Španjolska uklanja ustaške simbole s grobnice Maksa Luburića: traži se i jasan povijesni kontekst o Jasenovcu

Riječ je o odluci koja nadilazi lokalnu razinu i ulazi u širi europski okvir odnosa prema fašističkoj simbolici i povijesnom revizionizmu. Španjolsko Ministarstvo teritorijalne politike i demokratskog sjećanja navodi da je panteon Vjekoslava Luburića uvršten u Katalog simbola i elemenata suprotnih demokratskom sjećanju na temelju Zakona 20/2022. U obrazloženju se ističe da spomenik veliča jednog od najpoznatijih počinitelja nasilja ustaškog pokreta, koji je surađivao s nacistima tijekom okupacije Balkana.

To praktično znači da nadgrobni spomenik više ne može ostati javno mjesto glorifikacije ustaškog režima. Španjolske vlasti smatraju da takva simbolika nije spojiva s demokratskim vrijednostima, s dužnošću sjećanja na žrtve i s obvezom javnih institucija da ne dopuštaju veličanje totalitarnih režima. Upravo zato odluka ne staje samo na uklanjanju spornog znakovlja, nego traži i dodatno objašnjenje povijesne stvarnosti.

Tko je bio Maks Luburić

Vjekoslav Maks Luburić bio je jedan od ključnih ljudi ustaškog represivnog aparata i zapovjednik sustava koncentracijskih logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U javnoj memoriji ostao je posebno vezan uz Jasenovac, najveći logor ustaškog režima. Španjolsko ministarstvo u svom priopćenju izričito ga opisuje kao jednog od najpoznatijih počinitelja nasilja ustaškog pokreta, dok španjolski mediji podsjećaju da je bio poznat i pod nadimkom “Maks mesar” zbog brutalnosti koja je pratila njegovo ime.

Prema podacima Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, u tom je logoru potvrđeno više od 83.000 žrtava, među kojima su bili Srbi, Židovi, Romi i hrvatski politički protivnici ustaškog režima. Upravo zato svako javno veličanje dužnosnika povezanih s tim sustavom u suvremenoj Europi izaziva snažne reakcije, a španjolska odluka sada jasno pokazuje da Madrid više ne želi tolerirati takve spomeničke ostatke iz vremena Francove zaštite raznim fašističkim bjeguncima.

Što se točno mora ukloniti

Prema odluci španjolske vlade, s panteona se mora ukloniti simbolika koja veliča ustaški režim. U medijskim izvješćima posebno se spominje ustaški grb odnosno znakovi NDH koji su godinama bili sastavni dio spomenika. Vlasti su o odluci već obavijestile zainteresirane strane, kao i nadležne regionalne i lokalne institucije, kako bi se osiguralo hitno uklanjanje spornih elemenata s nadgrobnog spomenika i iz javnog prostora.

No jednako je važan i drugi dio naloga: postavljanje elemenata koji daju istinit i rigorozan povijesni kontekst. To znači da cilj nije samo fizički ukloniti ustaška obilježja, nego i onemogućiti da samo mjesto ostane bez objašnjenja, kao da je riječ o neutralnoj grobnici bez političkog i povijesnog značenja. Španjolska time očito želi spriječiti da se spomenik pretvori u “očišćeni” prostor bez simbola, ali i bez istine o zločinima.

Zašto je ova odluka važna i izvan Španjolske

Odluka Madrida važna je i zato što pokazuje kako se pitanje memorijalne politike više ne tretira kao lokalna kuriozitetska tema. Spomenici, grobnice i simboli povezani s totalitarnim režimima sve se više promatraju kroz pitanje javne odgovornosti, a ne samo privatnog sjećanja. Kada se na javnom groblju nalazi spomenik koji veliča osobu odgovornu za logorski sustav i masovne zločine, država očito procjenjuje da više nije riječ o neutralnom grobnom obilježju, nego o političkoj poruci u javnom prostoru.

To je posebno osjetljivo u slučaju Luburića, jer je riječ o figuri duboko povezanoj s jednim od najmračnijih poglavlja povijesti na prostoru bivše Jugoslavije. U trenutku kada Europa posljednjih godina sve ozbiljnije raspravlja o odnosu prema fašističkom nasljeđu, veličanje takvih aktera postaje politički i moralno neodrživo. Španjolska ovom odlukom šalje jasnu poruku da demokratsko sjećanje ne može tolerirati javnu estetizaciju i glorifikaciju zločinačkih režima.

Od Francove zaštite do demokratskog sjećanja

Jedan od razloga zbog kojih ovaj slučaj snažno odjekuje u Španjolskoj jest i činjenica da otvara staru temu odnosa Francove diktature prema bjeguncima i kolaboracionistima iz drugih dijelova Europe. Luburić je desetljećima živio u Španjolskoj, gdje je nakon rata našao utočište i vodio život daleko od mjesta svojih ratnih zločina. Tek sada, desetljećima nakon njegove smrti 1969. godine, španjolske institucije jasno poručuju da ni grobna mjesta takvih osoba ne mogu ostati netaknuta ako u javnom prostoru funkcioniraju kao simbolička mjesta veličanja fašizma.

Upravo zato ova odluka ima težinu veću od same lokalne administrativne mjere. Ona je i poruka o tome kako država definira granicu između privatnog groba i javnog znaka političkog slavljenja. U slučaju Maksa Luburića, Madrid je sada jasno povukao tu granicu. A za žrtve Jasenovca i za sve koji inzistiraju na točnom i poštenom povijesnom pamćenju, to je simbolički važna odluka koja je došla kasno, ali ipak nije izostala.

Zoran / TV Wien