Bruxelles o BiH bez iluzija: Zemlju guše podjele, blokade i političari koji ni 30 godina nakon rata ne znaju zajedno voditi državu

U Bruxellesu više nitko ne pokušava uljepšavati stvarnost u Bosni i Hercegovini. Rasprava u Odboru za vanjske poslove Europskog parlamenta pokazala je da se BiH prema Europskoj uniji ne kreće sporo, nego praktično stoji u mjestu, zarobljena između unutarnjih podjela, političkih blokada i trajne nesposobnosti domaćih elita da se dogovore i oko najosnovnijih državnih pitanja.

Kolářev zaključak zvuči brutalno, ali točno: BiH tapka u mjestu

Prema dnevnom redu AFET-a od 17. ožujka, rasprava o Komisijinu izvješću za Bosnu i Hercegovinu bila je jedna od ključnih točaka sjednice, a izvjestitelj je češki zastupnik Ondřej Kolář iz redova pučana. U nacrtu izvješća, objavljenom 10. ožujka, jasno se vidi ton dokumenta: naglašavaju se ograničeni rezultati, institucionalna blokada i slaba provedba reformi.

Kolář je u raspravi praktično rekao ono što se u Bruxellesu već dulje zna, ali se sada više ne skriva iza diplomatskih ukrasa: političari u BiH ni međusobno ne mogu postići dogovor o važnim unutarnjim pitanjima, a posljedica toga nije samo zastoj na papiru nego i realna šteta za državu. Takvo stanje, upozorio je, potkopava razvoj zemlje i dodatno tjera ljude van, prema Europskoj uniji.

To je možda i najteža rečenica cijele rasprave, jer govori ono što građani BiH već dugo osjećaju na vlastitoj koži: europski put više nije samo tehnička priča o poglavljima i reformama, nego ogledalo jedne duboko blokirane države koja gubi i vrijeme i ljude.

McAllister bez uvijanja: vodstvo RS-a ruši državni poredak

Predsjednik odbora AFET David McAllister dodatno je zaoštrio ton upozorenjem da Bosnu i Hercegovinu blokiraju obnovljena politička kriza i stalni pokušaji vodstva Republike Srpske da potkopa ustavni i pravni poredak zemlje. To više nije jezik opće zabrinutosti, nego formulacija koja jasno poručuje da Bruxelles dio krivnje vidi vrlo konkretno i vrlo politički precizno.

Takva ocjena nije pala s neba. Nakon presude Miloradu Dodiku 2025. i novih zakona koje je Narodna skupština RS-a usvajala kako bi ograničila djelovanje državnih institucija, više međunarodnih izvora upozorilo je da se radi o direktnom udaru na ustavni okvir zemlje. OHR je još lani izvijestio da su takvi potezi prijetnja Daytonskom poretku, a slične ocjene nalaze se i u međunarodnim izvješćima o stanju ljudskih prava i vladavine prava u BiH.

U prijevodu, Bruxelles više ne govori samo da je BiH spora i komplicirana država. Bruxelles sada poručuje da dio političkog vodstva aktivno radi protiv same države, a time i protiv njezine europske budućnosti.

Tri naroda, tri politike, nula državnog ritma

Kolář je u raspravi podsjetio i na staru, ali i dalje razoružavajuće točnu dijagnozu: trideset godina nakon rata, predstavnici triju konstitutivnih naroda još nisu uspjeli izgraditi trajni politički kompromis i zajednički raditi za državu kao cjelinu. To nije više samo povijesna činjenica nego aktivni politički problem sadašnjosti.

U takvom modelu svaka važnija reforma postaje talačka kriza, svaki iskorak mora proći kroz tri paralelna politička svijeta, a svaka tema koja bi u normalnoj državi bila upravno ili razvojno pitanje vrlo brzo postaje etničko i identitetsko minsko polje. Rezultat je država koja formalno ide prema Europi, a suštinski se stalno vraća na isto početno pitanje: može li uopće funkcionirati bez permanentne političke blokade?

To je razlog zašto u Bruxellesu više nema puno strpljenja za domaće izgovore. Jer za EU nije problem samo u tome što je BiH komplicirana. Problem je što je BiH i dalje politički zarobljena sama sobom.

Stier podsjeća na ono najneugodnije: nema ni glavnog pregovarača

Hrvatski eurozastupnik Davor Ivo Stier u raspravi je dodatno prizemljio cijelu priču podsjetivši da BiH još nije imenovala ni glavnog pregovarača, niti je ispunila uvjete za otvaranje pregovora. To je podatak koji posebno bode oči, jer pokazuje da zemlja nije zapela samo na “teškim povijesnim pitanjima”, nego i na osnovnoj operativnoj pripremi za proces koji navodno želi.

Stier je pritom ponovno otvorio i temu izbornog zakona, podsjećajući da su federalna rješenja iz ranijih rezolucija Europskog parlamenta i dalje aktualna te da se pitanje provedbe odluka Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava više ne može vječno gurati sa strane. Drugim riječima, Bruxelles poručuje da se BiH ne može približavati EU-u samo deklarativno, dok istodobno odgađa najosjetljivije reforme.

BiH kao prostor hibridnog utjecaja: Rusija, Iran i geopolitička praznina

Kolář je upozorio i da Bosna i Hercegovina ostaje prostor za hibridna upletanja, posebno Rusije i Irana. Ta ocjena nije bez težine. U međunarodnim analizama o BiH već se dulje spominje kombinacija vanjskih utjecaja, unutarnje slabosti institucija i političke fragmentacije kao plodno tlo za destabilizaciju. Što je država slabija i podijeljenija, to je otvorenija za tuđe interese koji u njoj ne traže razvoj, nego polugu.

Upravo zato europski zastupnici BiH više ne promatraju samo kao “zaostalog kandidata”, nego kao osjetljiv prostor sigurnosnog i političkog nadmetanja. A to dodatno pojačava frustraciju u Bruxellesu: dok se zemlja ne može dogovoriti ni oko vlastite unutarnje funkcionalnosti, drugi akteri u tom vakuumu vrlo rado grade svoj utjecaj.

Bruxelles sada govori ono što građani odavno znaju

Najvažniji ton ove rasprave nije birokratski, nego gotovo ogoljen. Europski parlament više ne skriva da BiH ne napreduje, da reformski ritam gotovo ne postoji i da politički vrh zemlje već godinama troši energiju na međusobna blokiranja umjesto na europski iskorak. To je brutalna poruka, ali i iskrena: EU je umorna od zemlje koja stalno govori da želi naprijed, a iznutra se ponaša kao da ne želi ni krenuti.

Građani Bosne i Hercegovine to osjećaju već dugo — kroz odlazak mladih, iscrpljenost sustava, kroničnu nefunkcionalnost i stalni dojam da se politika bavi sama sobom dok zemlja polako curi. Sada to isto, bez puno uljepšavanja, sve otvorenije govori i Bruxelles.

Ako se ovako nastavi, BiH neće propustiti samo EU nego i samu sebe

Najveći problem za Bosnu i Hercegovinu više nije samo to što kasni za drugim državama regije. Najveći problem je što joj zastoj postaje normalno stanje. A kad zastoj postane normalan, tada ni europska perspektiva više ne djeluje kao projekt budućnosti, nego kao prazan slogan za unutarnju upotrebu.

U tom smislu rasprava u AFET-u nije bila samo još jedno godišnje europsko gunđanje nad Balkanom. Bila je to prilično jasna presuda jednom političkom modelu koji BiH godinama drži pod blokadom. I zato poruka iz Bruxellesa danas zvuči grublje nego inače: nije problem u tome što Europa ne želi BiH. Problem je u tome što BiH još uvijek ne uspijeva pokazati da zna što bi sa samom sobom.

Zoran / TV Wien