U Bruxellesu sve više nervoze zbog Ursule: kritike stižu i iz europskih redova

BRUXELLES / 9. OŽUJKA 2026.

Povod za novu buru bila je izjava francuske eurozastupnice Nathalie Loiseau, koja je prema navodima Dnevnog rekla da se osjećala “kao da halucinira” dok je gledala Ursulu von der Leyen kako telefonira čelnicima država Zaljeva. Ta formulacija možda zvuči brutalno, ali politička poruka iza nje je jasna: u dijelu europskog establišmenta raste dojam da predsjednica Komisije u osjetljivim vanjskopolitičkim situacijama sve češće djeluje samostalno, a nedovoljno usklađeno s ostatkom europskog vrha.

Kritike dolaze u trenutku kada se Europska unija pokušava postaviti kao relevantan akter u krizi povezanoj s Iranom i širim Bliskim istokom. Reuters je još prošloga tjedna prenio da je von der Leyen poručila kako je jedino trajno rješenje za iransku krizu diplomatsko, uz zahtjev za zaustavljanjem širenja sukoba. Nekoliko dana poslije iz ureda Europskog vijeća stigla je potvrda da su ona i predsjednik Europskog vijeća António Costa razgovarali s bliskoistočnim čelnicima kako bi procijenili mogućnosti za smirivanje situacije.

Problem nije samo sadržaj, nego i stil vođenja

Ono što najviše smeta dijelu europskih političara nije samo njezin sadržajni stav, nego način na koji vodi vanjskopolitičku igru. Ursula von der Leyen danas je pred europskim veleposlanicima poručila da se EU više ne može oslanjati samo na stari “poredak temeljen na pravilima” te da vanjska politika mora postati “realističnija i interesno vođena”. U teoriji to zvuči kao prilagodba novom svijetu, ali u praksi se u Bruxellesu sve češće čuje pitanje: govori li u ime cijele Europe ili sve više u ime vlastitog političkog instinkta?

Tu se otvara i osjetljiva institucionalna pukotina. Vanjska politika Europske unije formalno nije u rukama same predsjednice Komisije, nego je dijele više institucija, uključujući Europsko vijeće i visoku predstavnicu za vanjske poslove. Upravo zato svaki dojam da Ursula von der Leyen izlazi iz tih okvira odmah izaziva napetost, osobito ako se njezin ton počne razlikovati od ostalih europskih dužnosnika.

Bliski istok ponovno razotkrio slabosti Bruxellesa

Kriza povezana s Iranom ponovno je razotkrila problem koji Europsku uniju prati godinama: Europa želi djelovati kao geopolitička sila, ali često nema jedinstven refleks ni jasnu hijerarhiju odlučivanja. Kada se u takvom okruženju pojavi snažna figura poput Ursule von der Leyen, dio političara to vidi kao nužno liderstvo, a dio kao opasno preskakanje procedura i preuzimanje ovlasti koje nisu do kraja njezine.

Guardian danas piše da su njezini istupi već izazvali reakcije jer je zauzela tvrđi ton od nekih drugih europskih dužnosnika, uključujući i šeficu europske diplomacije Kaju Kallas. Upravo je to dodatno pojačalo dojam neusklađenosti u vrhu Unije. U prijevodu: dok svijet gleda prema Bruxellesu i pita se ima li Europa jedinstven glas, iznutra se sve glasnije čuje pitanje tko zapravo vodi riječ.

Za von der Leyen to je politički osjetljiv trenutak. S jedne strane pokušava graditi sliku Komisije koja se ne skriva iza birokratskog jezika i koja razumije da je svijet postao brutalniji. S druge strane, svaki takav iskorak nosi rizik da bude optužena za samovolju, lošu procjenu ili institucionalnu aroganciju. A upravo su to elementi koji se sada, barem u političkim kulisama Bruxellesa, sve češće čuju uz njezino ime.

Je li riječ samo o prolaznoj nervozi ili o ozbiljnijem pucanju povjerenja unutar europskog vrha, pokazat će idući tjedni. No jedno je već sada jasno: Ursula von der Leyen više nije suočena samo s kritikama političkih protivnika. Sve češće joj se zamjera i iz krugova koji bi joj formalno trebali biti saveznici.

Zoran / TV Wien