Neki Hrvati moraju dvaput razmisliti prije vojnog roka: prijeti im progon ili gubitak drugog državljanstva

ZAGREB / BEČ / BERLIN · 9. OŽUJKA 2026.

Dok se u Hrvatskoj ponovno govori o vojnoj obvezi i temeljnome vojnom osposobljavanju, među Hrvatima izvan domovine raste jedno sasvim konkretno pitanje: može li služenje vojnog roka u Hrvatskoj nekoga dovesti u pravni problem u državi u kojoj živi ili čije državljanstvo također ima?

Odgovor nije isti za sve i upravo je tu najveća zamka. Hrvatski propisi sami po sebi ne predviđaju automatski gubitak hrvatskog državljanstva zbog vojnog roka. Na službenim državnim stranicama jasno je navedeno da hrvatsko državljanstvo prestaje otpustom, odricanjem ili po međunarodnim ugovorima. Drugim riječima, sama vojna obveza nije automatski put prema gubitku hrvatske putovnice.

Ali za dio dvojnih državljana prava opasnost može nastati po zakonima druge države. To se najčešće odnosi na Hrvate koji, uz hrvatsko, imaju i njemačko ili austrijsko državljanstvo, a upravo su te dvije zemlje posebno važne za hrvatsku dijasporu.

Njemačka: problem može nastati kod dobrovoljnog ulaska

Njemačke službene informacije navode da dobrovoljni ulazak u oružane snage strane države može biti razlog za gubitak njemačkog državljanstva ako osoba posjeduje i državljanstvo te države, osim ako postoji prethodno odobrenje nadležnog njemačkog tijela ili druga pravna osnova koja to dopušta. To znači da se za Hrvate s njemačkom putovnicom pitanje ne može svesti na jednostavno „idem ili ne idem”, nego na to pod kojim uvjetima i u kojem statusu ulaze u vojnu službu.

Važno je i razlikovati obvezni i dobrovoljni oblik služenja. U praksi je upravo ta razlika presudna, jer pravna kvalifikacija nije ista ako netko izvršava obvezu koja proizlazi iz zakona druge države ili ako se dobrovoljno prijavljuje u njezine oružane snage.

Austrija: pravila su još osjetljivija

Austrijsko Ministarstvo vanjskih poslova navodi da dobrovoljni ulazak u vojnu službu strane države može dovesti do gubitka austrijskog državljanstva, čak i ako bi osoba time postala bez državljanstva. Istodobno, ista službena pojašnjenja navode da obvezni vojni rok u državi čije državljanstvo osoba također ima sam po sebi ne vodi gubitku državljanstva, ali bi svako dobrovoljno produljenje moglo stvoriti problem.

To je podatak koji je posebno važan za Hrvate u Austriji, jer upravo među njima postoji velik broj osoba s dvojnim državljanstvom ili složenim obiteljskim i pravnim statusom. Za njih odluka o vojnom roku ne bi smjela biti donesena samo na temelju emocije, identiteta ili želje, nego tek nakon konkretne provjere pravnog položaja.

Dijaspora između identiteta i pravne stvarnosti

U javnosti se ovakve teme često pojednostavljuju do razine bombastičnih naslova, ali stvarnost je mnogo osjetljivija. Za neke mlade Hrvate iz dijaspore služenje vojnog roka u Hrvatskoj može biti pitanje identiteta, povezanosti s državom ili osobnog uvjerenja. No pravna posljedica te odluke ne određuje se emocijom, nego zakonima dviju država.

Upravo zato dio pravnih stručnjaka i konzularnih službi godinama upozorava da osobe s dvojnim državljanstvom ne bi smjele donositi ovakve odluke bez prethodne provjere kod nadležnih tijela države čije drugo državljanstvo posjeduju. Jedna pogrešna pretpostavka mogla bi otvoriti problem koji kasnije nije lako ispraviti.

Zaključak je jednostavan, ali važan: nije svaki Hrvat u istoj situaciji. Oni koji žive u inozemstvu i imaju samo hrvatsko državljanstvo i oni koji uz hrvatsku putovnicu nose i drugu ne ulaze u istu pravnu priču. A upravo u toj razlici leži razlog zbog kojeg bi neki prije odluke o vojnom roku doista trebali dvaput razmisliti.

Zoran / TV Wien