Austrija sprema novo pravilo za Teilzeit: tko želi raditi više, trebao bi dobiti zakonsko pravo na više sati
Ministrica rada Korinna Schumann želi radnicima koji rade skraćeno radno vrijeme omogućiti jasnije i sigurnije pravo na povećanje radnih sati. Cilj je, kako poručuje, ne kažnjavati Teilzeit, nego omogućiti ljudima koji žele raditi više da to doista i mogu.
BEČ · 18. svibnja 2026.
U Austriji se ponovno otvara velika rasprava o radu na nepuno radno vrijeme, poznatom kao Teilzeit. Ministrica rada i socijalnih pitanja Korinna Schumann iz SPÖ-a želi do 2028. godine uvesti zakonski utemeljeno pravo na povećanje radnih sati za radnike koji već rade skraćeno, ali žele raditi više.
Prema njezinu prijedlogu, radnik koji je zaposlen u Teilzeit-u i želi povećati broj sati trebao bi imati jasan pravni zahtjev prema poslodavcu, osim u slučajevima kada postoje ozbiljni i opravdani poslovni razlozi protiv toga. Drugim riječima, povećanje radnih sati više ne bi smjelo ovisiti samo o dobroj volji poslodavca, raspoloženju šefa ili neformalnom dogovoru unutar firme.
“Tko želi raditi više, trebao bi na to imati jasno pravno pravo”, poručila je Schumann, naglašavajući da ljudi koji žele povećati radno vrijeme trebaju bolje i obvezujuće mogućnosti za to.
Što se predlaže?
Radnici u Teilzeit-u koji žele raditi više sati trebali bi dobiti zakonsko pravo na povećanje satnice. Poslodavac bi takav zahtjev mogao odbiti samo ako za to postoje stvarni i ozbiljni poslovni razlozi.
Svaka sedma osoba u Teilzeit-u želi raditi više
Prema analizama koje se navode u austrijskoj raspravi, svaka sedma osoba zaposlena na nepuno radno vrijeme željela bi povećati svoje radne sate. Istodobno, oko 150.000 radnika u Austriji redovito radi više sati nego što im stoji u ugovoru. To znači da dio ljudi formalno ostaje u Teilzeit-u, ali u praksi često odrađuje dodatne sate, bez sigurnosti koju bi im donio ugovor s većim brojem radnih sati.
Najviše su pogođeni sektori poput zdravstva, socijalne skrbi, trgovine, odgoja i obrazovanja. Upravo u tim područjima mnogi se poslovi nude kao Teilzeit, iako stvarne potrebe na terenu često pokazuju da posla ima više nego što ugovori priznaju. U 2025. godini u Austriji je odrađeno oko 170 milijuna prekovremenih ili dodatnih sati, što pokazuje koliko je razlika između formalnih ugovora i stvarnog opterećenja radnika velika.
Za radnike to nije samo administrativno pitanje. Veći ugovoreni broj sati znači veća primanja, sigurniju mirovinsku osnovicu, bolju kreditnu sposobnost i manje ovisnosti o tome hoće li poslodavac iz mjeseca u mjesec odobriti dodatne sate.
Ne kažnjavati Teilzeit, nego omogućiti povećanje sati
Schumann svoj prijedlog predstavlja kao odgovor na dugotrajnu raspravu o Teilzeit-u u Austriji. U posljednje vrijeme dio političara i gospodarstvenika kritizirao je raširenost skraćenog radnog vremena, tvrdeći da Austrija radi sve manje i da to stvara pritisak na gospodarstvo, proračun i socijalni sustav.
No ministrica želi raspravu okrenuti u drugom smjeru. Umjesto da se ljude koji rade Teilzeit proziva ili kažnjava, treba omogućiti onima koji žele raditi više da to doista mogu. To je osobito važno za radnike koji već sada odrađuju dodatne sate, ali im poslodavci ne nude veći ugovor.
Takav pristup mogao bi biti posebno važan za žene, koje u Austriji znatno češće rade nepuno radno vrijeme. Razlozi su često vezani uz djecu, obiteljsku skrb i nedostatak dostupne ili dovoljno fleksibilne dječje skrbi. Zato pravo na povećanje sati ne može biti odvojeno od šire politike vrtića, cjelodnevne škole i usklađivanja obiteljskog i poslovnog života.
Zašto je ovo važno za radnike?
Mnogi ljudi u Austriji ne rade Teilzeit zato što ne žele više raditi, nego zato što im sustav, poslodavac ili obiteljske okolnosti to ne omogućuju. Ako osoba želi povećati radne sate, a u firmi realno postoji potreba za dodatnim radom, novi zakon mogao bi joj dati jaču poziciju.
Veza s dječjom skrbi: bez vrtića nema ni više rada
Ministrica Schumann naglašava da povećanje radnih sati ne smije propasti zbog nedostatka dostupne i pouzdane dječje skrbi. Ako roditelji, osobito majke, nemaju siguran vrtić, dovoljno duge radne sate ustanova ili financijski prihvatljivu skrb za djecu, tada je rasprava o prelasku iz Teilzeit-a u više radnih sati često samo teorija.
Zato se u austrijskom dvostrukom proračunu za 2027. i 2028. naglasak stavlja i na ulaganja u širenje dječje skrbi. Planira se više mjesta, bolje radno vrijeme i kvalitetnija elementarna pedagogija, kako bi se smanjile prepreke za veće sudjelovanje žena na tržištu rada.
U praksi to znači da bi novi zakon o pravu na povećanje sati mogao imati stvaran učinak samo ako bude praćen infrastrukturom koja ljudima omogućuje da doista rade više. Jer radnik može imati pravni zahtjev, ali ako nema tko čuvati dijete, taj zahtjev ostaje na papiru.
Poslodavci bi i dalje mogli odbiti zahtjev, ali ne bez razloga
Prema ideji koju zagovara ministrica, pravo na povećanje sati ne bi bilo apsolutno. Poslodavac bi i dalje mogao odbiti zahtjev radnika ako postoje nužni poslovni razlozi. No razlika bi bila u tome što odbijanje više ne bi smjelo biti proizvoljno.
To je važna promjena. Danas mnogi radnici ne žele ulaziti u sukob s poslodavcem, pa i kada žele više sati, ostaju na postojećem ugovoru. Ako bi zakon jasno definirao pravo na povećanje sati, radnik bi imao bolju pregovaračku poziciju, a poslodavac bi morao obrazložiti zašto povećanje nije moguće.
Za gospodarstvo bi to također moglo imati smisla. Ako firme već koriste dodatne sate radnika, ali ih ne pretvaraju u stabilnije ugovore, novi model mogao bi smanjiti nesigurnost i bolje rasporediti rad. Posebno u sektorima gdje kronično nedostaje radne snage.
Urednički pogled
Austrija ne može istodobno tražiti više rada, a ljudima koji žele raditi više ostavljati zatvorena vrata. Ako radnik želi veći ugovor, a posao realno postoji, sustav mora ponuditi jasniji put od današnje kombinacije dogovora, prekovremenih sati i čekanja dobre volje poslodavca.
Što bi to značilo za naše ljude u Austriji?
Za mnoge radnike iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i drugih zemalja koji žive i rade u Austriji, ova tema mogla bi biti vrlo konkretna. Velik broj ljudi radi u trgovini, njezi, čišćenju, ugostiteljstvu, zdravstvu, socijalnim službama ili obrazovnim ustanovama — upravo u sektorima gdje je Teilzeit čest, a dodatni sati nisu rijetkost.
Ako bi novi zakon zaživio, radnik koji mjesecima ili godinama redovito odrađuje više od ugovorenog mogao bi lakše tražiti da mu se radno vrijeme službeno poveća. Time bi dobio stabilniju plaću, bolju socijalnu sigurnost i jasniji radni status.
Posebno bi to moglo biti važno za žene koje rade kraće radno vrijeme, ali žele postupno povećati satnicu kada djeca odrastu ili kada im obiteljske okolnosti to omoguće. Bez jasnog prava, takve odluke često ovise o poslodavcu. S novim zakonom, radnik bi imao snažniji argument.
Do 2028. godine moguć zakonski okvir
Schumann smatra da bi se zakonski utemeljeno pravo na povećanje radnih sati moglo uvesti najkasnije do 2028. godine. Kao jedan od razloga zašto bi poslodavci mogli imati prostora za takav korak navodi se planirano smanjenje dodatnih troškova rada, odnosno Lohnnebenkosten, koje bi tvrtkama trebalo otvoriti financijski prostor.
No pred prijedlogom je još politički put. Tema mora ući u raspravu unutar savezne vlade i u aktualne proračunske pregovore. To znači da zasad nije riječ o gotovom zakonu, nego o političkoj najavi i prijedlogu koji tek treba proći dogovore, pregovore i moguće otporne točke iz gospodarstva.
Ipak, sama činjenica da ministrica rada ovu temu stavlja u središte rasprave pokazuje da se u Austriji odnos prema Teilzeit-u mijenja. Umjesto jednostavnog pritiska na ljude da rade više, sve se više govori o tome što država i poslodavci moraju učiniti da bi radnici koji žele više raditi to stvarno mogli.
Što sada treba pratiti?
Najvažnije će biti vidjeti hoće li prijedlog ostati politička poruka ili će doista postati zakonski tekst. Ključna pitanja bit će: tko ima pravo tražiti povećanje sati, kada poslodavac može odbiti zahtjev, tko odlučuje u sporu i kako će se zaštititi radnici od pritiska ili odmazde.
Zaključak: Teilzeit više nije samo osobni izbor, nego veliko pitanje tržišta rada
Austrijska rasprava o Teilzeit-u sve manje je pitanje individualnog životnog stila, a sve više pitanje tržišta rada, plaća, mirovina, skrbi za djecu i stvarne mogućnosti izbora. Mnogi ljudi rade skraćeno jer tako moraju, neki jer tako žele, a dio njih zato što im poslodavac ne nudi više sati iako posla ima.
Prijedlog ministrice Korinne Schumann ide upravo prema toj trećoj skupini: prema radnicima koji žele raditi više, ali nemaju dovoljno snažan mehanizam da to i ostvare. Ako zakon bude donesen, mogao bi promijeniti položaj tisuća zaposlenih u Austriji, osobito u sektorima gdje se Teilzeit i dodatni sati već godinama preklapaju.
Za radnike bi to moglo značiti više sigurnosti. Za poslodavce više obveze. A za Austriju ozbiljniji pokušaj da se rasprava o radu ne vodi preko kazni i optužbi, nego preko konkretnih prava i stvarnih mogućnosti.
Zoran / TV Wien
Discover more from TV Wien / TV Beč
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
