Proljetni umor možda je samo mit: švicarska studija otkrila što se zapravo krije iza iscrpljenosti

BASEL / 10. OŽUJKA 2026.

Izraz “proljetni umor” desetljećima je duboko ukorijenjen u svakodnevnom govoru, osobito u zemljama njemačkog govornog područja. Čim dani postanu dulji, temperature narastu, a zima počne popuštati, mnogi ljudi počinju tumačiti vlastitu iscrpljenost upravo kroz taj pojam. Međutim, novo istraživanje švicarskih znanstvenika baca ozbiljnu sumnju na to da se iza svega doista krije poseban fiziološki poremećaj.

Studiju su proveli Christine Blume sa Sveučilišta u Baselu i istraživač spavanja Albrecht Vorster iz Inselspitala u Bernu. Njihov cilj bio je jednostavan, ali važan: utvrditi postoji li uopće “proljetni umor” kao stvaran i mjerljiv fenomen ili je riječ o pojmu koji je toliko često ponavljan da ga ljudi počinju osjećati upravo zato što ga očekuju.

Ankete pokazale jedno, podaci drugo

U online anketi gotovo polovica ispitanika, točnije 47 posto, izjavila je da doživljava proljetni umor. Na prvi pogled to izgleda kao snažna potvrda poznatog osjećaja koji mnogi opisuju svake godine. No kada su istraživači detaljnije pratili podatke kroz dulje vremensko razdoblje, slika se promijenila.

Od travnja 2024. godine 418 sudionika svakih je šest tjedana tijekom cijele godine davalo podatke o svojem snu, razini umora i dnevnoj pospanosti. Upravo je taj dio istraživanja bio ključan. U njemu nisu pronađeni znakovi povećane iscrpljenosti, izraženije dnevne pospanosti niti lošije kvalitete sna tijekom proljeća. Drugim riječima, ljudi jesu govorili da osjećaju proljetni umor, ali podaci nisu pokazali da su u tom razdoblju doista bili umorniji nego inače.

Što je s melatoninom, hormonima i krvnim tlakom?

Jedna od često spominjanih teorija glasi da više temperature u proljeće uzrokuju širenje krvnih žila i pad krvnog tlaka, pa se tijelo navodno mora neko vrijeme prilagođavati. U javnosti se često spominje i melatonin, takozvani “hormon noći”, uz tvrdnju da nakon zime u organizmu ostaje svojevrsni višak koji nas čini pospanima i bezvoljnima.

No autori studije takva objašnjenja ne smatraju uvjerljivima. Christine Blume ističe da se melatonin proizvodi i razgrađuje u redovitom 24-satnom ciklusu te da ne postoji nekakav “višak melatonina” na kraju zime koji bi trebalo posebno “potrošiti”. Upravo zato s kronobiološkog gledišta proljetni umor, barem u tom klasičnom obliku kako ga ljudi zamišljaju, ne djeluje uvjerljivo kao stvaran biološki poremećaj.

Ako očekujemo umor, lakše ga i osjetimo

Znanstvenici zato nude drugo objašnjenje, psihološko. Ako društvo godinama ponavlja da je proljeće vrijeme umora, tada ljudi svoje svakodnevne simptome lakše tumače upravo kroz tu etiketu. To znači da obična pospanost, manjak koncentracije ili pad energije, koji se mogu pojaviti u bilo kojem dijelu godine, u proljeće odjednom dobivaju novo ime i novo značenje.

Psiholozi to povezuju s efektom etiketiranja i nocebo učinkom. Drugim riječima, negativno očekivanje može oblikovati način na koji doživljavamo vlastito tijelo. Ako očekujemo da ćemo u proljeće biti iscrpljeni, veća je vjerojatnost da ćemo tu iscrpljenost i prepoznati, pa čak i pojačati u vlastitoj percepciji.

Postoji i još jedno zanimljivo tumačenje. Nakon duge, tamne i hladne zime raste želja za aktivnošću, izlascima, trčanjem, druženjem i izletima. Ako energija koju od sebe očekujemo ne dođe odmah, “proljetni umor” tada postaje zgodno objašnjenje. Ne samo za nas same, nego i za društvo oko nas koje već razumije taj pojam i potvrđuje ga u svakodnevnim razgovorima.

Mit koji opstaje jer je svima poznat

Upravo je to možda i najzanimljiviji dio cijele priče. Proljetni umor opstaje ne zato što ga znanost jasno potvrđuje, nego zato što ga kultura stalno održava na životu. To je izraz koji ljudi razumiju, dijele, prenose i koriste kao gotovu dijagnozu za prolazne faze slabije energije.

To, naravno, ne znači da se ljudi ne osjećaju umorno. Umor je stvaran i može imati niz uzroka – od manjka sna, stresa i prehrane do kroničnih bolesti i psihičkog opterećenja. No ova studija sugerira da proljeće samo po sebi možda nije krivac, barem ne na način kako smo navikli vjerovati.

Zaključak istraživača zato je prilično jasan: nisu pronađeni empirijski dokazi da “proljetni umor” postoji kao poseban fenomen. Umjesto toga, čini se da je riječ o snažnoj kombinaciji kulturnog obrasca, očekivanja i načina na koji tumačimo vlastite simptome.

Drugim riječima, moguće je da nas u proljeće ne umara samo tijelo, nego i ideja da bismo trebali biti umorni.

Zoran / TV Wien