Milanović odbija izraelskog veleposlanika: “To je suvereno pravo Republike Hrvatske”
Ured predsjednika Republike potvrdio je da predloženi veleposlanik Države Izrael nije dobio, niti će dobiti suglasnost Zorana Milanovića, i to zbog politike aktualne izraelske vlasti.
ZAGREB · 18. svibnja 2026.
Predsjednik Republike Zoran Milanović neće dati suglasnost za imenovanje predloženog veleposlanika Države Izrael u Hrvatskoj, potvrdio je Ured predsjednika. Kao razlog se navodi politika aktualne izraelske vlasti, a iz Ureda predsjednika poručuju da javni ili politički pritisci izraelske strane neće promijeniti Milanovićevu odluku.
“Predloženi veleposlanik Države Izrael nije dobio, niti će dobiti, suglasnost predsjednika Republike Zorana Milanovića, i to zbog politike aktualne izraelske vlasti”, objavio je Ured predsjednika. U priopćenju se naglašava i da je davanje ili uskraćivanje suglasnosti za predložene veleposlanike suvereno pravo Republike Hrvatske te da o tome odlučuje predsjednik Republike.
Ova odluka otvara novo poglavlje u napetim diplomatskim odnosima između Pantovčaka i izraelske strane, posebno u kontekstu Milanovićevih ranijih vrlo oštrih izjava o izraelskoj politici prema Palestincima i ratu u Gazi. Hrvatski predsjednik već mjesecima zagovara da Hrvatska prizna Palestinu, poručujući da palestinski narod ima pravo na vlastitu državu.
Što se zapravo dogodilo?
Izrael je objavio ime predloženog veleposlanika iako, prema Uredu predsjednika, kandidat nije dobio Milanovićevu suglasnost. Pantovčak tvrdi da je time izraelska strana prekršila nepisano diplomatsko pravilo, jer se prijedlozi veleposlanika u pravilu javno ne komentiraju dok ne dobiju službeni pristanak države primateljice.
Pantovčak: Izrael je prekršio diplomatsku praksu
Ured predsjednika u priopćenju navodi da se do sada, vodeći se dobrom diplomatskom praksom, nije javno komentirao nijedan prijedlog neke države oko imenovanja veleposlanika u Republici Hrvatskoj. No, kako tvrde s Pantovčaka, Država Izrael je “prekršila ovo nepisano pravilo” objavom imena predloženog veleposlanika iako on nije dobio suglasnost predsjednika Republike.
U diplomatskoj praksi, država koja šalje veleposlanika traži takozvani agrément, odnosno pristanak države primateljice. Bez tog pristanka kandidat ne može nastupiti kao veleposlanik. Hrvatski predsjednik, prema poruci s Pantovčaka, smatra da je odluka o davanju ili uskraćivanju takve suglasnosti pitanje hrvatskog suvereniteta i ustavnih ovlasti.
Drugim riječima, Milanović ne poručuje samo da odbija konkretnog kandidata. Poručuje da Hrvatska ne prihvaća pritisak izvana oko toga koga će primiti kao veleposlanika, posebno kada je riječ o državi čiju aktualnu politiku predsjednik već dulje vrijeme javno kritizira.
Odluka zbog politike izraelske vlasti
Najvažniji dio priopćenja odnosi se na razlog odbijanja. Ured predsjednika ne navodi osobne razloge protiv predloženog kandidata, nego izričito govori o “politici aktualne izraelske vlasti”. Time se odluka smješta u širi politički kontekst rata u Gazi, odnosa prema Palestincima i Milanovićevih ranijih istupa o potrebi priznanja Palestine.
Milanović je još 2025. pozvao Vladu da u Hrvatskom saboru pokrene postupak za priznanje Palestine, navodeći da je priznavanje palestinskog prava na vlastitu državu jedini put prema trajnom miru na Bliskom istoku.
U jednom od ranijih istupa Milanović je poručio da “Hrvatska treba priznati Palestinu”, uz vrlo oštre kritike izraelske politike. Takav stav već je tada izazivao reakcije, jer se značajno razlikovao od opreznijeg pristupa Vlade i dijela europskih saveznika prema izraelsko-palestinskom pitanju.
Kontekst
Milanovićev potez nije izolirana diplomatska epizoda. On se uklapa u njegovu širu politiku prema Bliskom istoku: snažnu kritiku izraelske vlade, otvoreno zagovaranje priznanja Palestine i inzistiranje da Hrvatska ima pravo samostalno odlučivati o diplomatskim odnosima.
Izrael može poslati otpravnika poslova, ali ne i veleposlanika bez suglasnosti
Prema izvještaju izraelskih medija koje prenosi Times of Israel, kandidat Nissan Amdur navodno bi mogao doći u Zagreb kao otpravnik poslova, a ne kao veleposlanik, jer ta razina diplomatskog predstavljanja ne zahtijeva isti oblik predsjedničke suglasnosti. Times of Israel navodi i da je riječ o neuobičajenoj situaciji u odnosima Hrvatske i Izraela.
To znači da diplomatski odnosi formalno ne moraju biti prekinuti, ali bi mogli ući u hladniju i politički osjetljiviju fazu. Ako Izrael pošalje niže rangiranog predstavnika, to bi bila jasna poruka da se odnosi nastavljaju, ali bez punog diplomatskog kapaciteta koji bi nosio novi veleposlanik.
Milanović između suvereniteta i diplomatskog rizika
S pravne i diplomatske strane, Milanović ima snažan argument kada kaže da je davanje suglasnosti za veleposlanika suvereno pravo države primateljice. Nijedna država nema automatsko pravo nametnuti veleposlanika drugoj državi. Agrément postoji upravo zato da država primateljica može prihvatiti ili odbiti kandidata, bez obveze javnog obrazlaganja.
No politički rizik je očit. Izrael će ovaj potez vjerojatno tumačiti kao neprijateljski signal, osobito zato što se odluka ne veže uz osobu kandidata, nego uz politiku izraelske vlade. Time se bilateralno pitanje imenovanja veleposlanika pretvara u širu poruku o odnosu Hrvatske prema izraelskoj politici u Gazi i prema pitanju Palestine.
Za Hrvatsku to znači još jednu vanjskopolitičku napetost u kojoj se razlikuju ton Pantovčaka i ton Banskih dvora. Milanović nastupa izravno, često oštro i bez diplomatskog uljepšavanja. Vlada, s druge strane, u pravilu nastoji zadržati oprezniji institucionalni jezik, posebno kada je riječ o odnosima s Izraelom, SAD-om i europskim partnerima.
Urednički pogled
Milanovićev potez može se čitati na dva načina: kao obrana hrvatskog suverenog prava da sama odlučuje koga prima za veleposlanika, ali i kao vrlo snažna politička poruka Izraelu zbog politike prema Palestincima. U oba slučaja, riječ je o odluci koja nadilazi protokol i ulazi u samu srž hrvatske vanjske politike.
Poruka Izraelu, ali i hrvatskoj javnosti
Odbijanje izraelskog veleposlanika nije samo poruka Tel Avivu. To je i poruka hrvatskoj javnosti, posebno onom dijelu koji smatra da Hrvatska mora jasnije govoriti o stradanju civila u Gazi i o pravu Palestinaca na državu. Milanović se time ponovno pozicionira kao političar koji ne želi ostati u okvirima diplomatske neutralnosti kada smatra da se događa velika nepravda.
Istodobno, protivnici takvog pristupa upozorit će da predsjednik time riskira pogoršanje odnosa s Izraelom i otvara novu frontu u hrvatskoj diplomaciji. Posebno će se postaviti pitanje koliko daleko Hrvatska može ići u kritici izraelske politike, a da pritom ne naruši vlastite diplomatske, sigurnosne i međunarodne interese.
No jedno je jasno: Pantovčak je ovom odlukom poslao vrlo izravnu poruku. Izraelski kandidat, prema sadašnjem stavu predsjednika Republike, neće dobiti suglasnost. A javni pritisci, poručuje Ured predsjednika, neće promijeniti odluku.
Zaključak: diplomatski potez s političkom težinom
Odluka Zorana Milanovića da ne da suglasnost predloženom izraelskom veleposlaniku nije obična diplomatska tehnikalija. To je potez koji objedinjuje nekoliko važnih tema: hrvatski suverenitet u diplomatskim imenovanjima, odnos prema izraelskoj vladi, pitanje Palestine i unutarnje razlike u hrvatskoj vanjskoj politici.
Za jedne, Milanović će ovim potezom potvrditi da Hrvatska ne mora šutjeti pred politikom koju smatra neprihvatljivom. Za druge, otvorit će pitanje je li predsjednik otišao predaleko i nepotrebno zaoštrio odnose s državom s kojom Hrvatska ima dugogodišnje diplomatske veze.
U svakom slučaju, poruka s Pantovčaka je jasna: predloženi izraelski veleposlanik ne dolazi s Milanovićevom suglasnošću, a odluka se obrazlaže politikom aktualne izraelske vlasti. Time je jedan diplomatski postupak postao politička izjava — i to vrlo glasna.
Zoran / TV Wien
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
