesecima ističu: Peking želi zadržati komunikacijske kanale s Washingtonom čak i onda kada se interesi dviju sila ozbiljno sudaraju. U praksi to znači da Kina pokušava ostati dovoljno oštra da zaštiti vlastite pozicije i partnere, ali ne toliko konfrontacijska da ugrozi širi paket odnosa sa SAD-om, od trgovine do sigurnosnih pitanja u Aziji. Ova je procjena izvedena iz Wangovih javnih poruka i izvještaja o kinesko-američkom približavanju uoči susreta na vrhu.

Oštriji ton čim je riječ o Tajvanu

Dok je prema SAD-u birao opreznije riječi, Wang Yi je bio znatno tvrđi kada je govorio o Tajvanu. Poručio je da je “ponovno ujedinjenje Kine i Tajvana povijesni proces koji se ne može zaustaviti” te upozorio da će “oni koji mu se suprotstave – propasti”. Time je Peking još jednom potvrdio da pitanje Tajvana ostaje apsolutna crvena linija kineske vanjske politike.

Takve izjave ne dolaze iz praznog prostora. Reuters je još u veljači izvijestio da kineski dužnosnici sve otvorenije govore o obračunu sa snagama koje smatraju “separatističkima” na Tajvanu, dok Tajpej kontinuirano odbacuje kineske tvrdnje o suverenitetu nad otokom. Drugim riječima, dok Peking na Bliskom istoku želi izgledati kao zagovornik stabilnosti, u istočnoj Aziji i dalje koristi vrlo tvrdu formulaciju kad su u pitanju njegova teritorijalna pitanja.

Japan pod pritiskom kineske retorike

Wang Yi je dodatno zaoštrio ton i prema Japanu, nakon izjava japanske premijerke Sanae Takaichi da bi kineski napad na Tajvan mogao potaknuti raspoređivanje japanskih samoobrambenih snaga. Prema kineskom ministru, Tokio se pritom poziva na samoobranu kako bi “ispraznio pacifistički karakter svojeg ustava”, a istodobno je podsjetio i na japansku vojnu prošlost u Aziji.

Takva retorika pokazuje da Kina želi istodobno poslati dvije poruke: prema SAD-u zadržati kontrolirani diplomatski ton, a prema regionalnim akterima poput Japana i Tajvana pokazati maksimalnu odlučnost. Time Peking gradi sliku sile koja ne želi otvoreni globalni lom, ali isto tako ne namjerava popustiti ondje gdje smatra da su ugroženi njezin suverenitet i strateški interesi. Ova je procjena izvedena iz usporedbe Wangovih poruka o Iranu, SAD-u, Tajvanu i Japanu.

Kineska diplomacija između principa i interesa

Na prvi pogled Wangova izjava o Iranu zvuči kao jasan mirovni apel. I doista, Peking se javno postavlja protiv šireg regionalnog rata i protiv logike nasilne promjene režima. No istodobno je očito da Kina ne djeluje samo iz principa, nego i iz interesa: nestabilan Bliski istok znači skuplju energiju, poremećene trgovačke rute i veći pritisak na kinesko gospodarstvo.

Zato Wang Yi danas ne govori samo kao diplomat jedne sile, nego i kao glas zemlje koja pokušava očuvati vlastitu ekonomsku i stratešku ravnotežu. Kina želi izgledati kao sila razuma u svijetu koji klizi prema kaosu, ali pritom vrlo pažljivo bira gdje će stati, a gdje će samo upozoriti. Upravo u tome leži prava poruka njegovog nastupa: Peking ne želi rat s Iranom, ali još manje želi izgubiti kontrolu nad vlastitim odnosom sa Sjedinjenim Državama. Ova interpretacija proizlazi iz usporedbe Wangovih izjava i šireg diplomatskog konteksta.

Zoran / TV Wien