Europarlamentarci traže strože kazne: virtualno zlostavljanje mora biti kriminalizirano u cijeloj Europskoj uniji

BRUXELLES · 2. svibnja 2026.

Zlostavljanje na internetu više se ne može tretirati kao “dječja svađa”, prolazna uvreda ili problem koji ostaje samo u virtualnom prostoru. Europski parlament poručio je da online nasilje mora biti strože kažnjavano na razini Europske unije, a djeca i mladi moraju imati jednaku zaštitu bez obzira na to u kojoj državi članici žive.

Internet nije “drugi svijet” – posljedice su stvarne

Europski parlament u usvojenom izvješću jasno je upozorio na problem pravne rascjepkanosti među državama članicama. U nekim zemljama virtualno zlostavljanje već ima jasniji kaznenopravni okvir, dok se u drugima još uvijek tretira kroz opće odredbe, prekršaje ili nejasne zakonske mehanizme. Posljedica toga je neujednačena zaštita žrtava i pravna nesigurnost.

Za djecu i mlade to znači da njihova sigurnost na internetu može ovisiti o državi u kojoj žive. U jednoj članici EU-a određeni oblik online nasilja može biti strogo kažnjiv, dok u drugoj može ostati slabo procesuiran ili gotovo nevidljiv za sustav. Upravo tu Europski parlament vidi jedan od glavnih problema.

Virtualno zlostavljanje nije bezazleno. Ono može trajati mjesecima ili godinama, širiti se kroz društvene mreže, grupe, komentare, privatne poruke, lažne profile i objave koje se ne mogu lako ukloniti. Za žrtvu to nije “nešto na ekranu”, nego svakodnevni pritisak koji može dovesti do straha, izolacije, depresije, anksioznosti i ozbiljnih posljedica za mentalno zdravlje.

Sunčana Glavak: “Ovo nije virtualan, već stvaran problem”

Hrvatska eurozastupnica Sunčana Glavak u raspravi u Europskom parlamentu upozorila je da se virtualno zlostavljanje mora kriminalizirati. Kao primjere je navela uvrede koje djeca i mladi često dobivaju na internetu, poput poruka o izgledu, kosi ili načinu na koji netko izgleda.

Glavak je naglasila da takve poruke nisu samo ružne riječi, nego dio šireg obrasca nasilja koje može ostaviti ozbiljne psihološke posljedice. “Ovo nije virtualan, već stvaran problem”, poručila je, ističući povezanost internetskog zlostavljanja s depresijom i anksioznošću.

Posebno je pozvala Europsku komisiju da temu ne ostavi samo na razini preporuka, nego da je ugradi u zakonodavstvo država članica kroz učinkovite i jasne odredbe. Prema njezinu stavu, sva djeca u Europskoj uniji moraju imati jednaku razinu zaštite, a virtualno nasilje mora dobiti ozbiljan pravni odgovor.

Irski primjer: “Zakon za Coco” kao upozorenje Europi

U raspravi je kao jedan od primjera spomenuta Irska, gdje se virtualno nasilje može strogo kažnjavati. Teži oblici mogu dovesti do zatvorskih kazni do sedam godina, dok blaži oblici mogu značiti zatvor do 12 mjeseci i novčanu kaznu do 5.000 eura.

Taj zakon poznat je kao “Zakon za Coco”, nazvan po djevojci Nicole Fox, nadimka Coco, koja si je oduzela život nakon godina internetskog maltretiranja. Njezin slučaj postao je simbol borbe protiv cyberbullyinga i pokazao koliko tragične mogu biti posljedice kada sustav, škola, društvo i zakon ne reagiraju dovoljno brzo.

Europarlamentarci upravo zbog takvih slučajeva upozoravaju da Europa ne smije čekati nove tragedije kako bi reagirala. Online nasilje često počinje kao izrugivanje, ali se može pretvoriti u sustavno ponižavanje, socijalnu izolaciju i digitalni progon iz kojeg se djeca i mladi teško izvlače sami.

Tomislav Sokol: sigurnost djece ne smije ovisiti o državi

Hrvatski eurozastupnik Tomislav Sokol također je upozorio da razlike među državama članicama u definiranju i sankcioniranju nasilja na internetu dovode do neujednačene zaštite žrtava. Prema njegovim riječima, sigurnost djece ne smije ovisiti o tome u kojoj se državi članici nalaze.

Sokol je posebno upozorio na nove i sve složenije oblike zlostavljanja. Među njima su dijeljenje intimnih sadržaja bez pristanka, digitalno uznemiravanje, prijetnje, organizirane kampanje sramoćenja, ali i zloupotreba umjetne inteligencije. Upravo AI otvara posebno opasno područje jer omogućuje stvaranje lažnih fotografija, videa ili seksualiziranog sadržaja koji može uništiti reputaciju i mentalno zdravlje žrtve.

Takvi izazovi nadilaze granice jedne države. Sadržaj se može objaviti u jednoj zemlji, dijeliti u drugoj, hostati na serveru u trećoj, a žrtva može biti maloljetna osoba u potpuno drugom dijelu Europe. Zato eurozastupnici traže zajednički europski odgovor.

Zločini iz mržnje i najteži oblici online nasilja

Europski parlament ponovno je pozvao da se razmotri uvrštavanje zločina iz mržnje na popis kaznenih djela na razini Europske unije. Takav korak mogao bi obuhvatiti i najteže oblike zlostavljanja na internetu, osobito kada su povezani s mržnjom prema spolu, etničkoj pripadnosti, vjeri, seksualnoj orijentaciji, invaliditetu ili drugim osobnim karakteristikama.

Europska komisija još je u prosincu 2021. predložila proširenje popisa kaznenih djela EU-a na zločine iz mržnje, ali za takvu odluku potrebna je jednoglasna potpora država članica. Ta potpora do sada nije postignuta, što pokazuje koliko je kazneno pravo u Europskoj uniji politički osjetljivo područje.

Ipak, pritisak raste. Digitalno nasilje postaje sve kompleksnije, a društvene mreže i platforme često reagiraju sporo ili nedovoljno. Zbog toga se sve više traži da odgovornost ne ostane samo na roditeljima, školama i platformama, nego i na kaznenopravnom sustavu.

Provjera dobi i zaštita djece od štetnog sadržaja

Rasprava o kriminalizaciji virtualnog zlostavljanja događa se paralelno s nastojanjima Europske komisije da države članice ubrzaju uvođenje EU-ove aplikacije za provjeru dobi. Komisija preporučuje da države aplikaciju stave na raspolaganje do kraja godine, ističući da je riječ o sigurnom rješenju koje štiti privatnost korisnika.

Cilj aplikacije je omogućiti korisnicima da dokažu da ispunjavaju dobnu granicu za određene sadržaje, bez otkrivanja točne dobi, identiteta ili dodatnih osobnih podataka. Komisija taj alat vidi kao dio šire zaštite djece od štetnog i neprimjerenog internetskog sadržaja.

Ipak, dio eurozastupnika upozorava da tehnička rješenja nisu dovoljna. Provjera dobi može smanjiti pristup dijela djece određenim sadržajima, ali ne rješava samu kulturu nasilja, algoritme koji potiču agresiju, neodgovornost platformi i nedostatak digitalnog odgoja.

Zeleni upozoravaju: zabrane nisu pravo rješenje ako se ne provodi DSA

Eurozastupnik Sergey Lagodinsky iz redova Zelenih ocijenio je da su mjere poput provjere dobi ili zabrane društvenih mreža za djecu brza, ali ne i istinska rješenja. Prema njegovu stavu, ključ je u stvarnoj provedbi Akta o digitalnim uslugama.

Akt o digitalnim uslugama, poznat kao DSA, već postavlja obveze velikim platformama kada je riječ o moderiranju sadržaja, transparentnosti algoritama, zaštiti maloljetnika i uklanjanju nezakonitog sadržaja. Problem je, međutim, u tome koliko se ta pravila brzo, dosljedno i učinkovito provode.

Lagodinskyjev stav otvara važnu raspravu: treba li Europa najprije dodatno kažnjavati korisnike i kriminalizirati nasilje ili snažnije pritisnuti platforme koje od internetske pažnje ostvaruju goleme prihode? Odgovor vjerojatno nije “ili-ili”, nego kombinacija obojega.

Roditelji, škole i platforme ne mogu sami

U praksi, borba protiv virtualnog zlostavljanja ne može se svesti samo na zakon. Roditelji često ne znaju što se događa u privatnim chatovima njihove djece. Škole reagiraju tek kada problem postane vidljiv. Platforme uklanjaju sadržaj sporo ili tek nakon više prijava. Žrtve se često boje progovoriti jer misle da će ih okolina dodatno osramotiti.

Zato europski pristup mora uključivati više razina: jasne zakone, brzu reakciju platformi, edukaciju djece, podršku roditeljima, bolju obuku nastavnika i dostupne psihološke službe. Kazna je važna, ali nije dovoljna ako se ne izgradi sustav koji nasilje prepoznaje prije nego što eskalira.

Posebno je važno da djeca znaju kome se mogu obratiti. Ako dijete primi prijetnju, ako se širi njegova fotografija, ako ga netko ucjenjuje ili ponižava u grupi, mora postojati jasan put prijave i zaštite. Bez toga, žrtve ostaju same u prostoru koji se za njih pretvara u digitalni zatvor.

Zaključak: Europa više ne želi gledati na cyberbullying kao na “dječju stvar”

Poruka Europskog parlamenta jasna je: virtualno zlostavljanje nije bezazleno i ne smije ostati pravno sivo područje. Ako dijete u jednoj državi EU-a ima zaštitu, a u drugoj nema, tada Europa nije ispunila vlastito obećanje jednakih prava i sigurnosti.

Kriminalizacija najtežih oblika online nasilja ne znači gušenje slobode govora, nego zaštitu žrtava od sustavnog ponižavanja, prijetnji, ucjena, seksualiziranog nasilja, govora mržnje i digitalnog progona. Sloboda izražavanja ne može biti izgovor za uništavanje tuđeg života.

Europska komisija sada je pod pritiskom da temu ne ostavi samo na preporukama. Ako se želi stvarna zaštita djece, potrebni su zakoni, provedba, odgovornost platformi i zajednički europski standard. Jer za dijete koje trpi nasilje na internetu, granice među državama ne znače ništa — ali razlika u zaštiti može značiti sve.

Zoran / TV Wien