Zašto BiH godinama nema na Eurosongu? Razlog nije pjesma, nego financijski slom javnog servisa
SARAJEVO / BEČ · svibanj 2026.
Dok je Eurosong 2026. u Beču okupio 35 zemalja, jedno ime iz regije ponovno je nedostajalo: Bosna i Hercegovina. Razlog nije manjak glazbenika, publike ili interesa, nego dugogodišnja financijska kriza javnog servisa BHRT-a i dugovanja prema Europskoj radiodifuzijskoj uniji, zbog kojih se BiH već godinama ne može vratiti na najveću europsku glazbenu pozornicu.
Bosna i Hercegovina posljednji je put nastupila na Eurosongu 2016. godine, kada su je predstavljali Dalal, Deen, Ana Rucner i Jala s pjesmom Ljubav je. Od tada BiH više nije dio natjecanja. Za mnoge gledatelje to i dalje zvuči čudno, jer zemlja ima dugu glazbenu tradiciju, snažnu regionalnu scenu i publiku koja Eurosong prati s puno emocija.
No eurovizijski nastup ne ovisi samo o pjesmi i izvođaču. Iza svakog nastupa stoji javni emiter koji mora biti član EBU-a, platiti obveze, organizirati izbor ili internu selekciju, financirati nastup, produkciju, delegaciju, putovanja i sve ostalo što dolazi s Eurosongom. U slučaju BiH, problem je upravo u toj institucionalnoj i financijskoj pozadini.
U čemu je problem?
BiH ne izostaje s Eurosonga zato što nema izvođača ili pjesama, nego zato što je BHRT godinama u financijskoj krizi i pod sankcijama EBU-a zbog neplaćenih dugova. Bez rješavanja tog problema, povratak na Eurosong ostaje teško izvediv.
BHRT pod sankcijama EBU-a od 2016. godine
BHRT, javni radiotelevizijski servis Bosne i Hercegovine, već je godinama u problemima zbog dugovanja prema Europskoj radiodifuzijskoj uniji. Upravo zbog tih dugova BiH ne može normalno sudjelovati u EBU-ovim projektima, uključujući Eurosong.
Prema izvještajima eurovizijskih portala, BHRT je potvrdio da BiH neće sudjelovati ni na Eurosongu 2026. u Austriji upravo zbog financijskih prepreka i neriješenog odnosa s EBU-om. Situacija se, prema navodima BHRT-a, nije bitno promijenila u odnosu na prethodne godine.
Drugim riječima, pitanje povratka BiH na Eurosong nije samo pitanje dobre volje. Da bi se BiH vratila, potrebno je riješiti dugove, stabilizirati financiranje javnog servisa i osigurati dodatna sredstva za sam nastup.
BiH ima glazbu, ali nema stabilan sustav iza nastupa
Bosna i Hercegovina ima izvođače koji bi mogli predstavljati zemlju. Ima autore, glazbenike, publiku, dijasporu i eurovizijsku memoriju. Problem je što Eurosong nije samo pjesma od tri minute. To je skupa i logistički zahtjevna produkcija.
Javni servis mora pokriti troškove prijave, produkcije pjesme, televizijskog nastupa, delegacije, proba, scenskog nastupa, putovanja, smještaja, promocije i tehničke pripreme. U stabilnim javnim medijskim sustavima to je velik, ali izvediv projekt. U sustavu koji se bori za opstanak, Eurosong postaje luksuz.
Zato je pogrešno misliti da BiH “ne želi” Eurosong. Realnije je reći da BiH, preko svog javnog servisa, trenutačno nema institucionalnu i financijsku snagu da se vrati na natjecanje na način koji bi bio ozbiljan, stabilan i dostojan.
Ključna razlika
Jedno je imati dobru pjesmu i izvođača. Drugo je imati javni servis koji može platiti dugove, organizirati nastup i poslati delegaciju na Eurosong. BiH prvo ima, ali drugo je već godinama ozbiljan problem.
Financijska kriza BHRT-a puno je veća od Eurosonga
Kriza BHRT-a nije počela zbog Eurosonga i ne završava na njemu. Riječ je o dugogodišnjem problemu financiranja javnog servisa u zemlji s vrlo složenim političkim i institucionalnim sustavom. Problem naplate RTV pristojbe, odnosi između javnih emitera u BiH i političke blokade godinama su gurali BHRT prema rubu.
Reuters je ranije pisao da je BHRT čak emitirao program iz improviziranog šatorskog studija ispred parlamenta kako bi upozorio na tešku financijsku situaciju. U istom izvještaju navedeno je da je kriza povezana i s dugovanjima unutar javnog RTV sustava, posebno zbog problema s prijenosom sredstava od RTV pristojbe.
To znači da izostanak BiH s Eurosonga nije izolirani kulturni problem, nego simptom puno dublje krize javnog medijskog sustava. Kada javni servis ne može stabilno financirati osnovni program, međunarodno glazbeno natjecanje prirodno pada u drugi plan.
Što bi se moralo dogoditi za povratak BiH?
Za povratak Bosne i Hercegovine na Eurosong potrebno je nekoliko koraka. Prvi je rješavanje dugovanja prema EBU-u. Bez toga BHRT ostaje blokiran ili ograničen u sudjelovanju u EBU-ovim projektima.
Drugi je stabilan model financiranja BHRT-a. Povratak na Eurosong nema smisla ako bi se dogodio samo jednom, uz jednokratnu pomoć ili privremeni dogovor, a zatim ponovno završio povlačenjem. Ako se BiH želi vratiti ozbiljno, javni servis mora imati predvidive prihode i jasnu institucionalnu stabilnost.
Treći je politička odluka i podrška. Eurosong je kulturni projekt, ali u BiH gotovo svako institucionalno pitanje brzo postaje političko. Ako nema dogovora o javnom servisu, teško je očekivati dogovor o međunarodnom nastupu.
Put prema povratku
1. Rješavanje duga prema EBU-u.
2. Stabilizacija financiranja BHRT-a.
3. Dogovor unutar javnog RTV sustava BiH.
4. Osiguravanje sponzora ili dodatnih sredstava za nastup.
5. Pravodobna priprema pjesme, izvođača i eurovizijske delegacije.
BiH je nekada imala snažan eurovizijski identitet
Odsutnost BiH s Eurosonga posebno je tužna jer je zemlja tijekom godina imala nekoliko nastupa koji su ostali upamćeni. Bosna i Hercegovina nikada nije bila samo “još jedna zemlja” na Eurosongu. Često je donosila pjesme s posebnom emocijom, regionalnim identitetom i prepoznatljivim glasovima.
Publika pamti Dinu Merlina, Hari Mata Harija, Mariju Šestić, Deena, Laku i brojne druge izvođače koji su na eurovizijsku pozornicu donosili drukčiji zvuk od uobičajenog europskog popa. BiH je često imala pjesme koje su spajale Balkan, emociju, orkestralnost, pop i sevdalijski osjećaj, bez potrebe da se potpuno prilagođava eurovizijskoj matrici.
Upravo zato BiH mnogima nedostaje. Ne samo zbog susjedstva, nego zato što je donosila glazbeni karakter koji se na Eurosongu danas sve rjeđe čuje.
Eurosong bez BiH znači i manji regionalni trag
Ovogodišnji Eurosong u Beču pokazao je koliko regija i dalje snažno živi ovo natjecanje. Hrvatska je s grupom Lelek ušla u finale, Srbija je također imala svog predstavnika, a eurovizijska publika iz cijelog Balkana pratila je nastupe, glasovanja i rasprave na društvenim mrežama.
No bez Bosne i Hercegovine taj regionalni mozaik nije potpun. BiH bi na Eurosongu mogla donijeti upravo ono što se često traži: autentičnost, jezik, emociju i scenski identitet. Problem je što takav nastup ne može nastati bez institucije koja ga može financirati i organizirati.
Zato pitanje “zašto BiH ne nastupa” ima bolan odgovor. Ne zato što nema tko pjevati. Nego zato što se država i javni servis godinama ne uspijevaju dogovoriti oko temeljnog pitanja: kako financirati medij koji bi trebao predstavljati cijelu zemlju.
Zaključak
BiH na Eurosongu ne nedostaje zbog nedostatka talenta. Nedostaje zbog sustava koji se godinama financijski urušava. Dok se ne riješe dugovi BHRT-a i model financiranja javnog servisa, povratak BiH na Eurosong ostat će više želja fanova nego realan plan.
Povratak je moguć, ali ne preko noći
Povratak Bosne i Hercegovine na Eurosong nije nemoguć. No za njega nije dovoljna jedna dobra pjesma, jedan entuzijastični izvođač ili jedna viralna kampanja. Potrebna je stabilna institucija, čist odnos s EBU-om, riješeni dugovi i politička volja da se javni servis sačuva.
Dok se to ne dogodi, BiH će svake godine ostajati među zemljama koje eurovizijska publika spominje s istim pitanjem: kada se vraćate?
Odgovor zasad nije glazbeni. Odgovor je financijski, institucionalni i politički. I upravo zato je ozbiljniji nego što mnogi misle.
Zoran / TV Wien
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
