Sve bliže miru? Procurili detalji plana za kraj rata na Bliskom istoku, ali ključni odgovor još se čeka

Prema Reutersovim informacijama iz diplomatskih izvora, prijedlog je sastavljen uz pakistansko posredovanje i već je proslijeđen i Washingtonu i Teheranu. Plan predviđa hitan prekid neprijateljstava, nakon čega bi uslijedila nova runda pregovora o sveobuhvatnom dogovoru koji bi trebao stabilizirati regiju i omogućiti normalizaciju plovidbe kroz Hormuški tjesnac.

U toj shemi početni bi se dogovor formalizirao kao memorandum o razumijevanju, a završni pregovori, prema istim navodima, bili bi održani u Islamabadu. Reuters piše da se u diplomatskim krugovima taj okvirni nacrt već neformalno naziva “Islamabad Accord”, iako nijedna od uključenih strana zasad nije službeno potvrdila prihvaćanje tog modela.

Prekid vatre odmah, pa pregovori o većem sporazumu

Prema dostupnim informacijama, riječ je o dvostupanjskom planu. U prvoj fazi prekid vatre stupio bi na snagu gotovo odmah i otvorio prostor za smirivanje situacije na terenu. U drugoj fazi, unutar idućih 15 do 20 dana, pregovaralo bi se o širem političkom i sigurnosnom okviru, uključujući plovidbu kroz Hormuški tjesnac, moguće sigurnosne garancije i uvjete za dugoročniji mir.

Dodatno, Reuters u zasebnom izvještaju navodi i da se paralelno razmatra model privremenog primirja od 45 dana, o kojem je prvi izvijestio Axios. Taj bi period poslužio kao tampon-zona za pregovore o trajnom rješenju. No Reuters istodobno naglašava da tu informaciju nije mogao neovisno potvrditi, pa taj dio zasad treba promatrati s oprezom.

Pakistan u središtu diplomatske igre

Pakistan se u ovom procesu pojavljuje kao ključni kanal komunikacije između zaraćenih strana. Reuters navodi da je načelnik pakistanske vojske Asim Munir bio u kontaktu s visokim američkim dužnosnicima, uključujući potpredsjednika JD Vancea i posebnog izaslanika Stevea Witkoffa, kao i s iranskim ministrom vanjskih poslova Abasom Arakčijem. Upravo zato Islamabad u ovom trenutku nije samo geografska točka mogućih pregovora, nego i stvarno operativno središte posredovanja.

Associated Press ističe da u posredničkoj mreži nisu samo Pakistan i SAD, nego i Egipat i Turska, što pokazuje koliko je pritisak na zaustavljanje sukoba širok i regionalno koordiniran. To ujedno govori i o ozbiljnosti situacije: što je više posrednika uključeno, to je veća svijest da bi daljnja eskalacija mogla destabilizirati cijeli širi prostor Bliskog istoka i energetskih ruta prema Europi i Aziji.

Hoće li Iran pristati?

To je u ovom trenutku ključno pitanje, ali i dalje bez jasnog odgovora. Reuters navodi da Iran još nije formalno prihvatio prijedlog, iako prima poruke preko više posrednika. Istodobno, isti izvori upozoravaju da Teheran ne želi otvoriti Hormuški tjesnac niti prihvatiti privremeno primirje ako ne dobije čvrsta jamstva da nakon toga neće uslijediti novi američki ili izraelski napadi.

Drugim riječima, Iran ne odbacuje nužno samu ideju dogovora, ali očito ne želi sporazum koji bi za njega bio samo taktička stanka bez sigurnosnih jamstava. Upravo tu leži najveća prepreka: Washington i posrednici žele brz prekid vatre, dok Teheran traži širi i čvršći okvir koji bi ga zaštitio od nove vojne eskalacije. To potvrđuju i Reutersovi navodi da Iran zasad ne vidi dovoljno osnove za ponovno otvaranje tjesnaca samo na temelju privremenog primirja.

Što se očekuje od šireg sporazuma

Prema Reutersovim navodima, konačni dogovor mogao bi uključivati iransko odustajanje od razvoja nuklearnog oružja u zamjenu za ublažavanje sankcija, odmrzavanje dijela financijskih sredstava i sigurnosna jamstva trajnog mira. To bi značilo da se ne pregovara samo o prekidu vatre, nego o puno većem političkom paketu koji bi imao posljedice za cijelu regiju.

No upravo zato sporazum nije jednostavan. Što je paket širi, to je i politički teži za obje strane. Iran bi morao pristati na osjetljive nuklearne i sigurnosne uvjete, dok bi Washington morao otvoriti prostor za ublažavanje sankcija i dati vjerodostojna jamstva koja Teheran zasad očito smatra nedostatnima. Zato je trenutačna situacija paradoksalna: diplomatski okvir postoji, posrednici rade punom snagom, ali najvažniji element – pristanak Irana – još nedostaje.

Tržišta čekaju signal

Ovaj pokušaj deeskalacije ne prati se samo u diplomatskim uredima nego i na tržištima. Nesigurnost oko Hormuškog tjesnaca i dalje snažno pritišće cijene nafte i šire energetske tokove, a svaki signal o mogućem otvaranju prolaza odmah ima globalni odjek. Zato se i ovaj prijedlog ne promatra samo kao politička inicijativa, nego i kao mogući trenutak preokreta za svjetsku opskrbu energentima.

Američki predsjednik Donald Trump posljednjih dana javno pojačava pritisak i traži brzo rješenje, uz prijetnje novim posljedicama ako do dogovora ne dođe. Reuters navodi da je Trump Iranu postavio vrlo kratak rok vezan uz ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, što dodatno pojačava osjećaj da je pred diplomatima i pregovaračima možda ostalo još vrlo malo vremena za dogovor.

Ukratko, plan postoji, posrednici su aktivni, a mir više nije samo apstraktna želja nego konkretan nacrt na stolu. Ali sve se i dalje lomi na jednom pitanju: hoće li Iran procijeniti da mu ponuđeni okvir donosi stvarnu sigurnost ili samo predah prije novog udara. Od tog odgovora sada ne ovisi samo nastavak rata, nego i stabilnost jedne od najosjetljivijih točaka na svijetu.

Zoran / TV Wien

Foto :  WILL OLIVER / POOL