Vučić provocira zbog raketa: “U Hrvatskoj je nastala histerija zbog jedne, ostale nisu ni vidjeli”

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovno je podigao ton u regionalnoj raspravi o naoružanju, poručivši da je u Hrvatskoj nastala “histerija” zbog jedne rakete, dok “ostale nisu ni vidjeli”. Riječ je o još jednoj izjavi koja je istodobno i provokacija i politička poruka – prema Zagrebu, prema domaćoj javnosti, ali i prema onima u regiji koji posljednjih mjeseci sve glasnije govore o novim sigurnosnim savezima i utrci u modernizaciji vojske.

Raketa kao politička poruka

U regiji se već dulje vrijeme vodi svojevrsni verbalni rat oko toga tko se naoružava, tko kome šalje poruku i tko iz svega pokušava izvući političku korist. U takvom ozračju i jedna rečenica o raketi odmah preraste u naslov, a jedna izjava o “histeriji” u novu rundu prepucavanja. Vučićev nastup zato nije bio tek komentar usputnog pitanja, nego pažljivo postavljena poruka kojom želi pokazati samouvjerenost i umanjiti zabrinutost druge strane.

Problem je, međutim, u tome što ovakva vrsta retorike uvijek ima dvostruki učinak. Dok jedni u Srbiji u takvim izjavama vide demonstraciju snage i poruku da država kontrolira situaciju, u Hrvatskoj takve riječi lako zvuče kao nepotrebno podgrijavanje tenzija. Na Balkanu je, naime, i previše iskustva s time da se sve počne “samo riječima”, a onda dugo ostane u političkom pamćenju kao još jedan dokaz da povjerenja zapravo nema.

Nervoza oko regionalnih saveza

Vučić je i ranije govorio da ga brinu novi obrambeni i politički aranžmani u regiji te da u njima vidi sigurnosni problem za Srbiju. Istodobno je naglašavao da Hrvatska i drugi susjedi pokušavaju umanjiti važnost tih inicijativa, dok ih Beograd tumači kao izravno usmjerene protiv Srbije. U tom okviru i priča o raketama dobiva širi smisao: nije riječ samo o oružju, nego o demonstraciji političke nervoze koja se na Balkanu često prevodi u govor o vojnoj spremnosti.

Kada jedan predsjednik govori o strahu, nelagodi i mogućem pritisku izvana, a onda istodobno umanjuje reakcije susjeda i šalje poruke o vlastitim kapacitetima, tada je jasno da se ne obraća samo vanjskoj publici. Takve izjave jednako su namijenjene biračima kod kuće, kojima treba pokazati da država nije iznenađena, da prati razvoj događaja i da ima odgovor na svaku regionalnu promjenu.

Politički marketing pod krinkom sigurnosti

Upravo zato ova priča ne može se čitati samo kao vojna tema. Na Balkanu je sigurnost često produžetak unutarnje politike drugim sredstvima. Kad ekonomija škripi, kad su društva podijeljena i kad vlast treba pokazati čvrstoću, tema vojske i regionalnih prijetnji gotovo redovito postaje korisna politička valuta. Raketa tada više nije samo raketa – nego simbol snage, prkosa i kontrole.

U tom smislu Vučićeva rečenica o “jednoj raketi” i “ostalima koje nisu ni vidjeli” zvuči kao tipična balkanska kombinacija upozorenja i podsmijeha. Ne govori se izravno što sve postoji, ne objašnjava se detaljno što je realno, a što je samo politička kulisa – ali se namjerno ostavlja dojam da Srbija ima više aduta nego što drugi misle. To je stara škola regionalne politike: pola prijetnja, pola predstava.

Što ostaje nakon ovakvih izjava

U praksi, ovakve poruke rijetko mijenjaju vojni odnos snaga, ali vrlo lako mijenjaju političku atmosferu. One dodatno hrane sumnju, učvršćuju stare narative i podsjećaju koliko su odnosi u regiji i dalje opterećeni simbolima, poviješću i stalnim odmjeravanjem snage. Čak i kada nitko ne želi stvarni sukob, retorika često ostavlja dojam da svi žele zadržati pravo na prijetnju – makar samo verbalnu.

Zato je možda najtočnije reći da je i ova izjava manje govor o jednoj raketi, a više govor o stanju duha u regiji. O tome koliko se lako aktivira stari refleks nepovjerenja. I koliko se brzo politička scena Balkana iz ozbiljne teme pretvori u natjecanje tko će ispasti jači, opasniji i manje impresioniran reakcijama susjeda.

Zoran / TV Wien