BEČ · 17. svibnja 2026.

Intervju bivše glasnogovornice ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Iuliije Mendel, koji je vodio američki komentator Tucker Carlson, otvorio je niz teških pitanja o političkoj pozadini rata u Ukrajini, odnosu vlasti prema kritičarima, mogućim propuštenim mirovnim pregovorima i ulozi Zapada u nastavku sukoba.

No prije svega, treba reći jasno: riječ je o tvrdnjama jedne bivše bliske suradnice, iznesenima u razgovoru koji je sam po sebi politički nabijen. Tucker Carlson posljednjih godina često je optuživan da daje prostor narativima koji su bliski ruskom pogledu na rat, dok ukrajinski i zapadni kritičari upozoravaju da dio izjava iz intervjua nije neovisno potvrđen. Upravo zato ovaj razgovor treba čitati pažljivo, ali ga ne treba ni ignorirati.

Iuliia Mendel nije bila sporedna figura. Od 2019. do 2021. radila je kao glasnogovornica predsjednika Zelenskog, izabrana kroz otvoreni natječaj među tisućama kandidata. Bila je dio najužeg komunikacijskog kruga u prvim godinama njegova mandata, u vrijeme kada je Zelenski još uvijek bio politički novak, bivši komičar i televizijska zvijezda koji je na vlast došao obećavajući mir, promjenu političke kulture i kraj starog ukrajinskog sustava.

Danas, nekoliko godina kasnije, Mendel o njemu govori sasvim drukčijim tonom. U intervjuu tvrdi da je Zelenski postao “jedna od najvećih prepreka miru”, opisuje ga kao emocionalno nestabilnog, politički opasnog i okruženog ljudima koji su, prema njezinu viđenju, stvarali atmosferu straha, kontrole i propagandne discipline.

Od odanosti do optužbi: kako je bivša glasnogovornica promijenila ton

Mendel je u razgovoru naglasila da protiv Zelenskog nema osobnu osvetu. Podsjetila je da ga je podržavala kada je Rusija 2022. pokrenula invaziju punog opsega i da je, poput mnogih Ukrajinaca, bila zahvalna što je ostao u zemlji. U prvim mjesecima rata Zelenski je za velik dio svijeta postao simbol otpora, čovjek koji se nije povukao pred ruskim pritiskom i koji je svakodnevnim obraćanjima mobilizirao zapadnu javnost.

No Mendel sada tvrdi da je slika koju svijet vidi samo pažljivo izgrađena politička maska. Opisala ga je kao osobu koja se, prema njezinim riječima, iza kamera ponaša potpuno drukčije: emocionalno burno, nepredvidivo i bez stvarne empatije prema ljudima oko sebe. Posebno je istaknula da su njegove glumačke sposobnosti pomogle Ukrajini da 2022. dobije golemu međunarodnu podršku, ali tvrdi da se iza tog javnog nastupa često krila praznina političkog sadržaja.

Takve izjave odmah su izazvale snažne reakcije. Za jedne, riječ je o rijetkom svjedočanstvu osobe koja je bila dovoljno blizu vrhu vlasti da vidi ono što javnost ne vidi. Za druge, to je politički opasan nastup u trenutku kada se Ukrajina još uvijek suočava s ruskom agresijom, razaranjem infrastrukture i ogromnim ljudskim gubicima.

Kyiv Independent, jedan od najpoznatijih ukrajinskih medija na engleskom jeziku, objavio je kritički osvrt u kojem navodi da je Mendel u intervjuu iznijela niz tvrdnji koje se preklapaju s narativima kakve Moskva već dugo koristi protiv Kijeva. U tekstu se posebno naglašava da je Mendel u svojoj ranijoj knjizi o Zelenskom pisala mnogo pozitivnije, dok sada nastupa kao jedna od njegovih najoštrijih kritičarki.

“Goebbelsova propaganda” i 1000 govorećih glava

Jedan od najdramatičnijih dijelova intervjua odnosi se na način na koji je, prema Mendel, funkcionirala komunikacija u predsjedničkom uredu. Ona tvrdi da su Zelenski i tadašnji šef njegova ureda Andrij Jermak često mijenjali strategije, raspoloženja i poruke, stvarajući atmosferu stalne panike i političkog pritiska.

Posebno je odjeknula njezina tvrdnja da je Zelenski, u trenutku kada su njegovi rejtingi počeli padati, navodno tražio tisuće pozitivnih komentatora i govornika koji bi stvarali dojam uspjeha. Prema Mendel, kada su mu suradnici govorili da nema dovoljno konkretnih rezultata koje bi mogli komunicirati javnosti, on je navodno odgovarao da je najvažnije imati “1000 govorećih glava” koje će ponavljati pozitivne poruke.

Još teža je njezina tvrdnja da je u jednom trenutku upotrijebio izraz “Goebbelsova propaganda”, tražeći masovnu komunikacijsku operaciju koja bi stvarala politički učinak bez obzira na realnost na terenu. Taj navod posebno je zapaljiv jer se radi o usporedbi s jednim od najmračnijih propagandnih aparata u povijesti. Upravo zato takvu tvrdnju treba navesti oprezno: Mendel je to izjavila, ali javnosti zasad nisu predstavljeni neovisni dokazi koji bi potvrđivali da se razgovor doista tako dogodio.

Ako je točno, riječ je o ozbiljnom svjedočanstvu o načinu razmišljanja unutar vrha ukrajinske vlasti. Ako nije, riječ je o politički eksplozivnoj optužbi koja u ratnim okolnostima može imati dalekosežne posljedice. U oba slučaja, činjenica da je izrečena iz usta bivše predsjedničke glasnogovornice dovoljna je da izazove pažnju.

Predratni Zelenski: kandidat mira koji je kasnije promijenio retoriku

Mendel se u intervjuu vratila i na razdoblje prije invazije punog opsega. Prema njezinu tumačenju, Zelenski je 2019. izabran prije svega kao kandidat mira. Ukrajincima je obećavao završetak rata u Donbasu, razgovor s Moskvom i drukčiji pristup prema ruskojezičnim građanima Ukrajine. U to vrijeme, tvrdi ona, njegov politički identitet bio je daleko manje oštar prema Rusiji nego što je postao nakon 2022.

U razgovoru je podsjetila i na njegove ranije poslovne i medijske veze s ruskim tržištem. Zelenski je, prije ulaska u politiku, bio poznat televizijski producent, glumac i komičar čiji su projekti bili gledani i u Rusiji. Mendel tvrdi da je upravo u ruskom medijskom prostoru izgradio dio svoje popularnosti i financijskog uspjeha.

Posebno kontroverzno zvuče njezine tvrdnje o Krimu i razdoblju nakon ruske aneksije 2014. godine. Prema njezinim riječima, Zelenski je i nakon aneksije imao osobne i poslovne poveznice s tim prostorom. Takvi navodi, ako se koriste bez dodatnog konteksta, vrlo lako postaju političko oružje. Jer jedno je govoriti o profesionalnoj prošlosti i poslovnim vezama iz vremena prije predsjedničkog mandata, a sasvim drugo iz toga izvoditi zaključke o političkoj odgovornosti u današnjem ratu.

Upravo tu počinje siva zona u kojoj se intervju pretvara u mnogo više od osobnog obračuna bivše suradnice. On otvara pitanje koliko se politička slika Zelenskog mijenjala pod pritiskom rata, javnog mnijenja, nacionalističkih očekivanja i zapadne podrške.

NATO kao prijelomna točka

Jedna od najvažnijih tvrdnji iz intervjua odnosi se na NATO. Mendel tvrdi da je bila prisutna na sastanku u Parizu u prosincu 2019., kada je Zelenski, prema njezinim riječima, u privatnom razgovoru Vladimiru Putinu dao do znanja da Ukrajina neće ući u NATO jer zemlja za to nije bila ni politički ni institucionalno spremna.

Prema njezinu tumačenju, kasniji zaokret dogodio se postupno, kada je Zelenski počeo pratiti reakcije publike i političke atmosfere. Tvrdi da je u jednom televizijskom razgovoru spontano otvorio pitanje zašto Ukrajina nije u NATO-u, dobio pljesak nacionalističkog dijela javnosti i zatim nastavio pojačavati retoriku. Od tog trenutka, članstvo u NATO-u počelo se predstavljati kao gotovo nedodirljivi cilj.

Ova tvrdnja ulazi u samo središte geopolitičkog spora oko Ukrajine. Moskva godinama koristi NATO kao glavno opravdanje za vlastitu agresivnu politiku, dok Kijev i zapadni saveznici naglašavaju da suverenoj državi nitko izvana ne može određivati saveze. Zato je važno razlikovati dvije stvari: jedno je legitimna rasprava o diplomatskim pogreškama i propuštenim prilikama, a drugo je pokušaj opravdavanja ruske invazije. Mendel u intervjuu kaže da ne opravdava rusku agresiju, ali njezine izjave već se koriste u različitim interpretacijama upravo oko tog pitanja.

Istanbul 2022. i pitanje propuštenog mira

Možda najteži dio razgovora odnosi se na mirovne pregovore. Mendel tvrdi da je u travnju 2022. u Istanbulu postojao realan okvir za dogovor i da je Zelenski privatno bio spreman na teritorijalne ustupke koje danas javno odbacuje. Prema njezinim riječima, situacija se promijenila nakon dolaska tadašnjeg britanskog premijera Borisa Johnsona u Kijev.

Mendel tvrdi da je Johnson Zelenskom ponudio političku i vojnu podršku, oružje i perspektivu povijesne uloge čovjeka koji će poraziti Rusiju. Nakon toga, prema njezinoj interpretaciji, mirovni proces je propao, a rat se nastavio. Ova teza već dugo kruži u različitim analizama rata u Ukrajini, ali je i dalje predmet oštrih rasprava. Ukrajinski i zapadni dužnosnici često odbacuju tvrdnje da je Zapad jednostavno “zabranio” Kijevu mir, dok kritičari tvrde da su rane prilike za dogovor propuštene pod pritiskom saveznika.

Mendel dodatno navodi da je tijekom kasnijih mjeseci pratila više pokušaja posredovanja, kroz različite države i kanale, ali da je Zelenski, prema njezinim riječima, davao obećanja različitim stranama bez stvarne namjere da ih provede. Takve tvrdnje, ako bi bile potvrđene dokumentima ili svjedočenjima drugih sudionika, bile bi politički iznimno ozbiljne. Zasad, međutim, one ostaju dio njezina iskaza u intervjuu.

Optužbe o represiji i kontroli kritičara

Mendel je u intervjuu govorila i o unutarnjoj političkoj atmosferi u Ukrajini. Prema njezinim riječima, osobe koje su javno zagovarale pregovore ili kritizirale ratnu strategiju često su bile označavane kao proruski agenti, izdajnici ili ljudi koji rade protiv interesa države.

Navela je da su blogeri, političari i javne osobe koji su dovodili u pitanje službenu liniju bili izloženi pritiscima sigurnosnih službi, istragama i optužbama za veleizdaju. Također tvrdi da su sankcije protiv vlastitih građana, zamrzavanje računa i zatvaranje poslova političkih protivnika korišteni kao instrument kontrole.

Ovdje ponovno treba imati dvostruku sliku. Ukrajina je država u ratu, suočena s realnom infiltracijom, sabotažama i ruskim informacijskim operacijama. U takvim uvjetima svaka država pojačava sigurnosne mjere. No istodobno, rat ne smije biti trajni izgovor za gušenje svake kritike. Upravo se na toj tankoj liniji danas lomi veliki dio rasprave o ukrajinskoj demokraciji.

Mendel tvrdi da će i sama, nakon ovog intervjua, biti proglašena agenticom Kremlja. Njezini kritičari, s druge strane, tvrde da je sama dala dovoljno materijala da njezin nastup bude korišten u ruskoj propagandi, bez obzira na njezinu osobnu namjeru. I tu se zatvara krug: u ratu informacija često više nije važno samo što je netko rekao, nego i tko će to sutra iskoristiti.

Najsporniji dio: tvrdnje o drogama

Jedan od najkontroverznijih dijelova intervjua odnosi se na pitanje mogućeg korištenja droga u vrhu ukrajinske vlasti. Mendel je pritom jasno rekla da osobno nikada nije vidjela Zelenskog kako uzima narkotike. Ipak, tvrdi da su joj brojni ljudi tijekom godina govorili o navodnom korištenju kokaina.

Opisala je i obrazac ponašanja koji je, prema njezinim riječima, primjećivala prije pojedinih intervjua: Zelenski bi navodno nestao u kupaonici na petnaestak minuta i vratio se kao potpuno drugačija, energizirana osoba. Takva tvrdnja vrlo je zapaljiva, ali i vrlo problematična za novinarsku obradu jer se temelji na dojmovima i navodima iz druge ruke.

Zato je važno ne pretvarati ovaj dio razgovora u senzacionalistički naslov bez kočnica. Sama činjenica da je Mendel rekla kako osobno nije vidjela konzumaciju droga mora biti dio svake korektne interpretacije. Sve drugo ostaje u prostoru tvrdnji, glasina i političkog dojma.

Demografska cijena rata: zemlja koja se prazni

Na kraju intervjua Mendel se dotaknula možda najtežeg pitanja: demografske i socijalne cijene rata. Prema njezinoj procjeni, u Ukrajini danas živi oko 25 milijuna ljudi, velik dio čine stariji građani, dok je broj radno sposobnih ljudi koji nose teret države i rata dramatično smanjen.

Bez obzira na politički stav prema njezinim tvrdnjama, ovaj dio razgovora dotiče stvaran problem. Ukrajina je pretrpjela ogromne ljudske, gospodarske i infrastrukturne gubitke. Milijuni ljudi su izbjegli, mnogi su raseljeni unutar zemlje, a dugotrajan rat iscrpljuje društvo na razinama koje se ne vide uvijek u dnevnim izvještajima s bojišta.

Upravo zato rasprava o miru, pregovorima i nastavku rata ne može biti samo geopolitička. Ona je duboko ljudska. Iza svake strategije stoje obitelji, mobilizirani muškarci, žene koje same nose kućanstva, djeca koja odrastaju u skloništima i stariji ljudi koji preživljavaju od mjeseca do mjeseca.

Intervju koji će se još dugo koristiti — i protiv Zelenskog i protiv Ukrajine

Najveći problem ovog intervjua nije samo ono što je Mendel rekla. Problem je i način na koji će se njezine riječi koristiti. Kritičari Zelenskog u njima vide potvrdu da je ukrajinski predsjednik autoritaran, neiskren i spreman žrtvovati zemlju radi vlastite političke uloge. Njegovi pristaše pak tvrde da je riječ o opasnom nastupu koji u trenutku rata slabi Ukrajinu i daje dodatni materijal ruskoj propagandi.

Istina je, kao i često u ratu, složenija od obje krajnosti. Ukrajina ima pravo na obranu. Ruska invazija ostaje temeljni uzrok razaranja. Ali to ne znači da je svaka odluka ukrajinskog političkog vrha automatski izvan kritike. Rat ne ukida pitanja o korupciji, odgovornosti, koncentraciji moći i mirovnim prilikama. Naprotiv, čini ih još važnijima.

Iuliia Mendel svojim je intervjuom otvorila vrata koja se više neće lako zatvoriti. Njezine tvrdnje treba provjeravati, uspoređivati s drugim izvorima i odvajati činjenice od interpretacija. Ali sama činjenica da bivša glasnogovornica predsjednika javno govori ovakve stvari pokazuje koliko su se promijenili odnosi unutar ukrajinske političke scene.

Za Zelenskog, intervju dolazi u izrazito osjetljivom trenutku. Za Ukrajinu, dolazi u trenutku kada joj je međunarodna podrška i dalje presudna. A za javnost, dolazi kao podsjetnik da ratovi nisu samo sukobi vojski, nego i borbe narativa, karaktera, interesa i istina koje svaka strana pokušava nametnuti kao jedinu moguću.

Na kraju, možda je najvažnije pitanje upravo ono koje se najteže čuje u buci optužbi: koliko još Ukrajina može izdržati rat, i pod kojim uvjetima bi mir uopće mogao postati moguć?

Zoran / TV Wien