Čovjek s kojim Putin želi pregovarati o Ukrajini: zbog njega je Berlin godinama bijesan

MOSKVA / BERLIN · 10. svibnja 2026.

Ruski predsjednik Vladimir Putin poručio je da smatra kako se rat u Ukrajini “privodi kraju”, a kao najpoželjnijeg europskog sugovornika za moguće pregovore izdvojio je bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera. Time je ponovno otvorio jedno od najosjetljivijih pitanja njemačke politike: odnos bivšeg kancelara s Moskvom, Putinom i ruskim energetskim interesima.

Putinova poruka u trenutku kada se sve više govori o pregovorima

Putinova izjava iz Kremlja odmah je odjeknula jer dolazi u trenutku kada se u Europi sve otvorenije razgovara o mogućim diplomatskim kanalima prema Moskvi. Ruski predsjednik rekao je da smatra kako se rat u Ukrajini približava završnici, ali pritom nije iznio konkretan mirovni plan, niti je najavio izravan susret s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

Posebnu pažnju privukao je njegov odgovor na pitanje o europskim sugovornicima. Umjesto aktualnih državnika iz Berlina, Pariza, Rima ili Bruxellesa, Putin je izdvojio čovjeka iz političke prošlosti — Gerharda Schrödera, bivšeg njemačkog kancelara i dugogodišnjeg prijatelja ruskog predsjednika.

Ta rečenica nije samo osobna simpatija. Ona je politička poruka. Putin time pokazuje kakvu Europu želi za stolom: Europu starog energetskog dogovora, pragmatičnih odnosa s Moskvom i ljudi koji su godinama vjerovali da se Rusiju može vezati za Zapad kroz plin, trgovinu i poslovne interese.

Schröder i Putin: prijateljstvo koje je postalo politički teret

Gerhard Schröder i Vladimir Putin godinama su njegovali blizak odnos. Dok je bio njemački kancelar, Schröder je bio zagovornik snažnih gospodarskih i energetskih veza s Rusijom. Nakon odlaska iz politike ta se veza nastavila kroz konkretne poslovne funkcije u ruskom energetskom sektoru.

Schröder je postao predsjednik odbora dioničara tvrtke Nord Stream AG, projekta koji je trebao dodatno učvrstiti izravnu plinsku vezu između Rusije i Njemačke. Kasnije je bio povezan i s drugim ruskim energetskim strukturama, što je nakon invazije na Ukrajinu postalo politički eksplozivno.

Za mnoge u Njemačkoj, Schröder više nije samo bivši kancelar. On je simbol razdoblja u kojem je Berlin vjerovao da ekonomska suradnja može obuzdati Moskvu. Rat u Ukrajini tu je računicu brutalno razbio, a Schröder je ostao lice politike koja je danas u Njemačkoj predmet ozbiljnog preispitivanja.

Zašto je Berlin godinama bijesan?

Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, pritisak na Schrödera postao je golem. Njemačka javnost, politički protivnici, ali i dio njegove vlastite Socijaldemokratske stranke tražili su da jasno prekine s ruskim energetskim strukturama i osobno se distancira od Putina.

Schröder je rusku invaziju nazvao fatalnom pogreškom, ali je dugo odbijao izravno i osobno osuditi Putina. Upravo ta razlika za njemačku javnost bila je ključna. Mnogi su smatrali da bivši kancelar, posebno nakon svega što je učinio za njemačko-ruske energetske veze, ima moralnu i političku obavezu jasno stati protiv Kremlja.

Zbog toga je izgubio dio privilegija koje pripadaju bivšim njemačkim kancelarima, uključujući ured i osoblje. SPD je pokrenuo i postupke kojima se pokušalo preispitati njegov položaj u stranci, ali njegovo izbacivanje na kraju nije uspjelo.

Nord Stream kao sjena nad njemačkom politikom

Schröderovo ime gotovo se ne može odvojiti od Nord Streama. Taj plinovod godinama je bio predstavljan kao gospodarski projekt, ali su ga mnoge istočnoeuropske države od početka doživljavale kao geopolitički problem. Za Poljsku, baltičke zemlje i Ukrajinu Nord Stream nije bio samo cijev na dnu Baltika, nego znak da Berlin i Moskva mogu sklapati dogovore preko glava istočne Europe.

Rat u Ukrajini pokazao je koliko su ta upozorenja bila ozbiljna. Njemačka je nakon 2022. morala brzo mijenjati energetsku politiku, tražiti zamjene za ruski plin i objašnjavati kako je najveća europska ekonomija postala toliko ovisna o Moskvi.

U toj raspravi Schröder je ostao najvidljiviji simbol starog modela. Zato njegovo ponovno spominjanje u kontekstu pregovora o Ukrajini u Berlinu ne može zvučati kao obična diplomatska ideja, nego kao povratak bolne političke prošlosti.

Moskva ga i dalje vidi kao čovjeka od povjerenja

Schröder je i ranije nudio svoju ulogu u mogućem posredovanju između Moskve i Kijeva. Tvrdio je da bi njegovi dugogodišnji odnosi s Putinom mogli pomoći u traženju rješenja. Kremlj je takve signale dočekivao pozitivno, naglašavajući da dobri osobni odnosi mogu biti korisni u rješavanju kriza.

No upravo je to za velik dio Europe problem. Pitanje nije samo može li Schröder nazvati Putina. Pitanje je bi li takav kanal imao politički legitimitet, europski mandat i povjerenje Ukrajine. Bez toga bi svaki razgovor izgledao više kao privatna diplomacija nego kao ozbiljan mirovni proces.

Za Ukrajinu bi posebno osjetljivo bilo da se o njezinoj sudbini razgovara preko političara kojeg se u Kijevu i istočnoj Europi povezuje s energetskim interesima Moskve. Zato Putinovo spominjanje Schrödera može biti korisno Kremlju, ali vrlo problematično za europsku politiku.

Putin govori o kraju rata, ali bez jasnog mirovnog plana

Putinova izjava da se “stvar privodi kraju” zvuči snažno, no iza nje zasad nema konkretnih uvjeta koji bi pokazali da je stvarni mir blizu. Rusija i dalje drži dijelove ukrajinskog teritorija, a ruske snage ni nakon više godina rata nisu uspjele zauzeti cijeli Donbas.

Rat je iscrpio obje strane. Ukrajina je pretrpjela ogromna razaranja i gubitke, dok je Rusija suočena s vojnim, gospodarskim i političkim posljedicama dugog rata. Odnosi Moskve i Europe pali su na razinu kakva se nije vidjela desetljećima.

Putin je poručio i da bi se s Volodimirom Zelenskim mogao sastati tek nakon što bude postignut trajan mirovni sporazum. Time zapravo odbacuje ideju da bi susret dvojice predsjednika mogao biti početak ozbiljnih pregovora. Za Moskvu bi takav susret bio završni čin, ne početna točka.

Europa traži kanal, ali ne zna tko bi govorio u njezino ime

Prema izvješćima Financial Timesa i Reutersa, europski čelnici razmatraju kako bi u budućnosti mogli organizirati razgovore s Moskvom. No unutar Europske unije nema jasnog dogovora o tome tko bi mogao govoriti u ime Europe, kada bi razgovori počeli i kakva bi bila zajednička pregovaračka pozicija.

Putinovo spominjanje Schrödera u tom trenutku dodatno komplicira stvari. Za Moskvu je on poznato lice i čovjek s kojim postoji osobno povjerenje. Za Berlin je politički teret. Za istočnu Europu on je simbol naivnosti prema Kremlju. Za Ukrajinu bi bio teško prihvatljiv kao ozbiljan europski predstavnik.

To znači da je Schröder istodobno i potencijalni kanal i politička prepreka. Upravo zato je Putinovo spominjanje bivšeg kancelara toliko važno: pokazuje ne samo koga Kremlj želi, nego i koliko su duboke europske podjele oko načina razgovora s Rusijom.

Stari prijatelj iz prošlog svijeta

Gerhard Schröder pripada vremenu u kojem je veliki dio Europe vjerovao da će trgovina, plin i osobni odnosi s Kremljom učiniti Rusiju predvidljivijom. Rat u Ukrajini pokazao je granice te logike. No Putin danas upravo tog čovjeka vraća u središte priče, kao da želi poručiti da bi se Europa trebala vratiti starom načinu razgovora s Moskvom.

Problem je u tome što Europa 2026. više nije Europa iz Schröderova vremena. Njemačka se promijenila, istočna Europa više ne želi šutjeti, Ukrajina je platila ogromnu cijenu, a javnost u mnogim državama više ne gleda na odnose s Rusijom samo kroz plin i gospodarstvo.

Zato Putinovo ime za pregovaračkim stolom otvara više pitanja nego odgovora. Ako je Gerhard Schröder čovjek kojeg Moskva želi, Europa mora odlučiti želi li ga ona uopće slušati.

Zoran / TV Wien