BiH na rubu gubitka 400 milijuna eura: Bruxelles sve otvorenije pokazuje frustraciju

SARAJEVO / BRUXELLES · 23. TRAVNJA 2026.

Bosna i Hercegovina mogla bi ostati bez gotovo 400 milijuna eura iz europskog paketa potpore jer mjesecima nema stvarnog napretka u provedbi reformi koje je sama prihvatila. Iz Bruxellesa sada više ne dolaze samo diplomatska upozorenja, nego otvorena poruka da se strpljenje troši, a odgovornost ostaje na domaćim vlastima koje ni uz gotovo milijardu eura na stolu nisu uspjele pokrenuti stvari s mrtve točke.

Bruxelles više ne skriva razočaranje

Šef Delegacije Europske unije u BiH Luigi Soreca u četvrtak je ponovno vrlo otvoreno poručio da domaće vlasti ne rade ništa kako bi ispunile obveze koje su same preuzele. Takva izjava nije samo još jedno birokratsko upozorenje, nego znak da je europskim institucijama postalo teško i braniti BiH pred onima koji već dugo sumnjaju da ova zemlja nema političku snagu provesti ni minimum dogovorenih reformi.

Poruka je dodatno dobila na težini nakon što je europska povjerenica za proširenje Marta Kos ranije ovog tjedna upozorila da BiH realno može izgubiti gotovo 400 milijuna eura iz ukupnog paketa potpore od 976 milijuna. To je brojka koja više ne djeluje apstraktno. To je novac koji je mogao završiti u infrastrukturi, energetici, lokalnim projektima i sadržajima koji bi građanima donijeli vrlo konkretnu korist.

Kada iz Bruxellesa kažu da su prisiljeni javno govoriti zbog potpunog izostanka napretka, to zapravo znači da su interni razgovori, upozorenja i politički signali već potrošeni. Drugim riječima, BiH više ne gubi samo novac nego i kredibilitet.

Skoro milijarda eura, a sustav i dalje stoji

Europska unija kroz Plan rasta za zapadni Balkan za Bosnu i Hercegovinu je osigurala gotovo milijardu eura potpore. Sama ideja tog paketa bila je jednostavna: zemlje regije dobivaju snažan financijski poticaj ako pokažu da mogu provoditi reforme, ubrzavati administraciju, stvarati uvjete za ulaganja i usklađivati se s europskim pravilima. Za BiH je to mogla biti rijetka prilika da barem dio političkih blokada pretvori u opipljiv razvojni iskorak.

No umjesto toga, cijeli proces ponovno je zapeo na onome po čemu je BiH već godinama prepoznatljiva: sporost, unutarnja blokada, prebacivanje odgovornosti i potpuna nesposobnost da se i vlastiti interes pretvori u konkretan potez. Vijeće ministara jest tek krajem prošle godine usvojilo i poslalo program reformi u Bruxelles, ali nakon toga gotovo ništa važno nije napravljeno.

Upravo je to najteži dio cijele priče. Nije riječ o tome da je Bruxelles iznenada promijenio pravila ili uveo nove uvjete. Riječ je o tome da ni nakon formalnog slanja dokumenata nije došlo do ratifikacije dvaju provedbenih akata koji bi automatski pokrenuli prvih 68 milijuna eura pomoći, a potom otvorili put i za ostatak sredstava.

Gdje je zapelo i tko nosi odgovornost

Luigi Soreca je vrlo jasno dao naslutiti gdje sustav stoji. Prema njegovim riječima, riječ je o standardnom ugovornom odnosu, ali je cijela stvar i dalje zapela na Ministarstvu financija. Time je praktično pokazao prema ministarstvu na čijem je čelu Srđan Amidžić iz SNSD-a Milorada Dodika. U političkom jeziku BiH to je više nego dovoljno jasan znak gdje Bruxelles vidi jednu od ključnih točaka blokade.

Takva situacija ponovno pokazuje poznati obrazac: kada treba govoriti o europskom putu, svi su načelno za Europu; kada treba potpisati, provesti ili otkočiti dokument koji nosi stvaran novac i obvezu, tada nastupa zastoj. I onda se mjeseci pretvaraju u izgubljeno vrijeme, a izgubljeno vrijeme polako postaje izgubljen novac.

U funkcionalnijem sustavu gotovo 68 milijuna eura prve tranše bilo bi politički dovoljno snažan motiv da se posao završi bez velikog drame. U BiH očito nije. To je možda i najteža poruka za građane: ni novac više nije dovoljan da natjera vlast na minimum učinkovitosti.

Dodikova poruka otkriva dublji problem

Milorad Dodik ranije je izjavio da Republiku Srpsku ne zanima novac iz europskih fondova ako je politički uvjetovan te da neće podržati ništa što vodi centralizaciji. U toj rečenici zapravo je sažeta čitava politička filozofija koja BiH već godinama drži u mjestu: svaka šira razvojna prilika promatra se prije svega kroz prizmu unutarnjeg političkog sukoba, a tek onda kroz pitanje koristi za građane.

Dodik tvrdi da dio tih sredstava dolazi i kroz kredite koji, kako kaže, “ne trebaju”. No iz perspektive Bruxellesa i građana BiH pravo pitanje nije treba li nekome politički signal ili kredit, nego zašto se blokiraju projekti koji bi mogli završiti u vrtićima, vjetroelektranama, cestama i drugoj javnoj infrastrukturi. Kada europski predstavnici moraju posebno naglašavati da je riječ o novcu za građane, a ne za neku skrivenu političku operaciju, onda je jasno koliko je duboko nepovjerenje već ugrađeno u cijeli sustav.

Drugim riječima, više se ne radi samo o tehničkoj blokadi nego o političkoj odluci da se i razvojna sredstva podrede staroj logici sukoba nadležnosti, entitetskih rovova i stalnog dokazivanja tko je kome jači protivnik. A to je logika koja je BiH već previše koštala.

Građani bi mogli platiti cijenu političke inertnosti

Najveći problem u cijeloj ovoj priči jest to što gubitak sredstava neće osjetiti političari koji mjesecima razvlače dokumente. Osjetit će ga građani. Ako novac iz Plana rasta ostane blokiran ili se trajno izgubi, manje će biti ulaganja u lokalnu infrastrukturu, energetsku tranziciju, javne usluge i projekte koji su u drugim državama regije već počeli dobivati konkretniji oblik.

To znači da BiH ne zaostaje samo u odnosu na Bruxelles, nego i u odnosu na vlastite susjede. Dok druge zemlje pokušavaju iz europskih mehanizama izvući maksimum, u BiH se i dalje vodi rasprava treba li uopće prihvatiti novac ako uz njega dolazi obveza rada i odgovornosti. U toj usporedbi najviše boli činjenica da se ne radi o nekom apstraktnom europskom idealu, nego o realnim projektima koji su mogli biti vidljivi na terenu.

Upravo zato Sorecine riječi djeluju tako oštro. One nisu usmjerene samo političkim elitama, nego i kao svojevrsno upozorenje javnosti: prilika postoji, novac postoji, spremnost Bruxellesa postoji, ali domaći mehanizam ne funkcionira.

Poruka Europe je jasna, ali BiH i dalje stoji na mjestu

Europska unija ovom epizodom šalje vrlo jednostavnu poruku: vrata nisu zatvorena, ali nitko više neće trčati za BiH ako njezine vlasti same ne žele napraviti minimum. Bruxelles je spreman platiti projekte, otvoriti razvojni prostor i pokazati da članstvo nije prazna politička parola. No ne može umjesto domaćih institucija ratificirati dokumente, odblokirati ministarstva i odlučiti da se reforme doista provedu.

To je možda i najprecizniji opis današnje Bosne i Hercegovine: zemlja koja formalno želi Europu, politički govori o napretku, ali u ključnom trenutku ne uspijeva povući ni novac koji joj je već ponuđen. Ako se uskoro ništa ne promijeni, priča o izgubljenih 400 milijuna eura neće biti tek simboličan šamar. Bit će to još jedan dokaz da BiH ne posustaje zato što joj Europa ne daje priliku, nego zato što vlastite prilike sustavno propušta.

Zoran / TV Wien