Iz Donje Austrije u Beč: zbog radova na pruzi putovanje na posao traje joj i do pet sati

BEČ / DONJA AUSTRIJA · 10. svibnja 2026.

Modernizacija Franz-Josefs-Bahna, jedne od važnih željezničkih veza između Donje Austrije i Beča, za dio putnika pretvorila se u svakodnevni stres. Jedna žena iz Göpfritza an der Wilda tvrdi da joj se putovanje na posao, koje je inače trajalo oko sat i pol, u najgorem slučaju produžilo na čak pet sati.

Putovanje koje je postalo svakodnevna muka

Za mnoge stanovnike Donje Austrije vlak prema Beču nije luksuz, nego osnovni dio svakodnevnog života. Tisuće ljudi svakoga dana putuju na posao, na fakultet, liječniku ili zbog obiteljskih obaveza. Kada takva veza prestane funkcionirati uobičajeno, posljedice se ne vide samo u voznom redu, nego u cijelom danu čovjeka.

Jedna putnica iz Göpfritza an der Wilda opisala je da sada mora kretati već oko četiri sata ujutro kako bi uopće imala šansu stići na posao u Beč. Umjesto dosadašnjih oko sat i pol, putovanje joj u najboljem slučaju traje oko dva i pol sata, a u najgorem se, zbog kašnjenja, propuštenih autobusa i čekanja, produži i do pet sati.

Takav ritam teško je izdržati i nekoliko dana, a kamoli tjednima. Ako zakasni jedna veza, sljedeći autobus ponekad dolazi tek nakon sat i pol. U praksi to znači da putnik može izgubiti cijelo jutro samo zato što sustav zamjenskog prijevoza nije izdržao realni pritisak svakodnevnih putnika.

Tri presjedanja, pretrpani autobusi i čekanje na stanicama

Prema opisima putnika, najveći problem nije samo činjenica da vlak privremeno ne vozi na dijelu trase, nego način na koji zamjenski prijevoz funkcionira u praksi. Umjesto izravnije veze, dio putnika mora više puta presjedati između autobusa i vlakova, pri čemu svako kašnjenje otvara rizik da se izgubi sljedeća veza.

Autobusi su, prema pritužbama, često puni. Putnici se ne žale samo na to da nema sjedećih mjesta, nego i na to da ponekad nisu sigurni hoće li uopće uspjeti ući u autobus. Za ljude koji putuju na posao, takva nesigurnost nije mala neugodnost, nego ozbiljan problem: radno vrijeme ne čeka, a poslodavac ne može svaki dan slušati objašnjenje da se veza raspala.

Dodatnu težinu cijeloj situaciji daje činjenica da mnogi putnici nemaju mogućnost rada od kuće. Za njih preporuka “organizirajte se drukčije” ne znači mnogo. Ako radno mjesto zahtijeva fizičku prisutnost u Beču, tada je javni prijevoz jedina realna opcija, a svako produženje puta izravno udara na zdravlje, obitelj i privatni život.

Klimaticket plaćen, ali svakodnevica postala teža

Posebno je frustrirajuće za putnike koji godišnje plaćaju Klimaticket i oslanjaju se na javni prijevoz kao odgovoran, održiv i ekonomičan način kretanja. Kada netko za kartu izdvoji velik novac, očekuje barem osnovnu pouzdanost: da može stići na posao, vratiti se kući i planirati dan bez stalnog straha od propuštenih veza.

U ovom slučaju putnica navodi da za Klimaticket plaća oko 1.400 eura, a ipak je posljednjih tjedana suočena s prometnom svakodnevicom koju opisuje kao izvanredno stanje. Nije sporno da se pruge moraju obnavljati i modernizirati. Problem nastaje kada prijelazno razdoblje padne gotovo isključivo na leđa putnika.

Takve situacije posebno pogađaju ljude iz manjih mjesta. U velikom gradu često postoji nekoliko alternativnih linija, tramvaja, metroa ili autobusa. U ruralnijim dijelovima Donje Austrije jedna propuštena veza može značiti sat i pol čekanja. Tu javni prijevoz prestaje biti fleksibilan sustav i postaje lanac u kojem svaka slaba karika ruši cijeli dan.

ÖBB priznaje probleme: “Za to nema opravdanja”

ÖBB je potvrdio da su problemi na zamjenskom prijevozu poznati i da se pritužbe putnika shvaćaju ozbiljno. U odgovoru austrijskim medijima iz željeznice su priznali da opisane teškoće postoje i poručili da za neugodnosti nema opravdanja.

Glavni izazov, prema ÖBB-u, ostaje usklađivanje autobusnog i željezničkog prometa. Cilj je da veze funkcioniraju, ali kod većih kašnjenja sustav brzo dolazi do granice. Ako autobus kasni, vlak ne može uvijek čekati jer bi time poremetio vozni red i putnike na drugim vezama. Ako vlak ne čeka, putnici iz autobusa ostaju bez nastavka putovanja.

To je klasični problem zamjenskog prijevoza: na papiru veza postoji, ali u stvarnom prometu nekoliko minuta kašnjenja može značiti sat vremena izgubljenog vremena. Za putnika koji svaki dan putuje na posao, takva nestabilnost postaje iscrpljujuća.

Dodatna obuka za vozače i osoblje

Kako bi se situacija ublažila, ÖBB je najavio dodatne mjere. Vozači autobusa uključeni u zamjenski prijevoz dobili su dodatne upute i obuku, a u slučaju problema trebali bi se izravno obraćati kontrolnom centru. Posebno se naglašava da autobusi, gdje god je to operativno moguće, trebaju pričekati putnike ako vlak kasni.

Dodatno se obučava i osoblje na kolodvorima, osobito u dijelu informiranja putnika. To je važno jer u ovakvim situacijama putnici često ne traže savršenstvo, nego jasnu informaciju: kasni li autobus, čeka li vlak, postoji li druga veza i koliko će stvarno trajati putovanje.

Najgore za putnike nije uvijek samo kašnjenje, nego osjećaj da nitko ne zna što se događa i da se moraju sami snalaziti između autobusa, perona, aplikacija i nejasnih obavijesti. Zato će upravo komunikacija biti jedan od ključnih testova za ÖBB dok radovi traju.

Radovi su nužni, ali putnici traže bolju organizaciju

ÖBB naglašava da su radovi na Franz-Josefs-Bahnu nužni za dugoročno poboljšanje pruge. Prema službenim informacijama, modernizacijski val uključuje obnovu nadzemnih vodova, kolosijeka i podloge pruge na povijesnoj vezi između Beča i Gmünda. Zatvaranja se provode u dvije faze, a zamjenski prijevoz organiziran je za pogođene dionice.

Na dijelu između Absdorf-Hippersdorfa i Sigmundsherberga zatvaranje je planirano od 27. travnja do 9. lipnja 2026., dok između Absdorf-Hippersdorfa i Beča vlakovi nastavljaju prometovati. Putnicima se savjetuje da prije polaska provjere vezu u ÖBB Scotty aplikaciji ili službenoj tražilici voznog reda.

Modernizacija pruge dugoročno bi trebala donijeti stabilniji promet, bolju infrastrukturu i pouzdaniju vezu za putnike iz Donje Austrije prema Beču. No kratkoročno, upravo oni koji najviše ovise o javnom prijevozu snose najveći teret prijelaznog razdoblja.

Do 9. lipnja mnogima ostaje samo strpljenje

Prema dostupnom rasporedu, ova faza radova trebala bi trajati do 9. lipnja. Do tada će putnici na Franz-Josefs-Bahnu morati računati na dodatno vrijeme putovanja, zamjenske autobuse, moguće gužve i potrebu za provjerom svake veze prije polaska.

Za one koji povremeno putuju, to je neugodnost. Za ljude koji svaki dan moraju iz Donje Austrije u Beč, to je ozbiljan udar na svakodnevni život. Jedna žena iz Göpfritza an der Wilda samo je najvidljiviji primjer problema koji pogađa mnogo širi krug putnika.

Radovi će završiti, pruga će biti modernizirana, a promet bi dugoročno trebao biti bolji. No pitanje koje ostaje nakon ovakvih primjera glasi: može li se u budućnosti ovakve velike zahvate organizirati tako da putnici ne budu zadnja karika sustava, nego prvi o kojima se misli?

Zoran / TV Wien