Kada nam riječi postanu sidro: poruka svima vama koji činite moj svijet
Ponekad su riječi tek tragovi na papiru. Ali postoje trenuci kada ih pustimo iz srca — i tada one postaju most.
Danas želim s vama podijeliti nešto osobno. Pišući ove retke, razmišljala sam o ljudima koji nas oblikuju, o onima koji su tu kada svijet postane bučan, mračan ili jednostavno previše težak.
Često se pitamo što to točno znači nekoga imati. Je li to fizička prisutnost? Ili je to onaj nevidljivi osjećaj sigurnosti koji nas prati kroz dan, čak i onda kada ta osoba nije pokraj nas?
Misao koja ostaje
Neki ljudi ne moraju imati sve odgovore. Dovoljno je da vjeruju u naše sutra zajedno s nama.
Što znači biti nekome svjetlost?
U stihovima koje sam nedavno zapisala tražila sam odgovor na to pitanje. Zaključila sam da nekome postajemo put kroz tame tek onda kada smo spremni dotaknuti srce onog drugog bez suvišnih pitanja.
Kada oslobodimo dušu onako kako to najčešće zaboravimo učiniti — bez zadrške, lagano i blago.
Svi mi imamo dane kada nas sjeta sustigne. Dane kada se pitamo kamo idemo, što nas čeka i hoćemo li imati dovoljno snage za ono što dolazi. I upravo tada ljudi oko nas, oni pravi, oni koji su dio nas, postaju naše sidro.
Oni ne moraju uvijek imati odgovore. Ne moraju znati popraviti sve što boli. Ali samim time što su tu, što vjeruju u sutra zajedno s nama, daruju nam djelić svjetla koji nam je potreban da nastavimo dalje.
Između redaka
Ljudi koji nas nose kroz život često nisu oni koji najviše govore, nego oni koji ostanu onda kada riječi više nisu dovoljne.
Pjesma kao zahvala
Ova pjesma nije samo niz stihova. Ona je moj način da kažem hvala.
Ako si barem dio mene
osjetio kroz dane i sjene,
postao si mi blizu, zna —
dio mog srca, zauvijek — ja.
Hvala vama koji znate čitati između redaka. Hvala vam što ste tu, kroz sve uspone i sjene, kroz sve puteve kojima koračamo.
Hvala vam što ste postali dio moje priče. Jer bez vas, moji bi dani imali puno manje boje.
A tko je tvoje svjetlo?
Zastanite danas na trenutak. Razmislite o osobi koja vam je donijela mir kada vam je bilo teško.
Pošaljite joj poruku. Nazovite je. Ili samo pomislite na nju s puno zahvalnosti.
Ponekad je sasvim dovoljno znati da nismo sami. Dovoljno je osjetiti da negdje postoji netko tko nas razumije, netko tko nas nosi u mislima i netko tko je, možda tiho i nenametljivo, postao naše svjetlo.
Za kraj
Ovaj glas, ove riječi i ovaj blog — sve je to iz mog srca, zauvijek za vas. ❤️
Kako vam se sviđaju ovi stihovi?
Tko je osoba koja vas uvijek uspije izvući iz tame? Pišite mi u komentarima, voljela bih čuti vaše priče.
Ana V.O.
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.