Naftni divovi uzbunili Bijelu kuću: Rat s Iranom gura svijet prema novom energetskom udaru

Čelnici najvećih američkih naftnih kompanija upozorili su Trumpovu administraciju da bi rat protiv Irana mogao dodatno pogoršati energetsku krizu, dok poremećaji u Hormuškom tjesnacu nastavljaju gurati cijene nafte prema razinama koje sve više plaše i tržišta i vlade.

Bijela kuća dobila upozorenje iz samog vrha industrije

Prema izvješću Wall Street Journala, o kojem danas piše i Reuters, direktori Exxona, Chevrona i ConocoPhillipsa tijekom nedavnih sastanaka upozorili su američke dužnosnike da bi se energetska kriza izazvana ratom s Iranom mogla dodatno produbiti. U središtu zabrinutosti nalazi se Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu, kroz koji u normalnim okolnostima prolazi oko petine globalne dnevne opskrbe naftom i ukapljenim prirodnim plinom.

Kada takav prolaz postane nesiguran ili blokiran, posljedice ne ostaju lokalne. Energetsko tržište tada reagira gotovo panično, jer se ne radi samo o količinama sirove nafte nego i o psihologiji tržišta, logističkim lancima, osiguranju tankera, špekulativnom kapitalu i strahu od nestašica rafiniranih proizvoda. Upravo zato su upozorenja iz samog vrha američke naftne industrije politički važna: ona dolaze od ljudi koji imaju izravan interes u visokoj cijeni, ali istodobno upozoravaju da preduga i preoštra kriza može na kraju slomiti potražnju i povući gospodarstvo prema recesiji.

Važno je ipak naglasiti da Reuters navodi kako taj WSJ izvještaj nije neovisno potvrdio. Urednički gledano, to znači da je priču razumno tretirati kao vrlo ozbiljan signal iz Washingtona i energetskog sektora, ali uz jasno označavanje da je dio detalja zasad u javnosti prenesen posredno, preko izvora upoznatih sa sastancima.

Hormuz je usko grlo od kojeg strepi cijeli svijet

Strah nije nimalo apstraktan. Prema aktualnim procjenama, dugotrajan zastoj ili ozbiljno ograničenje prometa kroz Hormuz već je izbacilo goleme količine sirove nafte s tržišta, a pojedine banke i analitičke kuće upozoravaju da bi posljedice mogle potrajati i nakon što se borbe smire. Reuters danas navodi da su Bank of America i Standard Chartered podigli prognoze za Brent u 2026. upravo zbog zastoja u tom prolazu i rizika da dio regionalne proizvodnje ostane dulje vremena izvan tržišta.

Drugim riječima, problem nije samo trenutačni šok, nego i pitanje koliko se brzo sustav može oporaviti. Čak i ako se dio tankerskog prometa vrati, tržište ne zaboravlja lako ovakve ratne poremećaje. Premija rizika ostaje, ugovori se ponovno cijene, osiguravatelji podižu iznose, a države počinju gledati vlastite rezerve i krizne scenarije. To je razlog zašto čelnici energetskih kompanija danas ne govore samo o nekoliko dolara više po barelu, nego o mogućnosti šire destabilizacije.

Posebno je osjetljivo to što Europa i Azija takve poremećaje osjećaju gotovo trenutačno, dok se u Sjedinjenim Državama istodobno vodi politička bitka oko goriva, inflacije i dojma da Washington ima kontrolu nad krizom. A upravo taj dojam sada počinje pucati.

Cijene rastu, a manevarski prostor se sužava

U trenutku kada se u Bijeloj kući vode razgovori s industrijom, cijene nafte već su osjetno više nego prije početka aktualne faze sukoba. Reuters i drugi izvori bilježe da je sirova nafta probila granicu od 100 dolara po barelu, dok su banke i analitičari počeli ugrađivati u svoje procjene scenarij dulje nestabilnosti. Takve brojke nisu samo tržišni detalj za financijske rubrike. One vrlo brzo postaju cijena goriva na benzinskim postajama, trošak za prijevoznike, pritisak na centralne banke i dodatni teret za kućanstva.

U administraciji zato traže izlaze na više strana odjednom. Razmatra se dodatno otvaranje strateških rezervi, veći angažman oko povratka opskrbe iz Venezuele, pa i mjere koje bi olakšale unutarnju distribuciju energenata. No problem s ovakvom krizom jest u tome što nijedna od tih mjera ne vraća povjerenje tržišta dok god temeljni geopolitički rizik ostaje neriješen. Ako Hormuz ne bude siguran, sve ostalo postaje privremeno krpanje rupe.

Zbog toga i dio industrije upozorava da svijet ne treba naftu od 120 dolara. Takva cijena kratkoročno može nekima donijeti zaradu, ali dugoročno može slomiti potražnju, zakočiti proizvodnju i gurnuti gospodarstva u novu fazu usporavanja. U prijevodu: skupa nafta nije uvijek dobra vijest čak ni za proizvođače.

Trump umanjuje rizik, ali tržište ne djeluje uvjereno

Dok dio energetske industrije i dio administracije pokušavaju obuzdati štetu, Trump javno ostavlja dojam veće ležernosti. Takav ton politički možda djeluje kao poruka snage, ali tržišta obično ne reagiraju na retoriku, nego na fizički protok robe, sigurnost pomorskih putova i vjerodostojnost izlazne strategije. A upravo tu Washington trenutno ima najveći problem: nije jasno koliko dugo sukob može trajati i po kojoj bi cijeni promet kroz Zaljev bio ponovno stabiliziran.

Zato ova priča nije samo još jedan naslov o poskupljenju nafte. Ona pokazuje da se rat s Iranom sve više pretače u energetsku priču s globalnim posljedicama. Kad najveće američke kompanije iza zatvorenih vrata upozoravaju Bijelu kuću da ide prema težem scenariju, to znači da alarm više nije samo medijski ni politički. To je signal da je kriza prešla prag na kojem tržište počinje sumnjati da sustav još drži stvari pod kontrolom.

U takvoj atmosferi ključno pitanje više nije hoće li cijene još rasti, nego koliko dugo globalno gospodarstvo može izdržati kombinaciju rata, poremećenih energetskih tokova i sve tanjeg manevarskog prostora za brza rješenja.

Zoran / TV Wien

Foto : AARON SCHWARTZ / POOL