Picula o Vučiću: Ne boji se zatvaranja poglavlja, nego zatvaranja financijske slavine

Odlazak Viktora Orbána s vlasti u Mađarskoj mogao bi imati posljedice daleko izvan same Budimpešte. U razgovoru za emisiju Agenda: Svijet, europarlamentarac iz skupine socijalista i demokrata te izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula ocijenio je da se ne radi samo o padu jednog dugovječnog lidera, nego o ozbiljnom političkom potresu koji bi mogao promijeniti odnose unutar Europske unije, ali i položaj režima u Beogradu.

Picula smatra da su dva razloga bila presudna za Orbánov poraz: nakupljeno građansko nezadovoljstvo i pojava jasne alternative njegovoj dugogodišnjoj vlasti. Prema njegovoj ocjeni, mađarski birači poslali su vrlo jasnu poruku da im je dosta endemske korupcije, urušenog gospodarstva, međunarodne izolacije i stalnog političkog podilaženja ruskom autokratskom modelu. Time je, smatra on, srušen politički koncept koji je godinama djelovao gotovo nesmjenjivo.

Orbán je od sukoba s Bruxellesom napravio politički alat

Govoreći o Orbánovu odnosu prema Europskoj uniji, Picula je istaknuo da mađarski premijer nije samo blokirao zajedničke odluke, nego je otpor Bruxellesu pretvorio u mehanizam vlastitog političkog opstanka. Prema toj logici, svaki sukob s europskim institucijama služio je kao unutarnjopolitički alat za opravdavanje razgradnje demokratskih standarda u Mađarskoj, ali i za održavanje dojma da Budimpešta vodi nekakav suverenistički rat protiv europske birokracije.

No Picula pritom upozorava da Orbán nikada zapravo nije namjeravao izvesti Mađarsku iz Europske unije. Za njega je, tvrdi, puno korisnija bila strategija ostanka unutar sustava uz istodobno podrivanje tog istog sustava iznutra. Drugim riječima, Orbán nije želio novi Brexit, nego Europu koja bi se postupno mijenjala po mjeri neliberalnih i antieuropskih pokreta. Upravo zato njegov politički pad mnogi vide kao olakšanje za Bruxelles, iako ne i kao kraj svih problema.

Vučić i Dodik ostali bez snažnog pokrovitelja

Posebno važnim Picula smatra činjenicu da su Orbánovim odlaskom autoritarni lideri na Balkanu izgubili jednog od svojih najvažnijih zaštitnika unutar Europske unije. Među njima posebno izdvaja srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, za koje tvrdi da su godinama imali politički oslonac u Budimpešti.

Prema Piculi, Orbánova Mađarska za Vučićevu Srbiju bila je ona članica Europske unije koja je sustavno štitila destruktivne politike Beograda i sprječavala ozbiljnije sankcioniranje režima na europskoj razini. Upravo zato, kaže, nije slučajno što se u srbijanskim tabloidima sada panično pokušava dokazati da se “mađarski scenarij” ne može ponoviti i u Srbiji. U tome Picula vidi znak nervoze, a ne sigurnosti.

Picula traži promjenu politike prema Beogradu

Iako priznaje da su demokratska oporba i građanski otpor u zemljama poput Srbije i Bosne i Hercegovine i dalje slabi, Picula smatra da to ne može biti izgovor za nastavak dosadašnje europske politike. Po njegovu mišljenju, Vučića europski put zanima tek formalno, protokolarno i onoliko koliko iz njega i dalje dolazi novac. Drugim riječima, europske integracije za njega nisu strateški cilj, nego koristan okvir iz kojeg se mogu crpiti financijske koristi bez stvarne političke transformacije.

Upravo zato Picula poručuje da je došlo vrijeme da se promijeni ne samo narativ Europske unije prema Srbiji, nego i sama politika. Po njemu, Bruxelles se predugo zadovoljavao formalnim izjavama, deklarativnim europskim putem i fingiranjem napretka, dok je stvarni politički sadržaj išao u sasvim drugom smjeru. Takav pristup, smatra, nije samo neučinkovit, nego i opasan jer ohrabruje režime koji su naučili da mogu uzimati europski novac, a istodobno voditi politiku suprotnu europskim vrijednostima.

Financijski pritisak kao jedini jezik koji Beograd razumije

Najtvrđu i politički najzvučniju poruku Picula je poslao upravo u završnici svog komentara, kada je ustvrdio da Vučića ne brine zatvaranje pregovaračkih poglavlja, nego zatvaranje financijske slavine. To je ujedno i najizravnija kritika dosadašnje europske politike prema Srbiji, ali i jasan prijedlog kako bi Bruxelles ubuduće trebao djelovati.

Ako je točna procjena da Vučić razumije prvenstveno jezik financijskog pritiska, tada se otvara pitanje koliko je Europska unija dosad sama hranila model koji javno kritizira. Jer ako se novac isplaćuje bez ozbiljnih političkih posljedica, onda režim u Beogradu nema stvaran razlog da mijenja ponašanje. Zato Piculina izjava nije samo komentar o Vučiću, nego i poruka Bruxellesu da prestane glumiti strogoću ondje gdje godinama pokazuje popustljivost.

U tom smislu Orbánov odlazak može biti simbolički važan trenutak, ali samo pod jednim uvjetom: da Europa napokon pokaže da je spremna razlikovati stvarne partnere od onih koji europski okvir koriste samo dok im financijski i politički odgovara. U protivnom, pad jednog zaštitnika neće promijeniti mnogo, jer će sustav i dalje hraniti iste obrasce ponašanja koje navodno želi zaustaviti.

Zoran / TV Wien