Željana Zovko: “Nisam htjela da strah diktira kako ću raditi – upozorili su me da ne putujem u BiH”

Bruxelles / Zagreb / Sarajevo · 8. svibnja 2026.

HDZ-ova europarlamentarka Željana Zovko, jedna od najaktivnijih hrvatskih zastupnica u Europskom parlamentu, ponovno je otvorila pitanje političke ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, sigurnosnih prijetnji, uloge međunarodne zajednice i potrebe da se BiH konačno oblikuje kao funkcionalna europska država.

Konferencija Tradfest, koja je izazvala snažne reakcije u dijelu bošnjačkih političkih krugova, ponovno je u javni prostor vratila jedno od najosjetljivijih pitanja Bosne i Hercegovine: položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda, pravo na legitimno predstavljanje i mogućnost institucionalnog modela koji bi dugoročno stabilizirao državu.

Među prvima je konferenciju podržala hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko, koja već godinama u Bruxellesu snažno zastupa pitanje ravnopravnosti Hrvata u BiH. U razgovoru je poručila kako problem nije u nazivu rješenja – bilo da se govori o trećem entitetu, federalizmu, belgijskom modelu ili nekom drugom europskom obliku unutarnjeg uređenja – nego u političkoj volji da se problem uopće počne rješavati.

Ravnopravnost Hrvata nije terminološko, nego političko pitanje

Zovko smatra da se rasprava o položaju Hrvata u BiH prečesto namjerno zaustavlja na riječima i nazivima. Prema njezinu stavu, upravo je to način da se izbjegne razgovor o sadržaju. A sadržaj je, kako kaže, jednostavan: Hrvati su u Ustavu Bosne i Hercegovine definirani kao konstitutivan narod i zato moraju imati pravo birati svoje političke predstavnike.

Upozorava da se svako otvaranje te teme u dijelu političkog Sarajeva prikazuje kao prijetnja, iako, prema njezinu tumačenju, pitanje hrvatske ravnopravnosti ne ugrožava bošnjački narod, nego politički monopol onih koji su godinama gradili utjecaj na blokiranju reformi. Upravo zato, tvrdi Zovko, reakcije koje se pojavljuju svaki put kada se spomenu federalizam ili legitimno predstavljanje pokazuju koliko je nekima u interesu da se rasprava nikada ne otvori do kraja.

“Dok god se o tome šuti, problem ne nestaje – nestaju Hrvati iz BiH”, upozorava Zovko. Prema njezinim riječima, iseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine nije samo ekonomsko pitanje, nego posljedica osjećaja političke obespravljenosti, marginalizacije i poruke da njihov glas ne vrijedi jednako kao glas drugih naroda.

Europski modeli postoje, ali nedostaje politička volja

Zovko ističe kako Europa poznaje različite modele zaštite složenih društava, od Južnog Tirola do belgijskog modela i španjolskog iskustva upravljanja različitim jezičnim i kulturnim zajednicama. Prema njezinu mišljenju, BiH ne mora izmišljati rješenje izvan europskog političkog iskustva, nego mora pronaći vlastiti model koji će pomiriti etnički i građanski princip.

Posebno naglašava da je Europski parlament još od rezolucije o Bosni i Hercegovini iz 2014. godine prepoznao važnost federalizma i legitimnog predstavljanja kao načela koja mogu pomoći zemlji na europskom putu. Od tada, kaže Zovko, federalizam postaje sastavni dio kasnijih rezolucija Europskog parlamenta o BiH, što pokazuje da Bruxelles razumije problem, ali ga često ne želi dovoljno odlučno politički otvoriti.

Prema njezinoj ocjeni, Bosna i Hercegovina mora pronaći srednji put između dviju politika koje smatra opasnima: unitarizma s jedne i separatizma s druge strane. Obje su, tvrdi, suprotne duhu Daytonskog-pariškog mirovnog sporazuma, koji je nakon rata uspostavio okvir u kojem tri konstitutivna naroda trebaju zajedno graditi državu.

Kritika europske diplomacije: “Nedostaje hrabrosti”

Govoreći o ulozi Europske unije, Zovko je bila otvoreno kritična. Smatra da europskoj diplomaciji često nedostaje hrabrosti da preventivno djeluje i jasno kaže kako se rješenje za BiH mora tražiti kroz institucionalni dogovor triju naroda. Posebno upozorava na ulogu Europske službe za vanjsko djelovanje i službi zaduženih za proširenje.

Prema njezinu mišljenju, problem je i u političkoj orijentaciji dijela europskih struktura. Tvrdi da su u službama koje se bave vanjskom politikom i proširenjem predugo dominirali kadrovi koji bolje razumiju unitaristički nego federalni koncept. Smatra da bi snažnija uloga političara i diplomata iz kruga europskih pučana mogla donijeti više razumijevanja za složene modele upravljanja, osobito u državi kakva je Bosna i Hercegovina.

Zovko navodi kako su Talijani i Španjolci, zbog vlastitih iskustava s regionalnim identitetima, autonomijama i jezičnim različitostima, često bolje razumjeli potrebu balansiranja u BiH. Kao primjer posebno ističe Južni Tirol, gdje je visok stupanj autonomije omogućio očuvanje identiteta i političku stabilnost.

“Kartu nisam vidjela ni proučila”

Komentirajući prijedloge o teritorijalnoj reorganizaciji BiH i kartu koju je predstavio Ivan Pepić, Zovko je naglasila kako nije stala iza konkretnog kartografskog rješenja, nego iza potrebe da se pitanje BiH riješi dogovorom triju naroda. Istaknula je da kartu nije vidjela ni proučila, ali i da mnogi prijedlozi koji se danas predstavljaju kao novi zapravo imaju dugu povijest u međunarodnim analizama i prijedlozima.

Prema njezinu tumačenju, važnije od svake karte jest načelo: Bosna i Hercegovina mora dobiti politički okvir koji će omogućiti da se niti jedan narod ne osjeća preglasanim, potisnutim ili politički nevidljivim. Tek tada, smatra Zovko, zemlja može ozbiljno govoriti o europskoj budućnosti.

Plenkovićevu politiku prema Hrvatima u BiH naziva dalekosežnom

Govoreći o ulozi hrvatske Vlade, Zovko je istaknula kako premijer Andrej Plenković od početka podržava diplomatsko rješavanje problema Hrvata u BiH. Njegovu politiku ocjenjuje dugoročnom i strateškom, osobito kroz ulaganja u infrastrukturu, otvaranje konzulata, potporu Sveučilištu, Kliničkom centru i logističkom povezivanju pograničnih prostora.

Posebno ističe potpisivanje sporazuma o Južnoj plinskoj interkonekciji, projekt koji vidi kao važan energetski i geopolitički iskorak. Za Zovko taj projekt ne znači samo novu infrastrukturu, nego i smanjenje ovisnosti o ruskom plinu, otvaranje prostora za investicije i razvoj područja u kojima energenti dosad nisu bili dostupni u mjeri potrebnoj za ozbiljniji gospodarski rast.

Prema njezinu mišljenju, ulaganja Hrvatske u Hrvate u BiH nisu sentiment, nego pitanje sigurnosne, gospodarske i nacionalne strategije. “Hrvatska, ulažući u Hrvate u BiH, zapravo ulaže u sebe”, poručuje Zovko.

Sigurnosne službe upozorile je da ne putuje u BiH

Jedan od najsnažnijih dijelova razgovora odnosi se na prijetnje koje, prema riječima Željane Zovko, prima već godinama zbog svojih javnih istupa o položaju Hrvata u BiH. Kaže da ih je dugo zanemarivala jer nije htjela dopustiti da strah određuje način na koji radi.

No situacija se, tvrdi, promijenila kada su je sigurnosne službe Europskog parlamenta formalno upozorile da ne putuje u Bosnu i Hercegovinu. Prema njezinim riječima, rečeno joj je da su prijetnje istražene, da je poznat njihov izvor i da iz sigurnosnih razloga mora imati pratnju.

“Za mene je to bilo porazno. Ne zbog straha, nego jer govori koliko su neki spremni ići daleko da se istina ne čuje”, poručila je Zovko. U tom kontekstu posebno je istaknula da prijetnje ne doživljava kao osobni problem, nego kao pokazatelj političkog ozračja u kojem se dio ljudi ne usuđuje govoriti o položaju Hrvata u BiH.

Oštra kritika reakcija međunarodne zajednice

Zovko je kritizirala i reakcije međunarodne zajednice na, kako kaže, neprihvatljive političke istupe i retoriku prema njoj i drugim hrvatskim predstavnicima. Posebno je spomenula ministra obrane BiH Zukana Heleza, čije je izjave ocijenila neumjesnima, te dodala kako ju je razočarala mlaka reakcija međunarodnih aktera u Sarajevu.

Prema njezinim riječima, uputila je kritiku europskim dužnosnicama Kaji Kallas i Marti Kos, pitajući zašto europska delegacija na terenu nije snažnije reagirala. Tvrdi da strah od političkih posljedica često paralizira one koji bi trebali braniti europske vrijednosti, uključujući slobodu govora i jednakost političkog tretmana.

U tom ozračju, kaže Zovko, bahatost i političko “cipelarenje” onih koji govore drugačije postaju sredstvo za izgradnju popularnosti. Najveći problem, smatra, nije samo glasna manjina, nego velika tiha većina koja se boji javno govoriti.

Bez SAD-a, kaže Zovko, rješenje za BiH neće biti moguće

Kada govori o budućnosti Bosne i Hercegovine, Zovko smatra da bez snažne američke asistencije neće biti stvarnog rješenja. Podsjeća da je Daytonski sporazum nastao uz ključnu ulogu SAD-a i da ni danas bez američke prisutnosti nije realno očekivati ozbiljan politički pomak.

Prema njezinoj ocjeni, SAD ne mora nametati rješenje, ali može biti regulator i jamac procesa u kojem bi se otvorio prostor za dogovor. Zovko vjeruje da trenutačno postoji veći stupanj razumijevanja u odnosima s novom američkom administracijom te da bi nakon izbora u BiH mogli nastati uvjeti za razgovore koji neće biti vođeni logikom blokade, nego traženjem održivog kompromisa.

Upozorava i da BiH ne može ostati trajno zarobljena između politika koje proizvode strah, nepovjerenje i iseljavanje. Prema njezinu mišljenju, civilizirani dio bošnjačkih intelektualaca sve jasnije razumije da se politika potiskivanja Hrvata na kraju vraća kao problem cijelom društvu, ne samo jednom narodu.

Izbori u BiH i pitanje hrvatskog člana Predsjedništva

Uoči novih izbora u Bosni i Hercegovini, Zovko je izrazila zabrinutost zbog mogućnosti da se Hrvatima ponovno nametne član Predsjedništva izabran dominantno glasovima drugog naroda. Priznaje da kao zastupnica u Europskom parlamentu na to ne može izravno utjecati, ali se nada da će prevladati razum i politička zrelost birača.

Posebno je istaknula da postoji kvalitetna kandidatkinja koja, prema njezinu mišljenju, ima iskustvo, smirenost i znanje potrebno za predstavljanje Hrvata u BiH. Smatra da bi upravo takav profil mogao smanjiti napetosti između političkih ekstrema i otvoriti prostor za konstruktivniji politički pristup.

No upozorava i na opasnost izbornog inženjeringa, manipuliranja biračkim tijelom i stvaranja straha kao političkog alata. Uvjerenja je da u BiH postoji tiha većina ljudi koja želi stabilnost, ali pitanje je hoće li ta većina biti dovoljno glasna u trenutku političke odluke.

BiH kao sigurnosno pitanje Europske unije

Zovko ističe kako je njezino najvažnije postignuće u Europskom parlamentu to što je hrvatsko pitanje u BiH stavila u širi okvir europske sigurnosti. Prema njezinu tumačenju, stabilnost Bosne i Hercegovine nije samo unutarnje pitanje jedne države, nego pitanje sigurnosti jugoistočne Europe i vanjskih granica Europske unije.

Kao članica Odbora za sigurnost i obranu u Europskom parlamentu, Zovko naglašava važnost snažnije suradnje sa zemljama Zapadnog Balkana, osobito u kontekstu migracijskih pritisaka, hibridnih prijetnji i potrebe za jačanjem institucionalnih kapaciteta. Smatra da se sigurnost Europe ne može promatrati samo kroz istočni front, nego jednaku pozornost treba posvetiti i jugoistoku.

U tom kontekstu proširenje Europske unije vidi kao strateški sigurnosni instrument. Uključivanje BiH i drugih partnerskih zemalja u europske standarde, obrambene programe i sigurnosne politike, prema njezinu stavu, nije samo pitanje diplomacije, nego pitanje zaštite europskog prostora.

Ribarstvo, oceanaska diplomacija i zaštita malih ribara

Iako je razgovor najvećim dijelom bio usmjeren na BiH i sigurnosne teme, Zovko je govorila i o svom radu u području ribarstva i akvakulture. Europski parlament usvojio je njezino izvješće o ulozi oceanske diplomacije u konkurentnosti ribarstva i akvakulture u Europskoj uniji, što smatra važnim za Hrvatsku, posebno za Jadran i male ribare.

Upozorava da se hrvatski ribari suočavaju s nelojalnom konkurencijom, prekograničnim izlovom, nejasnim pravilima pretovara i velikim uvozom ribe čije se porijeklo i način proizvodnje često ne prate dovoljno strogo. Smatra da se mali ribari moraju zaštititi te da treba ulagati u obnovu generacijske flote kako bi ribarstvo ostalo atraktivno i održivo zanimanje.

Za Hrvatsku, osobito za otoke i obalna područja, ribarstvo nije samo gospodarsko pitanje, nego dio identiteta, turizma i života lokalnih zajednica. Zovko tvrdi da bez snažnije zaštite domaćih ribara Hrvatska dugoročno gubi dio vlastite prepoznatljivosti.

“Nemam privatnog života – i to je svjesna odluka”

Na pitanje kako uspijeva biti među najaktivnijim hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu i uskladiti posao s privatnim životom, Zovko je odgovorila vrlo izravno: “Nemam privatnog života – i to je svjesna odluka, ne žalba.”

Kaže da se ovakav posao ne može raditi napola. Kao potpredsjednica EPP grupe, članica odbora za vanjske poslove, međunarodnu trgovinu, sigurnost i obranu te delegacije za odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, svakodnevno se bavi temama koje oblikuju živote milijuna ljudi – od trgovinskih sporazuma i sigurnosne arhitekture Europe do transatlantskih odnosa i položaja malih zajednica.

U osobnom tonu istaknula je da joj je obiteljski odgoj ostavio jasnu poruku: raditi dobro za sve, ne samo za svoje. Taj kompas, kaže, vodi je i u politici. “Kad ne znam što je ispravno, pitam se što bi bilo dobro za sve – ne za jednu stranu, ne za jednu stranku, ne za jedan narod”, poručila je.

U vremenu u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi između europskih obećanja, unutarnjih blokada i rastućih sigurnosnih izazova, poruke Željane Zovko jasno pokazuju jednu stvar: rasprava o Hrvatima u BiH neće nestati zato što je nekome neugodna. Naprotiv, što se dulje odgađa, postaje sve važnija za budućnost cijele zemlje.

Zoran / TV Wien