Ebola ponovno u DR Kongu: širi se smrtonosni soj Bundibugyo, zabilježeni deseci smrti

KINSHASA / ITURI · svibanj 2026.

Demokratska Republika Kongo ponovno se suočava s epidemijom ebole. U pokrajini Ituri, na sjeveroistoku zemlje, potvrđen je soj Ebola Bundibugyo, rjeđa i opasna varijanta virusa za koju trenutačno ne postoji odobreno cjepivo poput onoga koje se koristi protiv poznatijeg soja Zaire. Prema najnovijim podacima, prijavljeno je 246 sumnjivih slučajeva i najmanje 80 smrti koje se povezuju s bolešću.

Nova epidemija izazvala je zabrinutost zdravstvenih vlasti u Kongu, susjednim zemljama i međunarodnim organizacijama. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da pojačava potporu vladi DR Konga nakon potvrde izbijanja ebole Bundibugyo u Ituriju. Africa CDC istodobno poziva na hitnu regionalnu koordinaciju jer je jedan uvezeni slučaj potvrđen i u Ugandi, gdje je preminuo 59-godišnji državljanin Konga.

Riječ je o bolesti koja se ne širi zrakom poput gripe, ali se prenosi kontaktom s tjelesnim tekućinama zaraženih osoba, umrlih pacijenata ili kontaminiranih predmeta. Upravo zato su rano otkrivanje, izolacija, praćenje kontakata i siguran pokop ključni u zaustavljanju širenja ebole.

Soj Bundibugyo: rjeđi, opasan i teži za kontrolu bez cjepiva

Ebola nije jedan jedini virus u praktičnom smislu javnog zdravstva. Postoji više vrsta, odnosno sojeva, a najveće epidemije u Africi povezane su sa sojevima Zaire, Sudan i Bundibugyo. Upravo je soj Zaire najpoznatiji jer je stajao iza velikih i smrtonosnih epidemija, uključujući zapadnoafričku krizu 2014. – 2016. godine.

Problem kod aktualne epidemije jest to što se radi o soju Bundibugyo. Za taj soj trenutačno nema odobrenog cjepiva kao za Zaire ebolavirus, zbog čega je odgovor zdravstvenih vlasti dodatno otežan. WHO i Africa CDC zato naglašavaju važnost klasičnih epidemioloških mjera: brzog testiranja, izolacije, praćenja kontakata, zaštite zdravstvenih radnika i informiranja stanovništva.

Kongoanski ministar zdravstva Samuel-Roger Kamba upozorio je da kod soja Bundibugyo stopa smrtnosti može biti vrlo visoka, a dodatni problem je što početni simptomi mogu izgledati kao obična vrućica. To otežava rano prepoznavanje bolesti, osobito u područjima gdje su zdravstveni sustavi već opterećeni siromaštvom, udaljenošću sela i slabom prometnom infrastrukturom.

Epicentar u Ituriju, regiji s velikim kretanjem stanovništva

Epicentar epidemije nalazi se u pokrajini Ituri, na sjeveroistoku DR Konga, u području koje graniči s Ugandom i Južnim Sudanom. To je regija s intenzivnim dnevnim kretanjem stanovništva, među ostalim zbog rudarskih aktivnosti i trgovine. Upravo takva mobilnost povećava rizik da se virus brzo prenese iz jedne zajednice u drugu.

Prema dostupnim izvješćima, pogođene su zdravstvene zone Bunia, Rwampara i Mongwalu. Mongwalu i okolna područja poznati su po rudarskim aktivnostima, što znači da se ondje svakodnevno kreću radnici, trgovci, obitelji i prijevoznici. U epidemiji ebole upravo takva kretanja mogu biti presudna: jedan zaraženi pacijent koji putuje, traži pomoć u drugoj bolnici ili sudjeluje u obiteljskom pokopu može otvoriti novi lanac zaraze.

Ituri je i sigurnosno složena pokrajina. Dijelovi istočnog Konga godinama su pogođeni nasiljem, oružanim skupinama, siromaštvom i slabom dostupnošću zdravstvenih usluga. To otežava dolazak medicinskih timova, dostavu zaštitne opreme i povjerenje lokalnog stanovništva u službene zdravstvene poruke.

Jedan slučaj potvrđen u Ugandi

Ugandsko Ministarstvo zdravstva prijavilo je potvrđen slučaj ebole Bundibugyo kod 59-godišnjeg državljanina Konga koji je bio primljen u bolnicu u Kampali i preminuo 14. svibnja. Uganda je taj slučaj prijavila kao uvezeni slučaj iz DR Konga, a prema Africa CDC-u zasad nema potvrđenih lokalnih slučajeva u Ugandi.

Takav razvoj situacije ipak je ozbiljno upozorenje. Kada se ebola pojavi preko granice, susjedne zemlje moraju brzo pojačati nadzor na granicama, bolnicama i prometnim čvorištima. Posebno se prate osobe koje su bile u kontaktu s oboljelim, zdravstveni radnici, članovi obitelji i putnici iz pogođenih područja.

Africa CDC zbog toga koordinira odgovor s vlastima DR Konga, Ugande, Južnog Sudana i međunarodnim partnerima, uključujući WHO, UNICEF, američki CDC, europski ECDC, Liječnike bez granica i druge organizacije. Cilj je uskladiti laboratorijsku dijagnostiku, nadzor kontakata, prekogranične mjere i opskrbu opremom.

Simptomi mogu početi kao obična vrućica

Jedan od razloga zašto je ebola toliko opasna jest to što početak bolesti ne mora odmah izgledati dramatično. Pacijenti mogu imati vrućicu, bolove u tijelu, slabost, glavobolju, povraćanje ili proljev. Tek kasnije, kod težih slučajeva, može doći do krvarenja, oštećenja organa, šoka i smrti.

WHO navodi da su u aktualnoj epidemiji pacijenti prijavljivali simptome poput vrućice, opće boli u tijelu, slabosti, povraćanja i u nekim slučajevima krvarenja. Nekoliko slučajeva brzo se pogoršalo i završilo smrću, što je dodatno povećalo zabrinutost zbog mogućeg širenja u zajednici.

U područjima gdje su malarija, tifus, druge virusne infekcije i vrućice česte, početno razlikovanje ebole od drugih bolesti može biti teško. Zato je laboratorijska potvrda presudna, a svaka sumnja u pogođenim zonama mora se tretirati ozbiljno.

DR Kongo ima dugu i bolnu povijest epidemija ebole

Demokratska Republika Kongo ima posebno mjesto u povijesti ebole. Bolest je prvi put identificirana 1976. godine u tadašnjem Zairu, blizu rijeke Ebola, po kojoj je virus dobio ime. Od tada je Kongo više puta bio pogođen epidemijama, a aktualna se opisuje kao 17. izbijanje ebole u zemlji.

Najsmrtonosnija epidemija u DR Kongu dogodila se između 2018. i 2020. godine, kada je zabilježeno oko 3.500 slučajeva i gotovo 2.300 smrti. Ta je epidemija pokazala koliko je teško zaustaviti virus u regijama s oružanim sukobima, nepovjerenjem prema vlastima i slabom infrastrukturom.

Posljednja epidemija prije ove zabilježena je 2025. godine u središnjem dijelu zemlje i završila je u prosincu, nakon što 42 dana nije bilo novih slučajeva. Sada se virus ponovno pojavio, ovaj put u sjeveroistočnom Ituriju, što dodatno opterećuje zdravstvene vlasti i međunarodne partnere.

Zašto je odgovor na epidemiju logistički težak?

DR Kongo je golema zemlja s više od 100 milijuna stanovnika, velikim udaljenostima, teško dostupnim cestama i područjima u kojima sigurnosna situacija nije stabilna. Dostaviti zaštitnu opremu, laboratorijske testove, medicinske timove i lijekove u udaljene zdravstvene zone često je mnogo teže nego što izgleda na papiru.

U epidemiji ebole vrijeme je presudno. Svaki dan zakašnjenja može značiti nove kontakte, nove slučajeve i nove smrti. Zato se lokalni i međunarodni timovi moraju brzo organizirati: uspostaviti centre za liječenje, pratiti kontakte, educirati stanovništvo, osigurati sigurne pokope i zaštititi zdravstvene radnike.

Poseban izazov je povjerenje. Tijekom ranijih epidemija u Kongu zdravstveni radnici ponekad su se suočavali sa strahom, dezinformacijama i otporom lokalnog stanovništva. Ako ljudi ne vjeruju službenim informacijama, skrivaju simptome ili izbjegavaju bolnice, virus se širi brže.

WHO i Africa CDC pojačavaju odgovor

WHO je objavio da brzo povećava potporu DR Kongu nakon potvrde izbijanja ebole Bundibugyo. To uključuje tehničku pomoć, epidemiološki nadzor, laboratorijsku podršku, zaštitu zdravstvenih radnika i koordinaciju s partnerima. Africa CDC istodobno naglašava potrebu regionalne koordinacije zbog rizika prelijevanja epidemije preko granica.

Takva koordinacija posebno je važna jer se Ituri nalazi uz granice i migracijske tokove prema Ugandi i Južnom Sudanu. Ako se bolest ne zaustavi u početnoj fazi, može doći do širenja u više zemalja, što bi znatno zakompliciralo odgovor.

Dobra vijest je da Afrika i međunarodne organizacije danas imaju znatno više iskustva s ebolom nego prije deset ili petnaest godina. Loša vijest je da soj Bundibugyo nema jednaku razinu cjepivne zaštite kao Zaire soj, što znači da se odgovor mora oslanjati na brzo otkrivanje, izolaciju i strogu epidemiološku kontrolu.

Bez panike, ali s ozbiljnim oprezom

Za Europu i širu međunarodnu javnost najvažnije je razumjeti da se ebola ne širi lako poput respiratornih virusa. Potreban je blizak kontakt s tjelesnim tekućinama zaražene osobe ili kontaminiranim predmetima. To znači da je rizik za ljude izvan pogođenih područja nizak, ali nije razlog za podcjenjivanje situacije.

Najveći rizik sada imaju lokalne zajednice u Ituriju, zdravstveni radnici, obitelji oboljelih, osobe koje sudjeluju u pokopima i putnici koji se kreću između pogođenih područja i susjednih zemalja. Upravo prema njima moraju biti usmjerene najjače mjere zaštite.

Nova epidemija u DR Kongu podsjetnik je da opasne zarazne bolesti ne nestaju zato što ih svijet zaboravi. One se vraćaju u područjima gdje se susreću siromaštvo, nestabilnost, slaba infrastruktura, bliski kontakt ljudi i prirodnih rezervoara virusa.

Bitka s vremenom u Ituriju

Zdravstveni timovi sada vode utrku s vremenom. Treba potvrditi slučajeve, izolirati oboljele, pratiti kontakte, zaštititi bolnice i spriječiti paniku. Svaki novi slučaj koji se ne otkrije na vrijeme može otvoriti novi lanac zaraze.

DR Kongo ima iskustvo, ali iskustvo ne briše teškoće na terenu. Pokrajina Ituri je golema, prometno zahtjevna i sigurnosno krhka. Epidemija ebole u takvom okruženju traži brzu reakciju, ali i dugotrajnu prisutnost zdravstvenih službi.

Za sada je poruka međunarodnih zdravstvenih organizacija jasna: epidemija je ozbiljna, rizik regionalnog širenja postoji, a odgovor mora biti brz, koordiniran i usmjeren na zajednice u kojima se virus već pojavio.

Zoran / TV Wien