Stanivuković opet diže prašinu na granici: nakon pritvora tvrdi da je meta zbog politike i identiteta

Nova epizoda sa Draškom Stanivukovićem na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine pretvorila se u još jedan politički performans s regionalnim odjekom. Nakon što je pušten iz pritvora u Staroj Gradiški, gradonačelnik Banje Luke pred novinarima je ustvrdio da iza svega ne stoji rutinska kontrola, nego politička i identitetska poruka. Po njegovu tumačenju, problem nije bio u proceduri, nego u tome što je Srbin, pravoslavac i političar koji otvoreno govori o položaju Srba u Hrvatskoj.

Takva poruka odmah je izazvala burne reakcije, ali i otvorila pitanje pokušava li Stanivuković svjesno svaki susret s hrvatskim institucijama pretvoriti u političku pozornicu. Posebno zato što ovo nije prvi put da završava u fokusu hrvatskih vlasti. Ranije je već kažnjen zbog govora u Gračacu, u kojem je, prema izvještajima iz Hrvatske, veličao tzv. Republiku Srpsku krajinu. Taj slučaj ni danas nije politički bezazlen, jer dira u jednu od najosjetljivijih tema novije hrvatske povijesti.

Iz obrane u ofenzivu

Umjesto da se zadrži na proceduralnom dijelu slučaja, Stanivuković je vrlo brzo prebacio priču na teren identitetske i nacionalne diskriminacije. Poručio je da ispada kako je kriv zato što je obilazio Liku, Dalmaciju, Baniju i Kordun te sudjelovao na Svetosavskoj akademiji u Gračacu. U političkom smislu, to je dobro poznat obrazac: administrativni ili policijski spor pokušava se pretvoriti u širu priču o kolektivnoj ugroženosti. Time se pažnja skida s konkretnog pitanja što se točno dogodilo na granici i prebacuje na znatno emotivniji teren nacionalne pripadnosti.

Problem za Stanivukovića je u tome što u Hrvatskoj već postoji snažan kontekst njegovih ranijih istupa. Kada netko prethodno bude kažnjen zbog poruka koje se u Hrvatskoj tumače kao veličanje projekta pobunjene paradržave, onda svako novo zaustavljanje na granici automatski dobiva dodatnu političku težinu. Drugim riječima, on danas više nije samo putnik koji se žali na tretman policije, nego političar koji iza sebe već ima vrlo osjetljiv dosje u odnosima s hrvatskom javnošću.

U priču uskočili Dodik i Vučić

Cijeli slučaj nije ostao na razini osobnog incidenta. Stanivuković je nakon puštanja poručio da su mu podršku dali pojedini političari iz Srbije, među njima i Aleksandar Vučić, a u priču se uključio i Milorad Dodik. Dodik je optužio Hrvatsku da politički zlorabi granične kontrole i zaprijetio mogućim recipročnim mjerama ako se takva praksa nastavi. Time je jedna granična epizoda vrlo brzo pretvorena u novu rundu regionalnog političkog prepucavanja.

Upravo tu leži i širi problem. Umjesto smirivanja tenzija, ovakvi slučajevi redovito postaju gorivo za unutarnjopolitičke obračune u više država istodobno. Hrvatska dobiva novu temu o osjetljivosti ratne memorije i granici tolerancije prema provokacijama. Republika Srpska dobiva priliku za narativ o ugroženosti svojih dužnosnika. Srbija pak lako ulazi u ulogu političkog zaštitnika. U toj trokutnoj dinamici činjenice često ostanu u drugom planu, a simbolika preuzme glavnu riječ.

Granica kao politička pozornica

Za Hrvatsku ovaj slučaj nije samo pitanje jedne prekršajne kazne, nego i poruka da granična pravila vrijede za sve jednako, bez obzira na političku funkciju. Za Stanivukovića je, s druge strane, korisno da iz svega izađe kao političar koji se navodno suprotstavio nepravdi i pritisku. Zato ni nije slučajno što se iz pravnog detalja priča odmah proširila na identitet, naciju i navodne političke motive.

No ostaje osnovna činjenica koju je teško zaobići: hrvatske vlasti tvrde da je problem nastao zato što je odbio pregled prtljage i graničnu kontrolu. Sve ostalo dolazi nakon toga. U regiji u kojoj političari često proizvode simboličke sukobe brže nego što se rješavaju stvarni problemi građana, i ovaj slučaj lako prerasta u predstavu za domaću publiku. A kada granica postane pozornica, onda istina najčešće ostane negdje iza kulisa.

Zoran / TV Wien