DRNIŠ / ZAGREB · 18. svibnja 2026.

Tragedija u Drnišu, u kojoj je ubijen 19-godišnji mladić, prerasla je iz slučaja crne kronike u ozbiljno pitanje funkcioniranja hrvatskog pravosudnog i sigurnosnog sustava. Nakon što su objavljene informacije o kriminalnoj prošlosti osumnjičenog Kristijana Aleksića i činjenici da mu, prema navodima medija, u dvije i pol godine nije zakazano nijedno ročište u jednom ranijem predmetu, reagirali su premijer Andrej Plenković i ministar pravosuđa Damir Habijan.

Premijer Plenković poručio je da ubojstvo 19-godišnjaka “nije bilo nepredvidivo” te da javnost s pravom postavlja pitanja o tome kako je sustav funkcionirao. Ministar Habijan najavio je izvanredni nadzor nad radom Općinskog suda u Šibeniku i Općinskog državnog odvjetništva, nazvavši skandaloznim objašnjenja prema kojima predmet nije bio hitan.

Plenković: legitimno je pitati kako je sustav funkcionirao

Premijer Andrej Plenković izrazio je sućut obitelji i prijateljima ubijenog mladića te rekao da je riječ o ogromnom gubitku. Naglasio je da je slučaj s pravom izazvao ogorčenje javnosti i otvorio ozbiljna pitanja o radu institucija, osobito pravosudnog sustava

Plenković je posebno istaknuo da postoje situacije u kojima se zločin ne može unaprijed predvidjeti, ali da slučaj iz Drniša, prema njegovim riječima, nije bio takav. Podsjetio je da je osumnjičeni Kristijan Aleksić ranije bio osuđen za teško ubojstvo, da je nakon izlaska iz zatvora ponovno imao problema sa zakonom, uključujući optužbe za nasilje u obitelji te posjedovanje, izradu i nabavljanje oružja.

Upravo ta kronologija čini slučaj posebno teškim. Javnost ne reagira samo zbog samog ubojstva, koliko god ono bilo stravično, nego zbog dojma da se pred očima sustava godinama slagao opasan obrazac ponašanja. Ako je osoba već jednom bila osuđena za najteži oblik nasilnog kaznenog djela, a zatim ponovno ulazila u sukob sa zakonom, onda pitanje nadzora, procjene rizika i brzine postupanja postaje neizbježno.

Habijan šalje izvanredni nadzor suda i ODO-a

Ministar pravosuđa Damir Habijan najavio je izvanredni nadzor nad radom Općinskog suda u Šibeniku i Općinskog državnog odvjetništva. Rekao je da očekuje da nadzor bude gotov do kraja tjedna, a ako se potvrde navodi da u dvije i pol godine nije zakazano nijedno ročište, najavio je mogućnost pokretanja stegovnih postupaka pred Državnim sudbenim vijećem i Državnim odvjetničkim vijećem.

Habijan je posebno oštro reagirao na objašnjenje da predmet nije bio hitan. Prema njegovim riječima, takvo obrazloženje je skandalozno s obzirom na to da je riječ o osobi koja je ranije pravomoćno osuđena za teško ubojstvo. Dodao je i da je Aleksić imao i druge kaznene i prekršajne postupke.

Ministar je pritom naglasio da se, kao član izvršne vlasti, mora suzdržavati od izravnog uplitanja u rad sudbenih tijela. No istaknuo je da postoje slučajevi u kojima sustav mora dobiti jasnu poruku. “Bilo bi dosta”, poručio je, dodajući da pravosudni dužnosnici moraju koristiti alate koje im zakon daje, osobito kada je riječ o najtežim kaznenim djelima.

Problem nije samo jedan predmet, nego procjena opasnosti

Slučaj Drniš ponovno otvara pitanje kako hrvatske institucije procjenjuju opasnost osoba koje su već ranije počinile teška nasilna kaznena djela. Sudski postupak nije samo administrativni spis koji čeka red. Iza svakog predmeta može stajati stvarna osoba, stvarna prijetnja i stvarna mogućnost da se nasilje ponovi.

Posebno zabrinjava činjenica da se u javnosti spominje višegodišnje nepostupanje ili sporo postupanje u predmetu koji, prema svemu što je dosad poznato, nije smio biti tretiran kao običan i nehitni slučaj. Ako su institucije imale informacije o ranijoj osudi, novim optužbama i mogućem oružju, onda se mora postaviti pitanje jesu li korišteni svi mehanizmi koje zakon predviđa.

Tu se ne radi o naknadnoj pameti, nego o povjerenju građana. Građani ne očekuju da sustav može spriječiti svaki zločin. Ali očekuju da sustav prepozna povećani rizik ondje gdje su znakovi opasnosti već vidljivi.

Između neovisnosti pravosuđa i odgovornosti

U demokratskom sustavu važno je da politika ne upravlja sudovima i državnim odvjetništvima. Neovisnost pravosuđa nije ukras, nego temelj pravne države. No neovisnost ne znači nedodirljivost, a proceduralna autonomija ne smije biti štit od odgovornosti kada se pokaže da je predmet godinama stajao bez ozbiljnog pomaka.

Upravo zato najavljeni nadzor mora biti brz, temeljit i jasan. Ne smije završiti samo na općim frazama, niti na prebacivanju odgovornosti između suda, državnog odvjetništva i administracije. Javnost ima pravo znati tko je imao predmet, kada su donesene odluke, zašto ročišta nisu zakazana i je li bilo osnove za žurnije postupanje ili određivanje strožih mjera.

Ako se pokaže da je došlo do propusta, odgovornost mora biti konkretna. Ako se pokaže da sustav formalno nije pogriješio, ali da je zakonski okvir nedovoljno osjetljiv na ovakve slučajeve, tada treba mijenjati pravila. U oba slučaja, zaključak ne može biti: “sve je bilo po proceduri” — jer je mladi život izgubljen.

Grad koji tuguje i država koja mora odgovoriti

Drniš danas tuguje za 19-godišnjakom čiji je život nasilno prekinut. Obitelj, prijatelji, školski kolege i lokalna zajednica ostali su suočeni s gubitkom koji se ne može ublažiti političkim izjavama. No upravo zato odgovori institucija moraju biti konkretni, a ne samo deklarativni.

Svaka ovakva tragedija otvara isti bolni krug pitanja: je li se moglo reagirati ranije, je li netko ignorirao rizik, je li predmet bio samo još jedan broj u sustavu i je li netko morao shvatiti da se iza tog broja krije moguća opasnost za ljude oko osumnjičenika.

Plenkovićeva izjava da ovo nije bila nepredvidiva situacija daje dodatnu težinu cijelom slučaju. Ako najviši predstavnik izvršne vlasti javno kaže da je legitimno pitati kako je sustav funkcionirao, onda odgovor ne može ostati zatvoren u službenim dopisima i hladnim formulacijama.

Što bi nadzor morao pokazati?

Izvanredni nadzor koji najavljuje ministar Habijan morao bi odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja. Prvo, zašto u ranijem predmetu nije zakazano ročište u razdoblju koje se sada spominje u javnosti. Drugo, tko je bio odgovoran za vođenje predmeta i jesu li postojali objektivni razlozi za zastoj. Treće, je li državno odvjetništvo tražilo mjere koje su bile primjerene ranijoj kriminalnoj prošlosti osumnjičenog. Četvrto, je li sud imao sve informacije potrebne za procjenu rizika.

Jednako važno pitanje je i komunikacija između institucija. Ako policija, sud, državno odvjetništvo, centri za socijalnu skrb i druge službe imaju odvojene dijelove iste slike, ali nitko ne sastavi cjelinu, tada sustav formalno postoji, ali stvarno ne štiti dovoljno.

Upravo se tu često vidi razlika između pravne države na papiru i sigurnosti građana u stvarnom životu. Zakoni mogu biti stroži, kazne mogu biti veće, ali ako predmeti stoje, ako se rizici ne prepoznaju i ako se odgovornost razvodni, građani s pravom gube povjerenje.

Zaključak: Drniš traži više od reakcije — traži odgovornost

Ubojstvo 19-godišnjaka u Drnišu ostavilo je obitelj i zajednicu u boli, ali je istodobno otvorilo pitanje koje se više ne može gurati u stranu: koliko hrvatski sustav ozbiljno shvaća ljude koji su već ranije pokazali sklonost najtežem nasilju?

Premijer Plenković kaže da ovo nije bila nepredvidiva situacija. Ministar Habijan najavljuje nadzor i moguće stegovne postupke. Javnost, međutim, ne čeka samo izjave. Čeka jasne odgovore.

Ako se pokaže da je predmet stajao bez ročišta, da procjena rizika nije bila ozbiljna ili da su institucije prebacivale odgovornost jedna na drugu, tada Drniš mora postati prijelomna točka. Ne zbog politike, nego zbog svakog sljedećeg građanina koji očekuje da sustav ne reagira tek kada je prekasno.

Jer nakon ovakve tragedije najgore što se može dogoditi jest da se sve svede na nekoliko dana šoka, nekoliko izjava pred kamerama i još jedan spis koji će čekati da ga netko otvori.

Zoran / TV Wien