Iran odgovorio na prijedlog za kraj rata: “Ovo ne prihvaćamo”, ali pregovori još nisu mrtvi

Prema Reutersu, viši iranski dužnosnik rekao je da Teheran neće otvoriti Hormuški tjesnac samo zato da bi pristao na kratkotrajnu obustavu borbi. U istoj izjavi poručeno je i da iranska strana smatra kako Washington zasad nije spreman na trajan prekid vatre, nego traži model koji bi prije nalikovao privremenom zatišju nego stvarnom miru.

To je važna razlika, jer pokazuje da Iran nije odbio svaki razgovor, nego jedan konkretan okvir: otvoriti strateški važan tjesnac i zauzvrat dobiti samo vremenski ograničeno primirje bez čvrstih sigurnosnih jamstava. Reuters ističe da Teheran i dalje razmatra prijedloge koje prima preko više posrednika, ali odbija da ga se pritišće rokovima i ultimatumima.

Što je točno na stolu

Prema Reutersovim diplomatskim izvorima, okvirni plan sastavio je Pakistan, koji se posljednjih dana profilirao kao jedan od glavnih posrednika između SAD-a i Irana. Prijedlog predviđa model u dvije faze: prvo bi odmah stupio na snagu prekid vatre, a zatim bi se u sljedećih 15 do 20 dana pregovaralo o širem i trajnijem sporazumu.

U tom širem paketu nalazila bi se i pitanja plovidbe kroz Hormuški tjesnac, sigurnosna jamstva, ublažavanje sankcija i mogući politički okvir za dugoročnije smirivanje sukoba. Reuters navodi da bi završni pregovori mogli biti održani u Islamabadu, gdje bi sporazum eventualno bio i formalno potpisan.

Zašto je Hormuški tjesnac ključ svega

Hormuški tjesnac nije samo geografska točka nego jedna od najvažnijih svjetskih energetskih arterija. Zato svaki prijedlog koji uključuje njegovo ponovno otvaranje odmah ima globalnu težinu, od Bliskog istoka do Europe i Azije. Reuters naglašava da je upravo pitanje tjesnaca u središtu aktualnih pregovora i da se s njim izravno povezuju cijene energenata i stabilnost tržišta.

Iran očito ne želi prepustiti tako snažnu pregovaračku polugu u zamjenu za kratkoročan dogovor koji bi mogao propasti čim se promijeni politički ili vojni odnos snaga. Drugim riječima, Teheran daje do znanja da tjesnac neće koristiti kao ustupak za simbolično primirje, nego isključivo kao dio ozbiljnijeg i trajnijeg paketa. To je ujedno i najjača poruka iz njihove najnovije reakcije.

Pakistan u središtu diplomatskog pritiska

Reuters navodi da je načelnik pakistanske vojske Asim Munir tijekom noći bio u kontaktu s visokim američkim dužnosnicima, uključujući potpredsjednika JD Vancea i posebnog izaslanika Stevea Witkoffa, kao i s iranskim ministrom vanjskih poslova Abasom Arakčijem. To pokazuje da Pakistan u ovom trenutku nije tek formalni posrednik, nego operativni kanal kroz koji se pokušava sastaviti minimum zajedničkog okvira za dogovor.

Uz Pakistan, u razgovorima se spominju i drugi posrednici. Associated Press navodi da su u diplomatsku mrežu uključeni i Egipat i Turska, što dodatno govori koliko je pritisak za deeskalaciju širok i koliko raste bojazan od novog širenja sukoba na cijelu regiju.

Što je s pričom o 45 dana primirja

U javnosti se paralelno pojavila i informacija o mogućem 45-dnevnom prekidu vatre. Reuters, pozivajući se na Axios, navodi da se doista razgovara o takvom modelu u dvije faze, ali i upozorava da taj izvještaj nije mogao neovisno potvrditi. Zato se taj dio priče za sada mora promatrati oprezno, kao mogući scenarij, ali ne i kao potvrđen dogovor.

Upravo je tu i problem za Teheran. Privremeno primirje, osobito ako je vremenski strogo ograničeno, iz iranske perspektive može izgledati kao predah bez stvarne sigurnosti. Ako nakon 45 dana nema čvrstih garancija, Iran bi otvorio ključnu pomorsku rutu i oslabio vlastitu poziciju, a da zauzvrat nije dobio trajni mir. Reutersova formulacija da Teheran smatra kako Washington nije spreman za trajni prekid vatre vrlo jasno govori iz koje logike Iran sada nastupa.

Trumpov rok i iranski otpor

Reuters također navodi da je američki predsjednik Donald Trump Iranu postavio vrlo kratak rok za ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, uz prijetnju novim teškim udarima ako se to ne dogodi. Upravo takav ton dodatno otežava pregovore, jer Iran već sada izričito poručuje da ne prihvaća odluke donesene pod pritiskom i u nametnutim vremenskim okvirima.

To znači da se diplomatski proces sada lomi između dva potpuno različita pristupa. S jedne strane stoji američki zahtjev za brzim koracima i trenutačnim signalom deeskalacije. S druge strane stoji Iran, koji traži čvrste sigurnosne garancije i odbija da najvažniji strateški ustupak da unaprijed, bez jasnog i trajnog političkog okvira.

Pregovori nisu propali, ali su daleko od dogovora

Najvažnije u ovoj fazi jest da Iran nije zatvorio vrata pregovorima. Naprotiv, potvrđeno je da prijedloge razmatra. No jednako je važno i to da je već na prvoj velikoj točki pokazao gdje povlači crtu. Teheran ne želi model u kojem bi otvorio Hormuški tjesnac i zauzvrat dobio samo privremeno primirje bez sigurnog kraja rata.

Drugim riječima, mir je i dalje na stolu, ali ne po cijenu koju Iran u ovom trenutku smatra jednostranom. Zato današnja poruka iz Teherana nije potpuni “ne” pregovorima, nego vrlo jasno “ne” jednom konkretnom uvjetu. A upravo će od toga može li se taj uvjet preoblikovati ovisiti hoće li aktualni diplomatski pokušaj završiti primirjem ili novom eskalacijom.

Zoran / TV Wien