Trgovačka komora traži novi bonus: 1.000 eura više za one koji rade puno radno vrijeme

Tema se otvorila u trenutku kada Austrija i dalje ostaje među državama s najvišim udjelom rada na nepuno radno vrijeme u Europskoj uniji. Prema dostupnim europskim podacima, samo Nizozemska ima veći udio zaposlenih koji rade part-time, dok je Austrija odmah iza nje. Eurostat navodi da je u 2024. godini udio rada na nepuno radno vrijeme u Austriji iznosio oko 30,7 posto, dok je u Nizozemskoj bio viši, oko 38,6 posto.

Upravo na toj statistici Walter Ruck gradi svoju kritiku postojećeg sustava. Njegova poruka je jednostavna, ali politički vrlo osjetljiva: u Austriji se, kaže, puno radno vrijeme više ne nagrađuje dovoljno. Ljudi koji povećaju broj sati rada često na kraju dobiju osjetno više obveza, ali ne i proporcionalno više raspoloživog dohotka. Kad se tome dodaju porezi, doprinosi i mogući gubici određenih potpora, dio zaposlenih računa da im se prelazak s nepuno na puno radno vrijeme jednostavno ne isplati dovoljno.

Zašto WK Wien traži baš bonus za puno radno vrijeme

Ruck tvrdi da austrijsko tržište rada sve više ide prema paradoksu u kojem više ljudi formalno radi, ali ukupni broj odrađenih sati pada. U intervjuima i priopćenjima upozorio je da je prosječno tjedno radno vrijeme u Austriji sada palo ispod 30 sati, što po njemu dugoročno postaje problem i za gospodarstvo i za financiranje javnih sustava. Njegov je zaključak da zemlja ne može održavati snažne javne usluge, mirovinski sustav i rast produktivnosti ako se sve veći dio rada seli prema kraćim oblicima zaposlenja.

Zato predlaže da se zaposlene s punim radnim vremenom rastereti kroz poseban porezni odbitak ili olakšicu od najmanje 1.000 eura godišnje. Ideja je da razlika između part-time i full-time rada bude financijski vidljivija, odnosno da onaj tko radi više sati to osjeti i na računu, a ne samo u umoru i rasporedu. Uz to traži i prilagodbe kod raznih potpora i naknada, kako prelazak na puno radno vrijeme ne bi automatski značio gubitak tolikog dijela drugih prihoda da dodatni rad izgubi smisao.

Austrija je pri vrhu EU, a Beč posebno odskače

Rasprava je posebno osjetljiva u Beču, gdje je prema navodima Gospodarske komore udio muškaraca koji rade nepuno radno vrijeme znatno viši nego u drugim saveznim zemljama. Upravo zbog toga WK Wien tvrdi da Beč postaje simbol dubljeg problema: tržišta rada na kojem zaposlenost možda izgleda visoko, ali stvarni fond rada slabi. Za poslodavce to znači sve veći problem pri pronalasku kadra za puno radno vrijeme, dok za državu to znači slabiju osnovu za financiranje sustava koji ovise o doprinosima i porezima iz rada.

No iza suhe statistike krije se i društvena promjena. Dio zaposlenih svjesno bira nepuno radno vrijeme zbog djece, skrbi, zdravlja ili ravnoteže privatnog i poslovnog života. Drugi pak ostaju u tom modelu jer im se dodatni sati, nakon svih davanja i eventualnog gubitka potpora, jednostavno ne isplate dovoljno. Upravo zato rasprava o “diskriminaciji punog radnog vremena” nije samo ekonomska nego i politička, jer dira u osjetljivo pitanje: treba li država više nagraditi veći rad ili prije svega sačuvati fleksibilnost koju je dio radnika već ugradio u svoj način života.

Što bi 1.000 eura zapravo promijenilo

Na papiru, 1.000 eura godišnje zvuči kao jasan i razumljiv signal. To je dovoljno velik iznos da može imati psihološki i praktični učinak, posebno kod onih koji vagaju isplati li im se prelazak na puno radno vrijeme. Ako bi takva mjera bila uvedena kao porezna olakšica ili odbitak, mnogim zaposlenima dodatni rad više ne bi izgledao kao gotovo nevidljiv rast neto prihoda. To je i srž Ruckove poruke: ljudi računaju i reagiraju racionalno, a sustav ih trenutačno često ne usmjerava prema većem angažmanu.

S druge strane, kritičari bi vrlo lako mogli pitati zašto bi država dodatno nagrađivala samo jednu skupinu zaposlenih i bi li to bilo pravedno prema onima koji rade nepuno radno vrijeme zato što nemaju realnu mogućnost drukčije organizirati život. Upravo tu leži politička mina ovog prijedloga. Ekonomski gledano, poslodavci žele više radnih sati i snažniju radnu bazu. Socijalno gledano, velik dio društva već se prilagodio modelu koji više ne stavlja puno radno vrijeme kao jedinu normu.

Velika rasprava tek počinje

Prijedlog Waltera Rucka dolazi u trenutku kada Austrija sve više traži odgovor na pitanje kako uskladiti fleksibilno tržište rada, manjak radne snage i pritisak na javne financije. Zato ova ideja vjerojatno neće ostati samo kratka medijska epizoda. Iza nje stoji šira poruka poslovne zajednice: zemlja si više ne može priuštiti da dodatni rad bude premalo nagrađen.

Hoće li od toga doista nastati novi “bonus za puno radno vrijeme”, ovisit će o politici, proračunu i spremnosti vlade da otvori osjetljivu raspravu o radu, socijalnim potporama i poreznom sustavu. No jedno je već sada jasno: tema je otvorena, brojke su nezgodne, a rasprava o tome isplati li se u Austriji raditi više tek ulazi u ozbiljnu fazu.

Zoran / TV Wien