Profesor iz Kijeva najavljuje mogući iznenadni kraj rata: “Rusija je čudna zemlja, pa će i kraj biti čudan”

KIJEV / MOSKVA · 5. svibnja 2026.

Rat u Ukrajini ulazi u sve neizvjesniju fazu, a ukrajinski profesor Maksim Kamenjecki s Instituta za međunarodne odnose u Kijevu tvrdi da bi kraj rata, ali i promjena režima u Moskvi, mogli doći potpuno iznenada. U razgovoru za N1 ocijenio je da ruski predsjednik Vladimir Putin razumije ponajprije jezik sile, dok napadi dronovima na Moskvu, iscrpljenost ruskih snaga, logistički problemi na bojištu i unutarnje napetosti u Rusiji pokazuju da rat više ne djeluje kao jednosmjerna priča Kremlja.

Putin, sila i zapadno nerazumijevanje Moskve

Maksim Kamenjecki u razgovoru za N1 osvrnuo se na izjavu bivšeg ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka da Vladimir Putin “razumije samo jezik sile”. S tom se ocjenom načelno složio, naglašavajući da je Putin tip političara kojeg je Zapadu teško razumjeti jer zapadne diplomacije polaze od pretpostavke da je razgovor uvijek bolji od sukoba.

Prema Kamenjeckom, problem je u tome što se ruska politička logika ne uklapa u zapadni model komunikacije, kompromisa i racionalnog pregovaranja. Zapad je, kaže, navikao na sustave u kojima se i s protivnicima pokušava izgraditi kanal razgovora. No kod Putina, smatra profesor iz Kijeva, ključnu ulogu imaju pritisak, sila i procjena slabosti druge strane.

Takva analiza nije nova, ali u sadašnjoj fazi rata dobiva dodatnu težinu. Nakon više od četiri godine iscrpljujućeg sukoba, pregovori se stalno spominju, ali istodobno nitko ne vidi jednostavan put do mira. Ukrajina ne može prihvatiti mir koji bi značio gubitak teritorija i nagrađivanje agresije, dok Moskva ne pokazuje spremnost na stvarno povlačenje.

Dronovi iznad Moskve kao psihološka poruka

Kamenjecki se osvrnuo i na nedavne napade dronovima na Moskvu, pri čemu je pogođen i Mosfilm Tower, luksuzni neboder u ruskoj prijestolnici. Prema njegovoj ocjeni, takvi napadi nisu primarno vojni udar na strateške objekte, nego psihološka poruka Moskvi i ruskom stanovništvu.

U ruskoj javnosti rat se godinama pokušavao prikazivati kao nešto što se događa “negdje drugdje”: u Ukrajini, na fronti, u pograničnim područjima, ali ne u udobnosti moskovskog života. Svaki dron koji probije protuzračnu obranu iznad Moskve ruši tu sliku i pokazuje da se rat, barem simbolički, vraća prema središtu moći.

“Za ples je potrebno dvoje”, poručuje Kamenjecki u svojoj analizi. Ako Rusija već godinama izaziva nelagodu, strah i razaranje ukrajinskim gradovima, onda i Ukrajina pokazuje da Moskva ne može ostati potpuno izvan dosega posljedica rata.

Ukrajina iza sebe ima najtežu zimu

Kamenjecki je posebno govorio o životu civila u Ukrajini tijekom protekle zime. Prema njegovim riječima, bila je to najteža zima od početka ruske invazije. Hladnoća, dugi nestanci struje i svakodnevni pritisak na civilnu infrastrukturu ostavili su dubok trag na stanovništvu.

Posebno je istaknuo da su ljudi u nekim razdobljima ostajali bez električne energije i po dvadesetak sati. Za civile to ne znači samo neugodu, nego ozbiljan udar na osnovne uvjete života: grijanje, hranu, vodu, komunikaciju, bolnice, škole, prijevoz i svakodnevnu sigurnost.

Profesor upozorava i da bi Rusija mogla pojačati napade na vodoopskrbne sustave. Takav scenarij, smatraju neki ukrajinski analitičari, mogao bi biti čak i teži od uništavanja energetske infrastrukture. Posebno ranjivi su gradovi koji ovise o jednoj ili nekoliko ključnih točaka opskrbe, poput Odese.

Rat bez klasične bojišnice

Jedna od najvažnijih Kamenjeckijevih ocjena odnosi se na prirodu suvremenog rata. Prema njemu, više se ne može govoriti o klasičnoj bojišnici u starom smislu riječi. Ne postoji čista crta razgraničenja, nego pojas širok nekoliko kilometara, ponekad i do deset, u kojem su snage izmiješane, položaji se stalno mijenjaju, a dronovi, topništvo i izviđanje stvaraju potpuno novu ratnu stvarnost.

Takav rat teško je razumjeti iz tradicionalnih vojnih mapa. Na papiru se mogu crtati linije, ali na terenu je stvarnost mnogo složenija. Jedinice se kreću, položaji se gube i vraćaju, a kontrola nad prostorom ne znači uvijek sigurnu kontrolu nad kretanjem, opskrbom i komunikacijom.

Najveći problem, kaže Kamenjecki, postaje logistika. Hrana, voda, streljivo, rotacija vojnika, medicinska evakuacija i opskrba bojišnice sve su teži zadaci. Dronovi i dalekometni udari pogađaju pozadinu, skladišta i komunikacijske pravce, pa rat više ne ovisi samo o broju tenkova ili vojnika na prvoj liniji.

Ruski gubici i nada u preokret

Prema Kamenjeckom, ruske snage napreduju sporo i uz velike gubitke. Iako Moskva i dalje pokušava vršiti pritisak na više pravaca, cijena takvog napredovanja sve je veća. Profesor tvrdi da ruska strana gubi više vojnika nego što ih uspijeva regrutirati, što bi dugoročno moglo postati jedan od ključnih problema Kremlja.

Takva ocjena budi nadu da bi druga polovica godine mogla biti presudna za daljnji tijek rata. No to ne znači da se očekuje jednostavan ili brz mir. Naprotiv, upravo razdoblja iscrpljivanja često su najopasnija, jer obje strane pokušavaju postići bolju poziciju prije bilo kakvih pregovora ili velikih političkih odluka.

Ukrajina istodobno pokušava oslobađati teritorij i držati pritisak na ruske snage, dok Rusija pokušava dokazati da može nastaviti rat unatoč gubicima, sankcijama i unutarnjem pritisku. U takvoj ravnoteži iscrpljivanja mali pomaci mogu imati velike posljedice.

Trump, američke snage u Njemačkoj i signal Europi

Kamenjecki se osvrnuo i na najave Donalda Trumpa o mogućem povlačenju dijela američkih vojnika iz Njemačke. Prema njegovoj ocjeni, još nije jasno što točno takve najave znače: radi li se o simboličnom smanjenju, premještanju snaga ili promjeni američke procjene sigurnosne situacije u Europi.

Trumpovu politiku opisuje kao nepredvidljivu. Moguće je, kaže, da se najavi povlačenje 5.000 vojnika, a zatim se u drugom trenutku pojavi drugačija odluka ili nova raspodjela snaga. Za Europu je to ipak signal da se mora ozbiljnije baviti vlastitom sigurnošću i manje računati na automatsku američku zaštitu.

U kontekstu rata u Ukrajini, svaka američka odluka o vojnim snagama u Europi ima šire značenje. Ne radi se samo o broju vojnika, nego o političkoj poruci Moskvi, Kijevu, Berlinu i ostatku NATO-a.

Rusija i mogućnost iznenadnog sloma

Najdramatičniji dio Kamenjeckijeve analize odnosi se na unutarnju situaciju u Rusiji. On smatra da je Rusija toliko specifična zemlja da se kraj rata i promjena režima mogu dogoditi iznenada. Kao primjer navodi pobunu Jevgenija Prigožina 2023. godine, kada su Wagnerove snage krenule prema Moskvi i pokazale koliko brzo sustav može izgledati ranjivo.

Prema njegovoj ocjeni, da su Prigožinove snage nastavile prema Moskvi, postoji mogućnost da bi dio ruske vojske prešao na njihovu stranu ili da bi se sustav počeo urušavati iznutra. Ta pobuna nije srušila Putina, ali je pokazala da stabilnost Kremlja nije tako monolitna kako se prikazuje.

U autoritarnim sustavima promjene često dugo izgledaju nemoguće, a zatim se dogode vrlo brzo. Upravo na to upozorava Kamenjecki: ruski sustav može izvana izgledati čvrsto, ali to ne znači da unutarnji pritisci, vojni gubici, ekonomski troškovi i nezadovoljstvo elita ne rade ispod površine.

9. svibnja i ruska mitologija pobjede

Kamenjecki se osvrnuo i na obilježavanje 9. svibnja u Rusiji, Dana pobjede nad nacizmom, koji je u Putinovoj eri postao jedan od središnjih stupova državne ideologije. Prema njegovoj ocjeni, obilježavanje je prešlo razumne granice i pretvorilo se u politički ritual koji više služi režimu nego sjećanju na povijesnu pobjedu.

Ruska vlast godinama koristi 9. svibnja za jačanje slike o Rusiji kao državi koja je uvijek na strani povijesne pravde i koja ima posebnu misiju u svijetu. No rat protiv Ukrajine tu sliku sve više opterećuje. Umjesto proslave pobjede nad fašizmom, Kremlj istodobno vodi rat protiv susjedne zemlje i pokušava ga prikazati kao nastavak iste povijesne borbe.

Uklanjanje pojedinih tribina i promjene u organizaciji obilježavanja, prema Kamenjeckom, negativno utječu na raspoloženje stanovništva. U autoritarnim sustavima simboli su važni. Kada se i simboli počnu mijenjati ili raspadati, to može biti znak da se pritisak osjeća i u javnom prostoru.

Zaključak: rat bi mogao završiti naglo, ali cijena do tada ostaje golema

Analiza Maksima Kamenjeckog ne nudi jednostavan optimizam. On ne tvrdi da je kraj rata već tu, niti da će se Rusija sutra urušiti. Njegova poruka je opreznija, ali i dramatična: ruski sustav može dugo izgledati stabilno, a zatim se promjena može dogoditi iznenada.

Ukrajina je iscrpljena, ali nije slomljena. Rusija napreduje sporo, ali uz visoku cijenu. Zapad šalje signale, ali i dalje traži ravnotežu između pomoći Kijevu i straha od šire eskalacije. U takvom okruženju druga polovica godine doista bi mogla biti važna, ali ne zato što postoji jednostavan plan, nego zato što pritisci na sve strane rastu.

Ako se Kamenjeckijeva procjena pokaže točnom, kraj rata neće izgledati kao uredno zatvaranje jednog diplomatskog poglavlja. Mogao bi doći kroz unutarnji lom u Rusiji, promjenu odnosa snaga, politički preokret ili kombinaciju vojnih i društvenih pritisaka koje danas još nije moguće potpuno vidjeti.

Rusija je, kako kaže profesor iz Kijeva, specifična zemlja. A u takvim zemljama povijest ponekad dugo stoji na mjestu — sve dok se u jednom trenutku ne pomakne naglo, silovito i za cijeli svijet nepredvidivo.

Zoran / TV Wien