Kad se tuđa bol pretvori u šalu: izraelski KAN ismijao Lelek, a Hrvatska dobila još jači razlog stati uz svoje predstavnice

BEČ · 13. svibnja 2026.

Nakon što je Hrvatska s pjesmom Andromeda izborila finale Eurosonga, grupa Lelek našla se u središtu neugodne situacije zbog objave izraelske javne radiotelevizije KAN. Komentar o “pretjerivanju s henna tetovažama u Eilatu” članice grupe doživjele su kao ismijavanje kulture, ženskog iskustva i poruke koju njihov nastup nosi. I ovaj put problem nije samo u jednoj lošoj šali. Problem je u lakoći kojom se tuđa bol pretvara u dosjetku.

Objava koja nije pogodila samo nastup, nego i ono što iza njega stoji

Izraelska javna radiotelevizija KAN tijekom prve polufinalne večeri Eurosonga objavila je kadar iz nastupa hrvatske grupe Lelek uz komentar koji se referirao na tetovaže na njihovim licima. Na prvi pogled, netko bi to možda pokušao prodati kao laganu eurovizijsku šalu. No upravo tu počinje problem. Jer Andromeda nije nastup koji je građen samo na scenskoj estetici, efektu i vizualnom dojmu.

Lelekice nisu na pozornicu donijele slučajni kostim, slučajni simbol i slučajnu atmosferu. Njihov nastup nosi priču o ženskoj boli, potlačenosti, identitetu i kulturnom pamćenju. Kada se takvi simboli pretvore u dosjetku o turističkim tetovažama, onda se ne ismijava samo šminka. Ismijava se kontekst. Ismijava se ono što publika možda ne mora znati, ali bi javna televizija morala barem pokušati razumjeti prije nego što udari po tipkovnici.

Lelek je na objavu odgovorio jasno. Poručile su da su uznemirene komentarima izraelskog KAN-a jer su, kako su navele, ismijani njihova kultura i žrtve potlačenih katolkinja. Posebno su naglasile da je uznemirujuće izrugivati se ženama koje pjevaju o ženskoj boli i patnji, dok se istodobno pokazuje potpuni nedostatak suosjećanja i poštovanja prema patnji drugih.

Dvostruki standardi: kada se jedni vrijeđaju, to je skandal; kada oni vrijeđaju druge, to je “šala”

Ovdje dolazimo do pitanja koje se sve češće gura pod tepih: zašto se poštovanje traži samo u jednom smjeru? Kada se kritizira izraelska institucija, politička odluka ili javni medij, vrlo brzo se pokušava otvoriti prostor za optužbe, etikete i moralne lekcije. Ali kada izraelski javni medij ismijava kulturni i vjerski nabijen simbol nastupa koji govori o patnji katoličkih žena, onda se od drugih očekuje da to shvate kao šalu.

Ne ide to tako. Kritika KAN-a nije napad na narod. Kritika KAN-a nije mržnja. Kritika KAN-a nije poziv na netrpeljivost. To je ono što bi normalno novinarstvo trebalo biti: imenovanje neprimjerenog postupka javne institucije koja bi morala znati razliku između komentara, humora i ponižavanja.

Upravo ta razlika je važna. Jer ako se svaka kritika izraelskih institucija unaprijed pokušava prikazati kao nešto nedopušteno, onda se zapravo guši normalan javni razgovor. A ako se istodobno drugima dopušta da se smiju tuđoj kulturi, vjeri i povijesnoj boli, onda više ne govorimo o osjetljivosti, nego o privilegiji da se vrijeđa bez posljedica.

Lelek nije donio “egzotiku”, nego hrvatski jezik, glas i memoriju

Hrvatski nastup ove godine nije se oslonio na tipičnu eurovizijsku formulu. Nije to bila pjesma koja pokušava pod svaku cijenu zvučati kao globalni radijski proizvod. Andromeda je na pozornicu donijela hrvatski jezik, višeglasje, etno atmosferu, suvremenu produkciju i snažnu žensku energiju. Upravo zato je nastup privukao pažnju.

Lelekice su pokazale da Hrvatska na Eurosong ne mora doći kao kopija drugih. Ne mora se skrivati iza engleskog jezika, generičkog refrena i već viđenog eurovizijskog pakiranja. Hrvatska može doći s vlastitim zvukom, vlastitim simbolima i vlastitom pričom. To je ono što je publika prepoznala. I upravo je to možda najviše zasmetalo onima koji su u tom nastupu vidjeli samo materijal za jeftinu dosjetku.

U tom smislu, KAN-ova objava nije samo neukusna. Ona je i površna. Jer svodi slojevitu scensku priču na vizualni detalj. Kao da se iza lica, glasa i simbolike ne nalazi ništa. Kao da sve što nije dio nečije vlastite kulturne optike automatski postaje predmet sprdnje.

Hrvatska reakcija mora biti jasna: dostojanstveno, ali bez povlačenja

Najgore što bi Hrvatska sada mogla napraviti jest slegnuti ramenima i reći: “Ma pustite, to je Eurosong.” Ne, nije samo Eurosong. Upravo zato što je Eurosong velika pozornica, upravo zato što ga prate milijuni ljudi, upravo zato što javni mediji imaju moć oblikovati dojam, ovakve objave nisu bezazlene.

Lelekice su već napravile ono što je trebalo napraviti. Odgovorile su jasno, bez histerije i bez spuštanja na razinu uvrede. Rekle su gdje je granica. Pokazale su da se iza njihova nastupa ne nalazi samo estetika, nego poruka. I time su zapravo učinile više za pjesmu nego što bi to učinila bilo koja službena kampanja.

Hrvatska javnost sada ima dodatni razlog stati uz svoje predstavnice. Ne zato što je svaka kritika hrvatskog nastupa zabranjena. Nije. Kritika je normalna. Humor je normalan. Ali ismijavanje kulturnog i povijesnog bola nije humor. To je lijenost zapakirana u dosjetku.

Eurosong voli govoriti o toleranciji — sada neka je pokaže

Eurovizijski svijet često govori o različitosti, uključivosti, poštovanju i kulturnoj razmjeni. Sve to lijepo zvuči u službenim najavama, promotivnim videima i velikim rečenicama. Ali stvarni test dolazi upravo u ovakvim trenucima. Kada netko tko dolazi iz manje zemlje, s drukčijim jezikom, drukčijom estetikom i drukčijom povijesnom pričom, zatraži minimum poštovanja.

Ako se tolerancija traži samo kada odgovara velikima i glasnima, onda to nije tolerancija. To je scenografija. Ako kulturna raznolikost vrijedi samo dok je šarena, zabavna i bezopasna, onda ona nije stvarna vrijednost, nego marketinški ukras. Lelek je na pozornicu donio nešto što traži slušanje. KAN je odgovorio podsmijehom. I tu je razlika između umjetnosti i površnosti.

Na kraju, “Andromeda” je izašla još jača

Paradoksalno, neprimjerena objava izraelske javne radiotelevizije mogla bi Leleku donijeti još veću podršku. Jer publika često prepozna trenutak kada netko prijeđe granicu. A ovdje je granica prijeđena upravo zato što se dirnulo u ono što nije tek scenski detalj, nego dio poruke.

Andromeda sada u finale ulazi s dodatnom težinom. To više nije samo pjesma koja je izborila prolazak. To je nastup koji je otvorio pitanje odnosa prema kulturi, ženskoj patnji i pravu malih naroda da na velikoj sceni ispričaju svoju priču bez da ih netko odmah svede na šalu.

Lelekice su odgovorile dostojanstveno. Hrvatska publika odgovorila je podrškom. A KAN? KAN je pokazao kako izgleda kada javni medij zaboravi da humor bez razumijevanja vrlo brzo postane uvreda.

Zoran / TV Wien