Velik iskorak za Hrvate u Austriji: Otvara se put za nastavu na hrvatskom jeziku u školama

Za hrvatsku zajednicu u Austriji stigla je vijest koja ima i simboličku i praktičnu težinu. Nakon dugogodišnjeg modela takozvanog BKS-a, otvoren je put da škole u Austriji mogu organizirati nastavu na hrvatskom jeziku, što mnogi vide kao važan iskorak u priznavanju jezične i kulturne posebnosti hrvatske zajednice.

Vijest je objavljena nakon razgovora austrijske ministrice za Europu i međunarodne poslove Beate Meinl-Reisinger i hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana u Zagrebu. Prema objavljenim informacijama, austrijsko Ministarstvo obrazovanja priprema povlačenje preporuke iz 1996. godine, koja je desetljećima stajala u pozadini modela nastave bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika u zajedničkom okviru BKS-a.

Upravo je ta preporuka godinama bila predmet kritika među dijelom hrvatske zajednice, kulturnih institucija i političkih predstavnika, jer je hrvatski jezik u praksi često bio stavljen u zajednički model koji nije odražavao njegov zaseban status. Nova najava zato ima daleko veći značaj od obične administrativne promjene. Ona šalje poruku da se hrvatski jezik u austrijskom školskom sustavu sve ozbiljnije promatra kao samostalan jezik nastave. Ovaj zaključak proizlazi iz sadržaja najavljene promjene i njezina učinka na dosadašnji model BKS-a.

Što se zapravo mijenja

Važno je precizno razumjeti što ova odluka znači. Ne radi se o tome da će odjednom sve škole u Austriji automatski prijeći na nastavu hrvatskog jezika, nego o tome da se povlači stara savezna preporuka i dodatno naglašava autonomija škola. To u praksi znači da će škole imati otvoreniji prostor da organiziraju nastavu upravo na hrvatskom jeziku, ako za to postoji interes i odgovarajući uvjeti.

Drugim riječima, riječ je o važnom institucionalnom pomaku. Umjesto starog pristupa u kojem se bosanski, hrvatski i srpski jezik tretiraju zajedno kroz BKS, sada se jača mogućnost da hrvatski bude prepoznat i uveden kao zaseban oblik nastave. To je velika razlika i na simboličkoj i na praktičnoj razini, posebno za roditelje, učenike i zajednice koje već godinama traže upravo takav model. Ova je procjena izvedena iz najave o povlačenju preporuke i naglašavanju autonomije škola.

Štajerska je već pokazala da je takav model moguć

Ova savezna najava ne dolazi iz praznog prostora. Štajerska je već ranije napravila važan korak i za školsku godinu 2024./25. uvela hrvatski kao zaseban predmet materinskog jezika. To je tada službeno potvrđeno nakon sastanka ministra Gordana Grlića Radmana i štajerskog ministra za međunarodne poslove, obrazovanje i ljudske resurse Wernera Armona.

Upravo zato ova nova najava iz Zagreba djeluje kao nastavak procesa, a ne kao izolirani politički trenutak. Štajerska je već bila dokaz da se hrvatski jezik može organizirati kao zaseban predmet u austrijskom obrazovnom okviru. Sada se otvara prostor da takva logika dobije i širi, savezni politički oslonac. Ovaj zaključak proizlazi iz povezanosti ranije štajerske odluke i sadašnje najave savezne promjene.

Ulogu je imala i hrvatska diplomacija u Austriji

U diplomatskim krugovima u Beču ističe se i važna uloga hrvatskog veleposlanstva u Austriji u procesu otvaranja prostora za nastavu hrvatskog jezika u školama. Posebno se spominje angažman veleposlanika Republike Hrvatske u Austriji, Daniela Glunčića, koji je kroz diplomatske kontakte i razgovore s austrijskim institucijama aktivno pratio i podržavao inicijative vezane uz položaj hrvatskog jezika u obrazovnom sustavu.

Takva diplomatska podrška važna je jer se pitanja nastave materinskog jezika u Austriji često rješavaju kroz kombinaciju savezne politike, pokrajinskih odluka i lokalne autonomije škola. Upravo zato suradnja između hrvatskih institucija i austrijskih obrazovnih vlasti ima značajnu ulogu u stvaranju prostora za konkretnu provedbu nastave na hrvatskom jeziku.

Za Hrvate u Austriji ovo je više od školskog pitanja

Za mnoge Hrvate u Austriji ovo nije samo tema nastavnog plana i programa. Riječ je i o pitanju identiteta, jezika i vidljivosti jedne zajednice koja desetljećima živi, radi i odgaja djecu u austrijskom društvu. Kada se hrvatski jezik prizna kao zaseban nastavni okvir, tada to ne znači samo bolju organizaciju nastave, nego i snažniju potvrdu da hrvatski ima svoje mjesto i dostojanstvo unutar obrazovnog sustava jedne članice Europske unije.

U političkom smislu, ova promjena šalje i širu poruku o tome kako Austrija želi pristupiti jezičnoj raznolikosti i svojim slavenskim zajednicama. Posebno je važno što je hrvatski jezik službeni jezik Europske unije, što je i ranije bio jedan od argumenata u raspravi zašto ga ne treba trajno držati u zajedničkom modelu BKS-a. Taj zaključak proizlazi iz ranijih službenih objašnjenja vezanih uz odluku u Štajerskoj i sadašnjeg političkog smjera.

Ostaje vidjeti koliko će brzo i u kojem opsegu škole u Austriji početi koristiti tu mogućnost. U praksi će mnogo ovisiti o interesu roditelja, broju učenika, dostupnosti nastavnika i spremnosti samih škola da organiziraju nastavu na hrvatskom jeziku. No politička poruka je sada mnogo jasnija nego prije: prostor za hrvatski jezik više se ne pokušava gurati u isti okvir s drugim jezicima, nego se otvara put zasebnom pristupu.

Za hrvatsku zajednicu u Austriji to je važan trenutak. Možda nije riječ o revoluciji preko noći, ali jest o ozbiljnom koraku koji se dugo čekao. Nakon godina rasprava, pritisaka i inicijativa, hrvatski jezik u austrijskim školama dobiva novu šansu da bude tretiran onako kako ga mnogi Hrvati u Austriji već odavno vide – kao svoj, zaseban i punopravno priznat jezik.

Zoran / TV Wien