Prljavi novac kupio je Hollywood? Kako Saudijci milijardama grade utjecaj, peru imidž i kupuju tišinu

U središtu priče nalazi se golemi posao oko preuzimanja Warner Bros. Discoveryja od strane Paramounta, koji tportal opisuje kao transakciju tešku oko 110 milijardi dolara. Prema tekstu, oko 24 milijarde dolara za taj posao trebalo bi doći iz zaljevskih suverenih fondova, a sam saudijski Javni investicijski fond, poznatiji kao PIF, sudjelovao bi s oko 12 milijardi. Iako se formalno govori o pasivnim ulaganjima bez upravljačkih prava, malo tko vjeruje da takav novac stiže bez ozbiljnog interesa za medijski i politički utjecaj.

To je i srž cijele priče. Hollywood ovdje nije samo zabava. On je meka moć, pristup elitama, kanal prema američkoj politici i alat za oblikovanje slike o zemlji koja se godinama veže uz represiju, autoritarno upravljanje i ubojstvo novinara Jamala Khashoggija. Tportal citira njemačkog političkog ekonomista Stephana Rolla, koji tvrdi da cilj nije samo industrija zabave u SAD-u, nego i CNN te šira meka moć, odnosno rebrendiranje imidža Saudijske Arabije na Zapadu.

Hollywood je gladan kapitala, a Saudijci to jako dobro znaju

Jedan od razloga zašto ova strategija uopće prolazi leži u slabostima same američke industrije zabave. Tportal navodi izjavu profesora Andrewa Lebera sa Sveučilišta Tulane, koji otvoreno kaže da Saudijska Arabija može ponuditi višemilijardne obveze kakve se u Sjedinjenim Državama jednostavno ne mogu lako pronaći. U prijevodu: Hollywood, premrežen krizama, skupim produkcijama i velikim dugovima, danas lakše nego nekad pristaje na moralne kompromise ako na stolu leži dovoljno velik novac.

U tom smislu nije najvažnije jesu li svi u Hollywoodu “kupljeni”, nego koliko se brzo nekad vrlo glasni moralni standardi gase kad kapital postane dovoljno izdašan. Tportal citira i redatelja Bryana Fogela, autora dokumentarca o Khashoggijevu ubojstvu, koji prilično hladno kaže da je “novac novac, a moć moć” i pita je li moralno išta čišće uzeti novac UAE-a ili Katara umjesto saudijskog. To je možda najiskrenija rečenica cijele priče — zato što razotkriva kako se etika u globalnoj zabavi vrlo brzo pretvara u cjenik.

Washington je pravi cilj, a Hollywood je samo jedna vrata do njega

Tportalov tekst ide i korak dalje: sugerira da poliranje imidža možda uopće nije glavni cilj. Citirani stručnjak F. Gregory Gause smatra da je važniji politički utjecaj u Washingtonu, osobito preko veza s ljudima bliskima Donaldu Trumpu. U tekstu se posebno ističe da su saudijska ulaganja usko isprepletena s krugovima oko Jareda Kushnera i da je velik dio novca za njegovu investicijsku tvrtku došao upravo iz saudijskog PIF-a. Time se priča o Hollywoodu širi u mnogo ozbiljniji teren: više nije riječ samo o filmovima, nego o stvaranju mreže koja vodi ravno u srce američke politike.

Upravo zbog toga saudijski ulazak u filmsku industriju ne treba čitati kao ekscentrični hir bogate kraljevine koja je odjednom otkrila kino i zvijezde. Ovo je puno uredniji projekt. Jedan dio igra prema Zapadu: pristup elitama, normalizacija odnosa, stvaranje dojma partnerstva. Drugi dio igra prema kući: zabava umjesto politike, spektakl umjesto participacije, koncerti i multipleksi umjesto pitanja o pravima i slobodama. Tportal vrlo jasno opisuje upravo tu dvostruku funkciju.

Red Sea, multipleksi i zabava kao alat za unutarnji mir

Jedan od najupečatljivijih dijelova tportalova teksta jest opis života u Rijadu, gdje su kina, kasnovečernje projekcije, festivali komedije i glamurozni Red Sea festival postali gotovo simbol nove Saudijske Arabije. Zemlje u kojoj kina prije osam godina praktički nisu ni postojala, a sada se podižu multipleksi, dovoze holivudske zvijezde i stvaraju rituali moderne urbane zabave. To izvana izgleda kao liberalizacija. Ali iznutra, kako sugeriraju sugovornici u tekstu, to je i način održavanja društvenog mira. Zabava kao kompenzacija. Spektakl kao sedativ.

Taj dio priče možda je i najvažniji. Jer pokazuje da saudijski projekt nije samo vanjski PR. On je i unutarnji model upravljanja. Ako mladom stanovništvu ne možete dati političku moć, onda mu možete dati noćni život, pop zvijezde, blockbustere i gaming industriju. Tportal navodi i golemo ulaganje PIF-a u Electronic Arts, vrijedno 55 milijardi dolara, upravo u okviru iste logike: publika zaokupljena zabavom rjeđe postavlja neugodna pitanja.

Problem je što pustinja i dalje guta novac

No ni saudijski čekovi ne rješavaju sve. Tportal na kraju vrlo jasno pokazuje i drugu stranu priče: domaća filmska industrija u Saudijskoj Arabiji još uvijek je skupa, nedovoljno razvijena i prepuna infrastrukturnih rupa. Veliki projekti i dalje radije biraju Jordan ili Emirate, dok filmovi snimani u Saudijskoj Arabiji često prolaze loše, probijaju budžete ili se suočavaju s optužbama za loše upravljanje i korupciju. To znači da novac može kupiti ulaz, ali ne i automatski stvoriti održivu filmsku kulturu ili efikasan sustav.

To je zapravo i najveća ironija cijele priče. Saudijska Arabija može kupiti vrijeme, pažnju, festivalski glamur, partnerstva i šutnju dijela industrije. Može kupiti i dionice, sastanke, crvene tepihe i PR ofenzive. Ali i dalje ne može jednostavno kupiti vjerodostojnost. Upravo zato tekst završava važnim podsjetnikom: cijeli projekt i dalje ovisi o interesu i volji samog Mohammeda bin Salmana. Kad je fokus na zabavi, stvari idu. Kad nije, sve staje. A to pokazuje da iza cijelog blještavila i dalje stoji isti stari politički model — centraliziran, osoban i duboko ovisan o volji jednog čovjeka.

Zoran / TV Wien