Prvi dan 5. Hrvatskog pjesničkog festivala u Beču: susreti, stihovi i emocije koje su otvorile “Beč u proljeće”

BEČ · 24. travnja 2026.

Prvi dan 5. Hrvatskog pjesničkog festivala u Beču, održanog pod prepoznatljivim nazivom “Beč u proljeće”, protekao je u znaku susreta, stihova, prijateljstva i one posebne atmosfere koju poezija stvara kada okupi ljude iz različitih krajeva, ali s istom ljubavlju prema riječi.

U Beču su se toga dana okupili pjesnici, autori i prijatelji književnosti iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Austrije, donoseći sa sobom različite zavičaje, glasove, iskustva i pjesničke svjetove. Upravo ta raznolikost dala je festivalu posebnu širinu i pokazala da poezija najljepše živi kada prelazi granice i povezuje ljude.

Otvorenje u znaku susreta, topline i zajedništva

Prvi dan festivala donio je ono najvažnije što ovakvi kulturni susreti mogu ponuditi: toplinu prvog dolaska, stisak ruke, osmijeh prepoznavanja i osjećaj da se hrvatska riječ u Beču ne čuva samo kroz formalne programe, nego prije svega kroz ljude koji je nose, govore i dijele.

Sudionici festivala pristizali su iz različitih krajeva, donoseći sa sobom svoje pjesme, knjige, iskustva i osobne priče. Pjesnici iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Austrije otvorili su prostor u kojem se nisu brojale granice, nego stihovi, susreti i emocije. U takvim trenucima poezija prestaje biti samo umjetnička forma i postaje prostor bliskosti.

Svaki razgovor, svaka izgovorena riječ i svaki susret nosili su dio atmosfere zbog koje se festival i pamti. “Beč u proljeće” svojim petim izdanjem potvrđuje kontinuitet rada, ali i važnost okupljanja autora, pjesnika i ljubitelja književnosti u austrijskoj prijestolnici. U gradu koji je kroz povijest bio prostor susreta naroda, jezika i kultura, poezija je ponovno pronašla svoje mjesto i svoj glas.

Regionalni pjesnički most u srcu Beča

Posebnu vrijednost prvom festivalskom danu dala je činjenica da se u Beču okupila pjesnička raznolikost više zemalja. Autori iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Austrije donijeli su različite književne rukopise, različite ritmove jezika i različite osobne priče, ali ih je povezivala ista potreba da riječ ostane živa.

Takvi susreti imaju posebnu snagu jer poezija u njima ne djeluje kao zatvoreni književni krug, nego kao otvoren prostor razgovora. Ona povezuje zavičaje, sjećanja, dijasporske puteve, osobne sudbine i zajednički kulturni prostor u kojem se ljudi međusobno razumiju i kada dolaze iz različitih sredina.

Beč je za takav susret posebno simbolično mjesto. Kao grad u kojem desetljećima žive i stvaraju ljudi iz različitih krajeva, austrijska prijestolnica postala je prirodna pozornica za festival koji ne okuplja samo pjesme, nego i živu kulturnu povezanost između domovine, regije i iseljeništva.

Stihovi koji su otvorili festivalsku priču

Prvi dan nije bio samo uvod u program, nego i početak jedne šire festivalske priče. Kroz susrete, razgovore i prve nastupe otvoren je prostor za sve ono što će uslijediti tijekom festivalskih dana: čitanja, predstavljanja, druženja, razmjenu knjiga, fotografije, emocije i trenutke koji ostaju zabilježeni daleko dulje od samog trajanja događaja.

Posebnu vrijednost ovakvih susreta čini činjenica da se poezija ne događa samo na pozornici. Ona se događa i u hodniku, za stolom, u kratkom razgovoru nakon programa, u pogledu prema publici i u tišini koja nastane nakon izgovorenog stiha. Upravo ti mali trenuci često nose najveću snagu.

Festival je od samog početka pokazao da hrvatska i regionalna kulturna scena u Beču ima energiju, širinu i ljude koji su spremni raditi, stvarati i čuvati riječ kao dio identiteta. Prvi dan bio je zato više od početka programa — bio je potvrda da se oko poezije još uvijek može okupiti zajednica.

Zoran / TV Wien