Hrvatska riječ ispunila Beč: 24 pjesnika na 5. Hrvatskom pjesničkom festivalu “Beč u proljeće”
BEČ · travanj 2026.
Peti Hrvatski pjesnički festival “Beč u proljeće” održan je u Beču 24. i 25. travnja 2026. godine, pretvarajući austrijsku prijestolnicu u mjesto susreta hrvatskih pjesnika, knjiga, glazbe, zbornika i zajedništva. Festival je okupio 24 pjesnika i autora, počasne goste Borisa Jovanovića Kastela i Josipa Petrlića Pjera, a prvoga dana u Schlumberger Kellerweltenu okupilo se više od 70 posjetitelja i gostiju. Posebnu snagu festivalu dala je Ana Vrcić Oršolić, predsjednica Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji, osnivačica i organizatorica festivala, koja je i ove godine povezala pjesnike, goste, program i hrvatsku riječ u jednu snažnu kulturnu priču.
“Beč u proljeće” ove je godine okupio 24 pjesnika i autora, više od 70 posjetitelja i gostiju na svečanom otvorenju te dvadesetak gostiju na promocijama knjiga drugoga dana. U dva festivalska dana poezija se čitala u Schlumberger Kellerweltenu, tijekom šetnje Schönbrunnom i u književnom programu s promocijama knjiga.
Dva dana hrvatske poezije u Beču
Peti Hrvatski pjesnički festival “Beč u proljeće” ove je godine donio program koji je spojio svečani kulturni okvir, pjesničke nastupe, glazbu, zajednički zbornik, šetnju Bečom i promocije knjiga. Festival je održan tijekom dva dana, 24. i 25. travnja 2026. godine, a već prvi dan pokazao je da je riječ o događaju koji je prerastao početnu ideju i postao prepoznatljivo mjesto susreta hrvatskih pjesnika u Austriji.
U gradu koji stoljećima živi kao raskrižje naroda, jezika i kultura, hrvatska je riječ tih dana dobila svoj poseban prostor. Nije to bio samo književni program u kojem su se izmjenjivali nastupi i čitanja. Bio je to susret ljudi koji u poeziji prepoznaju zavičaj, pamćenje, vlastiti put, ali i način da se u velikom europskom gradu ostane povezan s jezikom iz kojeg čovjek dolazi.
Prvi festivalski dan bio je posvećen svečanom otvorenju, glazbenom uvodu, čitanju pjesama u blokovima, susretu pjesnika i publike, domjenku, torti i glazbenom druženju. Drugi dan donio je opušteniju, ali jednako važnu festivalsku dimenziju: šetnju Schönbrunnom, čitanje pjesama u otvorenijem ambijentu, zajednički ručak u Rathausstraße 15 u središtu Beča te promocije dviju knjiga, Vlade Domazeta i Josipa Petrlića Pjera.
Torta, kolači i ljudi koji festivalu daju dušu
Posebna zahvala pripada Zoranu Jakucu za festivalsku tortu, koja je prvom danu susreta dala dodatnu svečanu i prijateljsku notu. Takvi detalji često ostaju izvan službenih programa, ali upravo oni stvaraju atmosferu po kojoj se jedan festival pamti.
Veliko hvala i Bosiljki Marković te Kati Bošnjak za kolače i doprinos domaćoj, toploj atmosferi festivala. Uz pjesme, knjige, razgovore i susrete, upravo su takvi znakovi pažnje pokazali da “Beč u proljeće” nije samo kulturni događaj, nego zajedništvo ljudi koji u njega donose srce.
Svečano otvorenje u Schlumberger Kellerweltenu
Svečano otvorenje festivala održano je u petak, 24. travnja, u prostoru Schlumberger Kellerwelten, na adresi Heiligenstädter Straße 39, 1190 Wien. Ambijent poznatih bečkih podruma, ciglene arhitekture i svečanog prostora dao je festivalu posebnu atmosferu: toplu, kulturnu, dostojanstvenu i dovoljno intimnu da se u njoj poezija doista može čuti.
Program je započeo okupljanjem sudionika i gostiju, a poseban glazbeni okvir dao je Niko Lerner, glazbenik na violini. Njegov nastup nije bio samo uvod u večer, nego je otvorenju dao komornu, gotovo svečanu toplinu. U prostoru Schlumberger Kellerweltena zvuk violine spojio se s pjesničkom riječi i stvorio atmosferu u kojoj je festival od samog početka imao poseban ritam.
Prema procjeni organizatora, prvoga festivalskog dana u prostoru Schlumberger Kellerweltena okupilo se više od 70 posjetitelja i gostiju. Za pjesnički festival u iseljeničkom kulturnom prostoru ta brojka ima posebnu težinu, jer pokazuje da poezija, knjiga i hrvatska riječ u Beču imaju publiku koja želi doći, slušati, podržati autore i biti dio zajedničke kulturne večeri.
Posebnu važnost ovogodišnjem izdanju festivala dala je i prisutnost konzula Mate Bačića. Za kulturne događaje hrvatske zajednice u Austriji takva prisutnost nije samo protokolarna gesta. Ona pokazuje da se rad pjesnika, autora, organizatora i ljudi koji čuvaju hrvatsku riječ izvan domovine prepoznaje kao dio šire kulturne prisutnosti Hrvata u Austriji.
Najvažnije
Peti Hrvatski pjesnički festival “Beč u proljeće” održan je 24. i 25. travnja 2026. u Beču. Festival je okupio 24 pjesnika i autora, više od 70 posjetitelja i gostiju prvoga dana, počasne goste Borisa Jovanovića Kastela i Josipa Petrlića Pjera, konzula Matu Bačića, violinista Niku Lernera, predstavio zbornik “Beč u proljeće – Zbornik 2026” tiskan u Tiskari Markulin, kojoj se ovom prigodom zahvaljujemo na profesionalnoj suradnji, kvalitetnoj izradi i doprinosu da zbornik dobije dostojan oblik trajnog pisanog traga festivala, te donio promocije knjiga Vlade Domazeta i Josipa Petrlića Pjera, kojima je drugoga dana nazočilo još dvadesetak gostiju uz pjesnike.
Počasni gosti: Boris Jovanović Kastel i Josip Petrlić Pjer
Počasni gosti ovogodišnjeg festivala bili su Boris Jovanović Kastel i Josip Petrlić Pjer, dvojica autora snažnog književnog i pjesničkog identiteta. Njihova prisutnost dala je festivalu dodatnu širinu, povezala bečki susret s prepoznatljivim autorskim glasovima iz širega hrvatskog kulturnog prostora i potvrdila da “Beč u proljeće” nije samo lokalni događaj, nego festival koji povezuje pjesnike, knjige, zavičaje i različite književne putove.
Boris Jovanović Kastel u festivalski je prostor donio mediteransku dubinu, poetsku širinu i onu vrstu riječi koja u sebi nosi more, kamen, čovjeka, prijateljstvo i životnu mudrost. Njegova poezija zvuči kao da dolazi iz prostora u kojem se sol, vjetar, svjetlo i ljudska sudbina pretaču u stih. U festivalskom ozračju Kastel je bio glas Mediterana u Beču, podsjetnik da more nije samo geografija, nego stanje duha, način gledanja na život i unutarnji krajolik koji pjesnik nosi sa sobom kamo god pošao.
Mediteranski glas u Beču
U nastupu Borisa Jovanovića Kastela Mediteran nije bio samo tema, nego osjećaj: more kao pamćenje, kamen kao trajnost, a čovjek kao mjera svake pjesme. Upravo je ta mediteranska toplina dala festivalu posebnu širinu i emotivnu boju.
Pjerov svijet između buđenja i mašte
Pjerova književnost živi između stvarnosti i sna, između svakodnevice i čudesnog. Njegova nova knjiga “Između Buđenja i Mašte” zato se prirodno uklopila u festival: kao podsjetnik da književnost nije samo zapis onoga što se dogodilo, nego i prostor onoga što još možemo zamisliti.
Na festivalu nastupila 24 pjesnika i autora
Ovogodišnji festival okupio je 24 pjesnika i autora. Dio njih bio je naveden u početnim programskim materijalima, dok je Ružica Miličević naknadno postala dio festivalske priče jer se u vrijeme pripreme popisa još nije znalo hoće li moći doći. Upravo takvi detalji pokazuju živu narav festivala: program se planira, ali se pravi susret uvijek dogodi među ljudima, u trenutku i u atmosferi koju nije moguće potpuno predvidjeti.
U festivalskim blokovima nastupili su: Ana Vrcić, Vlado Domazet, Lidija Sopjanac, Pejo Pejić, Đurđica Srebačić, Irena Kalan, Kata Bošnjak, Marica Mihac, Nadica Kološa, Zoran Jakuc, Iva Tarle, Zdenka Mlinar, Bosiljka Marković, Damir Mišetić, Ivka Mamić, Gordana Pirel Zejnilagić, Marina Maras Parać, Đurđica Gospočić, Ljiljana Brković Zorčić, Stjepan Kralj, Joso Živković – Soja, Boris Jovanović Kastel, Josip Petrlić Pjer i Ružica Miličević.
Ovaj popis ne predstavlja samo brojku. Iza svakog imena stoji vlastiti pjesnički svijet, vlastiti ritam, zavičaj, iskustvo i način na koji se riječ nosi pred publikom. Upravo u toj raznolikosti festival dobiva svoju snagu. Neki su stihovi dolazili iz intimnog prostora, neki iz zavičajne memorije, neki iz životne borbe, a neki iz onog posebnog osjećaja koji nastaje kada se čovjek nađe između domovine, iseljeništva i novog doma.
Zbornik “Beč u proljeće” kao trajni trag festivala
Jedan od najvažnijih dijelova ovogodišnjeg festivala bio je zbornik “Beč u proljeće – Zbornik 2026”. Zbornik je više od prateće festivalske publikacije. On je knjiga zajedništva, dokument jednog susreta i trajni trag pjesnika koji su se okupili u Beču.
Urednički i organizacijski rad oko zbornika posebno je važan jer se u njemu čuva ono što bi bez knjige ostalo samo u trenutku: imena autora, naslovi pjesama, različiti stilovi, jezici, ritmovi i pjesničke osobnosti. Kada se festival završi, zbornik ostaje kao dokaz da su se ti glasovi okupili, susreli i zajedno ostavili trag.
U njemu se ne traži jednoličnost, nego se prihvaća raznolikost. Jedni pišu u tišini osobne intime, drugi donose snažnije narativne slike, treći čuvaju dijalekt, zavičajnu riječ i tradiciju, a četvrti otvaraju suvremenije poetske prostore. Upravo zato zbornik ima vrijednost koja nadilazi festivalski trenutak: on postaje arhiv hrvatske riječi u Beču.
Ana Vrcić Oršolić – osnivačica, organizatorica i duša festivala
Posebna i velika zahvala pripada Ani Vrcić Oršolić, osnivačici i organizatorici Hrvatskog pjesničkog festivala “Beč u proljeće”, osobi koja je ideju pretvorila u stvaran, prepoznatljiv i živ kulturni susret. Njezina uloga ne može se svesti samo na organizaciju programa, jer iza festivala stoji mnogo više od rasporeda, poziva i tehničke pripreme.
Ana Vrcić Oršolić u ovaj je festival utkala ono najvažnije: strpljenje, vjeru u ljude, ljubav prema hrvatskoj riječi i sposobnost da različite pjesničke glasove poveže u jednu zajedničku priču. U kulturnim događajima često se vidi pozornica, publika, pjesnici i fotografije, ali se rjeđe vidi sav onaj nevidljivi rad koji omogućuje da se sve dogodi dostojanstveno, toplo i s mjerom.
Zato zahvala Ani Vrcić Oršolić nije tek protokolarna rečenica na kraju programa. Ona je priznanje za pet godina stvaranja prostora u kojem hrvatski pjesnici u Beču imaju mjesto susreta, knjigu, publiku i osjećaj da njihova riječ nekome pripada. Upravo je takav rad omogućio da “Beč u proljeće” iz godine u godinu raste, okuplja autore i postaje jedan od prepoznatljivih kulturnih susreta hrvatske zajednice u Austriji.
Kontekst
Za hrvatsku zajednicu u Austriji ovakvi festivali imaju dvostruku vrijednost. S jedne strane predstavljaju autore i njihova djela, a s druge strane stvaraju prostor zajedništva u kojem se jezik ne čuva samo kroz uspomenu, nego kroz živo stvaranje, javni nastup, knjigu i susret.
Drugi dan: Schönbrunn, poezija u šetnji i susret u središtu Beča
Drugi festivalski dan donio je drugačiji ritam. Nakon svečanog prvog dana u Schlumberger Kellerweltenu, pjesnici su se okupili u opuštenijem ozračju šetnje Schönbrunnom. U tom prostoru, jednom od najprepoznatljivijih simbola Beča, poezija je izašla iz zatvorenog prostora i nastavila živjeti među alejama, pogledima, razgovorima i zajedničkim hodom.
Čitanje pjesama tijekom šetnje dalo je festivalu posebnu dimenziju. Poezija tada nije bila samo dio programa na pozornici, nego dio zajedničkog kretanja kroz grad. U takvom ambijentu stihovi zvuče drukčije: manje službeno, više ljudski, bliže razgovoru i trenutku. Schönbrunn je tako postao ne samo turistička kulisa, nego prostor u kojem se hrvatska riječ ponovno čula u srcu Beča.
Nakon šetnje uslijedio je zajednički ručak u Rathausstraße 15, 1010 Wien. Taj dio programa bio je važan jer festivali ne nastaju samo na pozornici. Oni nastaju i za stolom, u razgovoru, u smijehu, u upoznavanju, u fotografijama i u onim trenucima između službenih dijelova programa. Upravo ondje nastaje osjećaj zajedništva koji se kasnije pamti jednako snažno kao i sam nastup.
Na promocijama knjiga drugoga dana, uz pjesnike i sudionike festivala, okupilo se i dvadesetak gostiju. Time je književni program dobio dodatnu intimnu, ali snažnu atmosferu: nakon šetnje Schönbrunnom i zajedničkog ručka, publika je imala priliku čuti dvije autorske priče, razgovarati s piscima i zaokružiti festival u znaku knjige.
Promocija knjige Vlade Domazeta “Dječak s obale rijeke Save”
Književni program drugog dana nastavljen je promocijom knjige Vlade Domazeta “Dječak s obale rijeke Save”. Promocija je počela u 17:00 sati, a vodio ju je Zoran Jakuc, koji je publici približio osnovnu nit romana: tajanstveni pronalazak pothlađenog dječaka na obali Save, potragu za identitetom, obiteljske tajne i pitanje pripadanja.
Na obali rijeke Save, u čamcu, pronađen je pothlađen dječak. Sam je, bez identiteta i bez odgovora. Tko je on, odakle dolazi, kako je dospio na obalu i kako se oporavio gotovo nestvarnom brzinom? Ta početna pitanja ne vode samo prema zapletu romana, nego prema dubljoj temi: čovjekovoj potrebi da sazna odakle dolazi, kome pripada i gdje se vraća.
U promociji je posebno istaknuto da dječak iz ove priče nije samo lik. On je pitanje, tajna i simbol. Roman se razvija kroz motive obiteljskih tajni, prijetnji, starih fotografija, zaboravljenih uspomena i tragova koji vode prema vojvođanskim hrvatskim sredinama. Domazetovo pripovijedanje tako povezuje Posavinu, obiteljsku dramu, misterij i identitetsku potragu.
Vlado Domazet, rođen 1962. godine u Garevcu u Bosni i Hercegovini, u svom književnom radu posebnu pažnju posvećuje bunjevačkim Hrvatima i Hrvatima Šokcima u Vojvodini. Njegov životni put, obilježen ratnim iskustvom, preseljenjem u Istru i profesionalnim radom u policijskim strukturama, duboko je povezan s temama koje se pojavljuju u njegovu stvaralaštvu: zavičaj, identitet, gubitak, traganje i pripadnost.
Posebna zahvala pripada Zoranu Jakucu za vođenje promocije knjige Vlade Domazeta. Njegovo predstavljanje romana dalo je publici jasan ulaz u priču, otvorilo prostor za razgovor o knjizi i naglasilo ono što “Dječak s obale rijeke Save” nosi u svojoj srži: tajnu, potragu i pitanje kome se čovjek na kraju vraća.
Pjerova “Između Buđenja i Mašte” – dvadeseta knjiga jednog stvaratelja
Nakon promocije Vlade Domazeta, u 17:30 sati predstavljena je nova knjiga Josipa Petrlića Pjera “Između Buđenja i Mašte”. Promociju je vodila Marina Maras Parać, dajući predstavljanju toplinu i književni okvir dostojan autorove dvadesete knjige.
Pjerovo predstavljanje imalo je posebnu težinu jer nije bilo riječ samo o promociji jedne knjige, nego o obilježavanju opusa. Autorovo djelovanje proteže se kroz glazbu, kazalište, književnost, medije i organizaciju kulturnih događanja, a posebnu dimenziju njegova rada čini posvećenost djeci i mladima kroz projekt “Soba priča Lilipjer”.
Naslov “Između Buđenja i Mašte” opisuje prostor u kojem se Pjer kao autor kreće: između stvarnosti i snova, između iskustva i imaginacije, između onoga što čovjek zna i onoga što tek može naslutiti. Knjiga donosi priče koje su predstavljene kao moderne bajke i nove legende, priče koje pozivaju čitatelja da ponovno otkrije vlastitu začudnost i otvori vrata unutarnjih svjetova.
Upravo je zato Pjerova promocija bila prirodan dio festivala. “Beč u proljeće” nije strogo razdvajao poeziju i prozu, nego je pokazao da književnost živi u različitim oblicima. Pjesnik može biti pripovjedač, pripovjedač može nositi poetski ritam, a bajka može biti ozbiljan oblik govora o svijetu.
Posebna zahvala pripada Marini Maras Parać za vođenje promocije knjige Josipa Petrlića Pjera. Njezino predstavljanje dalo je večeri miran, topao i dostojanstven književni ton, povezujući Pjerov stvaralački put s temom mašte, snova i trajanja jedne autorske priče.
Promocije drugoga dana
17:00 · Vlado Domazet: “Dječak s obale rijeke Save” — promociju je vodio Zoran Jakuc. Roman donosi priču o pronađenom dječaku, tajni njegova podrijetla, Posavini, identitetu i potrazi za istinom.
17:30 · Josip Petrlić Pjer: “Između Buđenja i Mašte” — promociju je vodila Marina Maras Parać. Riječ je o autorovoj dvadesetoj knjizi, proznom djelu između stvarnosti, snova, mašte, modernih bajki i novih legendi.
Riječ koja se gradila unatoč svemu
Festival “Beč u proljeće” nije nastao sam od sebe. Iza njega stoje ljudi, sati rada, razgovori, dogovori, podrška, savjeti, ali i izazovi koji su ga učinili čvršćim. Svaka kulturna priča koja traje pet godina nosi i ono što se vidi i ono što se ne vidi: radost susreta, umor pripreme, pomoć prijatelja, ali i one trenutke u kojima se čovjek mora osloniti na vlastitu upornost.
Upravo zato ovo peto izdanje ima posebnu vrijednost. Ono pokazuje da se kulturni trag ne stvara preko noći, nego korak po korak, iz godine u godinu, s ljudima koji vjeruju da poezija još uvijek ima snagu okupiti, povezati i ostaviti nešto iza sebe. “Beč u proljeće” tako je prerastao jednu festivalsku večer i postao priča o radu, ustrajnosti i vjeri u hrvatsku riječ.
Festival koji okuplja ljude, ne samo stihove
Najljepši dio festivala “Beč u proljeće” možda se ne nalazi samo u programu, nego u atmosferi koju takav susret stvara. Poezija se na papiru može čitati u samoći, ali na festivalu ona dobiva glas, lice, pogled i prisutnost autora. Kada pjesnik pročita vlastiti stih pred publikom, tada se između napisanog i izgovorenog otvara poseban prostor. U tom prostoru publika više ne sluša samo tekst, nego čovjeka iza teksta.
Ove godine taj se prostor osjećao kroz sve dijelove programa: u svečanom otvorenju, u glazbi violine, u pjesničkim blokovima, u zajedničkoj fotografiji, u domjenku, u torti, u šetnji Schönbrunnom, u ručku i promocijama knjiga. Festival nije bio samo niz točaka u programu, nego živa cjelina u kojoj se svaka pjesma nadovezivala na susret, a svaki susret na zajedničku priču.
Posebna vrijednost ovakvih događaja je u tome što ne okupljaju samo autore, nego i ljude koji vjeruju da riječ ima snagu. Publika koja dolazi na pjesnički festival ne dolazi samo odslušati program. Ona dolazi prepoznati emociju, čuti poznatu riječ u stranom gradu i osjetiti da hrvatski jezik u Beču nije samo jezik privatnog doma, nego i javnog kulturnog života.
Beč kao pozornica hrvatske kulture
Beč je grad velike kulturne povijesti, ali i grad u kojem se mnoge manje zajednice svakodnevno bore za svoju vidljivost. Hrvatska zajednica u Austriji ima dugu i slojevitu prisutnost, od gradišćanskih Hrvata do novijih generacija doseljenika, umjetnika, radnika, studenata, poduzetnika i obitelji. U tom širokom prostoru “Beč u proljeće” zauzima posebno mjesto jer poeziju ne stavlja na marginu, nego u središte susreta.
Hrvatska riječ u Beču ima različite oblike. Ona se čuje u obiteljima, u misijama, u udrugama, na koncertima, u školama, na portalima, u razgovorima i u kulturnim programima. No kada se ta riječ pretvori u zbornik, festival i javni nastup, ona dobiva dodatnu trajnost. Tada više nije samo dio privatnog sjećanja, nego postaje kulturni zapis.
Upravo zato festival “Beč u proljeće” ima važnost koja nadilazi same sudionike. On pokazuje da hrvatska kultura u Austriji nije samo nostalgija za domovinom, nego aktivno stvaranje novog kulturnog prostora. U tom prostoru Beč nije samo grad rada i svakodnevice, nego i grad u kojem se može pisati, čitati, predstavljati knjige i graditi književna zajednica.
“Beč u proljeće” pokazao je da poezija ne pripada samo knjigama i knjižnicama. Ona pripada ljudima, susretima, jeziku koji se ne zaboravlja i zajednici koja se kroz riječ ponovno prepoznaje.
Peto izdanje kao potvrda trajanja
Peta godina festivala važna je prekretnica. Ona pokazuje da “Beč u proljeće” nije bio prolazan kulturni pokušaj, nego manifestacija koja je dobila svoje ime, ritam, autore, publiku i prepoznatljivost. U kulturnom životu iseljeništva kontinuitet je često najveći uspjeh, jer svaki novi susret traži novu energiju, nove dogovore i novo ulaganje vremena.
Ove godine festival je pokazao da ima upravo to: kontinuitet i srce. Okupio je 24 pjesnika, počasne goste, glazbenika, publiku, zbornik i dvije promocije knjiga. Spojio je svečani prostor Schlumberger Kellerweltena, simboličku šetnju Schönbrunnom i književni susret u središtu Beča. Time je stvorena slika festivala koji ne živi samo u jednoj dvorani, nego u gradu.
Najveća vrijednost “Beča u proljeće” možda je upravo u tome što okuplja ljude koji inače dolaze iz različitih prostora, životnih iskustava i pjesničkih svjetova. U Beču su se susreli kao autori, ali i kao ljudi. A kada se ljudi susretnu kroz poeziju, tada festival prestaje biti samo događaj i postaje uspomena.
Festival održan uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Važno je istaknuti da je 5. Hrvatski pjesnički festival “Beč u proljeće” održan i kao dio projekata koji se provode uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Ta potpora ima posebno značenje za hrvatsku zajednicu u Austriji jer omogućuje očuvanje hrvatske riječi, kulturnog identiteta i povezivanje autora iz domovine i iseljeništva kroz javne kulturne programe, zbornike i susrete.
Hrvatska riječ koja ostaje
Peti Hrvatski pjesnički festival “Beč u proljeće” završio je, ali ono što je donio ne završava s posljednjim nastupom. Ostaju zbornik, fotografije, videozapisi, knjige, promocije, zajednički trenuci, susreti i stihovi koji su se čuli u Beču. Ostaje i osjećaj da hrvatska riječ u Austriji ima svoj prostor, svoje ljude i svoju budućnost.
Za autore koji su sudjelovali, festival je bio prilika da predstave svoje pjesme i knjige. Za publiku je bio prilika da čuje različite glasove i osjeti širinu hrvatskog stvaralaštva. Za hrvatsku zajednicu u Austriji bio je potvrda da kultura nije samo dodatak svakodnevici, nego jedan od načina na koji zajednica ostaje povezana, vidljiva i živa.
Brojke same po sebi ne mogu opisati atmosferu festivala, ali pokazuju njegov doseg: 24 pjesnika, više od 70 gostiju prvoga dana, dvadesetak gostiju na promocijama drugoga dana, dva počasna gosta, dvije knjige, zbornik i mnogo susreta koji će ostati dio hrvatske kulturne priče u Beču.
“Beč u proljeće” zato nije samo lijep naziv festivala. To je slika onoga što poezija može učiniti kada joj se dopusti da okupi ljude. Ona može otvoriti vrata, povezati udaljene krajeve, vratiti dostojanstvo jeziku i pokazati da se u svakom stihu, koliko god bio tih, može čuti veliki glas zajednice.
Ana Vrcić Oršolić – predsjednica HZUA, osnivačica i duša festivala
Posebna i velika zahvala pripada Ani Vrcić Oršolić, predsjednici Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji, osnivačici i organizatorici Hrvatskog pjesničkog festivala “Beč u proljeće”. Upravo je ona ideju pretvorila u stvaran, prepoznatljiv i živ kulturni susret koji već pet godina okuplja hrvatske pjesnike, autore, goste i prijatelje poezije u Beču.
U festival je utkala strpljenje, vjeru u ljude, ljubav prema hrvatskoj riječi i sposobnost da različite pjesničke glasove poveže u jednu zajedničku priču. Iza svakog programa, zbornika, poziva, rasporeda i susreta stoji mnogo nevidljivog rada, a upravo taj rad daje festivalu toplinu, red i dušu.
Zato zahvala Ani Vrcić Oršolić nije tek protokolarna rečenica. Ona je priznanje za pet godina stvaranja prostora u kojem hrvatski pjesnici u Beču imaju mjesto susreta, knjigu, publiku i osjećaj da njihova riječ nekome pripada.
Zoran / TV Wien
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
