Dubai je godinama bio simbol sigurnog luksuza, porezne privlačnosti i brzog preseljenja kapitala. No ratovi, geopolitičke krize i nestabilnost na Bliskom istoku mijenjaju navike najbogatijih ljudi svijeta. Sve više milijunaša i milijardera više ne traži samo jednu “sigurnu državu”, nego cijelu mrežu rezervnih opcija: drugu putovnicu, boravišnu dozvolu, investicijsku adresu i mjesto na kojem će se, ako zatreba, moći brzo skloniti.

Dubai više nije jedini odgovor za bogate

Dubai je desetljećima gradio imidž grada u kojem se luksuz, sigurnost, porezne pogodnosti i globalni biznis susreću na jednom mjestu. Za bogate investitore, poduzetnike, sportaše, influencere i vlasnike kapitala, Ujedinjeni Arapski Emirati nudili su ono što je mnogima bilo najvažnije: stabilnost, infrastrukturu, međunarodne škole, luksuzne nekretnine, dobru povezanost sa svijetom i osjećaj da se novac ondje može čuvati mirnije nego u politički nestabilnijim državama.

No posljednje krize pokazale su da ni najskuplji neboderi, ni najluksuznije marine, ni porezno privlačni sustavi ne mogu potpuno ukloniti geopolitički rizik. Rat između Irana i Izraela, šira nestabilnost regije i strah od širenja sukoba poljuljali su percepciju sigurnosti. Upravo ta percepcija kod najbogatijih često vrijedi gotovo jednako kao i stvarna sigurnosna situacija.

Tportal, pozivajući se na njemački WirtschaftsWoche i podatke Henley & Partnersa, navodi da je sukob između Irana, Izraela i SAD-a izazvao jednu od najvećih promjena u preferencijama imućnih ljudi posljednjih godina. Riječ je o skupini koju financijski sektor često označava kao HNWI, odnosno osobama čije bogatstvo prelazi milijun dolara.

Superbogati više ne žele samo jednu sigurnu adresu

Najvažnija promjena nije samo u tome da dio bogatih više ne gleda Dubai kao jedinu idealnu destinaciju. Promijenila se sama logika zaštite bogatstva. Današnji milijunaši i milijarderi sve češće ne žele ovisiti o jednoj državi, jednom poreznom sustavu, jednoj banci ili jednoj političkoj stabilnosti. Oni žele rezervni plan.

To znači drugu putovnicu, boravišnu dozvolu u drugoj državi, investicijski program u trećoj zemlji i mogućnost brzog preseljenja obitelji ili dijela imovine ako se situacija pogorša. U svijetu u kojem se ratovi, sankcije, bankarske kontrole, izbori, porezne reforme i sigurnosne krize događaju brže nego prije, bogati ne kupuju samo luksuz. Oni kupuju pokretljivost.

Direktor Henley & Partnersa Christian H. Kaelin poručio je da nijedna država sama ne može dugoročno ponuditi sve što investitori žele: stabilnost, sigurnost, pristup tržištima i prilike. Zato kombinacija više opcija postaje sve važnija strategija za najbogatije.

Europa ponovno ulazi u igru

Zanimljivo je da se među najvećim dobitnicima novog trenda ponovno pojavljuje Europa. Nakon godina u kojima su Dubai, Singapur i pojedini porezno povoljni modeli izvan Europe snažno privlačili bogate, sada raste interes za europske boravišne dozvole i investicijske programe.

Prema podacima koje prenosi Tportal, potražnja za boravišnim dozvolama i državljanstvima u Grčkoj porasla je za 61 posto, u Italiji za 43 posto, a na Malti za 38 posto. To pokazuje da dio bogatih ponovno traži kombinaciju sigurnosti, europskog pravnog sustava, pristupa tržištu Europske unije i kvalitete života.

Grčka je posebno zanimljiva jer spaja mediteranski stil života, nekretnine, more, turizam i relativno poznate investicijske programe. Italija privlači bogate kombinacijom poreznih režima, životnog stila, nekretnina i globalnog imidža. Malta, s druge strane, već godinama igra važnu ulogu u programima državljanstva i boravišta za imućne klijente.

Nauru kao neočekivani dobitnik

Jedan od najneobičnijih podataka u cijeloj priči odnosi se na Nauru, malu pacifičku otočnu državu i najmanju republiku na svijetu. Prema podacima koje navodi Tportal, državljanstvo Naurua može se dobiti investicijom od oko 130 tisuća dolara, a interes za tu putovnicu skočio je čak 200 posto. :contentReference[oaicite:3]{index=3}

Na prvi pogled, Nauru ne djeluje kao logična adresa za globalne milijunaše. No kod takvih programa nije uvijek presudno gdje će netko stvarno živjeti. Često je važnije što putovnica omogućuje, kakvu mobilnost nudi, koliko brzo se može dobiti i može li poslužiti kao dodatna sigurnosna opcija u svijetu u kojem političke i financijske barijere brzo nastaju.

Drugim riječima, superbogati ne moraju nužno seliti život u neku zemlju da bi željeli njezinu putovnicu. Za njih je državljanstvo često alat: za putovanja, bankovne odnose, zaštitu imovine, porezno planiranje ili jednostavno kao izlaz u slučaju krize.

Portugal gubi dio starog sjaja

Dok neke države bilježe snažan rast interesa, Portugal više nije u istom položaju kao ranije. Godinama je bio jedna od najpopularnijih europskih destinacija za takozvane “zlatne vize”, ali sada bilježi pad interesa od 37 posto. Razlog nije samo geopolitička promjena, nego i činjenica da su mnoge države posljednjih godina počele preispitivati takve programe.

“Zlatne vize” donose kapital i investicije, ali često izazivaju i političke rasprave. Kritičari tvrde da takvi programi dižu cijene nekretnina, stvaraju povlašteni put za bogate i otvaraju pitanje pranja novca ili sigurnosnih provjera. Zato su pojedine europske zemlje postrožile pravila, ograničile ulaganja u nekretnine ili promijenile uvjete za dobivanje boravišta.

Taj zaokret pokazuje da se tržište luksuzne migracije stalno mijenja. Ono što je prije pet godina bilo najprivlačnije, danas može izgubiti prednost. Bogati prate poreze, zakone, rizike, medijsku percepciju, političku stabilnost i brzinu administracije jednako pažljivo kao što investitori prate burzu.

Švicarska, Skandinavija i Singapur ostaju tradicionalne sigurne luke

Henley & Partners i AlphaGeo izradili su i indeks globalnog investicijskog rizika i otpornosti, koji mjeri koliko investitori smatraju pojedine zemlje sigurnima za kapital i život. Na vrhu se nalaze tradicionalne sigurne luke poput Švicarske, skandinavskih zemalja i Singapura. Njemačka je, prema navodima Tportala, zauzela osmo mjesto. :contentReference[oaicite:4]{index=4}

Ti rezultati nisu iznenađenje. Švicarska već desetljećima ima imidž stabilnosti, pravne sigurnosti, bankarske tradicije i neutralnosti. Skandinavske zemlje nude visoku institucionalnu kvalitetu, socijalnu stabilnost i predvidljivost, dok Singapur spaja poslovnu efikasnost, sigurnost i snažnu poziciju u Aziji.

No zanimljivo je da investitori više ne dijele svijet jednostavno na “sigurne razvijene zemlje” i “rizične zemlje u razvoju”. Prema navodima analitičara, sve se više gleda pojedinačna otpornost države: politička stabilnost, energetska sigurnost, izloženost ratovima, pravna predvidljivost, odnos prema kapitalu i sposobnost upravljanja krizama.

Indija i Filipini napreduju, Kanada gubi dio povjerenja

U novom indeksu posebno se ističe rast interesa za pojedine azijske države. Indija je skočila 40 mjesta, kao i Filipini. To pokazuje da se globalna percepcija rizika mijenja. Države koje su se nekad promatrale prvenstveno kroz prizmu “tržišta u razvoju” danas mogu postati zanimljive bogatim investitorima ako nude rast, demografsku snagu, tehnološki potencijal i stratešku važnost.

S druge strane, Kanada se spominje među najvećim gubitnicima unutar skupine G7 zemalja. Takvi pomaci ne znače da Kanada odjednom postaje nesigurna zemlja, nego da se u očima dijela globalnih investitora mijenja odnos između stabilnosti, poreznih politika, troškova života, tržišta nekretnina i dugoročnih prilika.

Na dnu ljestvice nalaze se zemlje pogođene ratovima, sankcijama i političkom nestabilnošću. Među najvećim gubitnicima navode se Bjelorusija i Ukrajina, što pokazuje koliko rat i međunarodna izolacija izravno utječu na povjerenje kapitala.

Što ova promjena govori običnim ljudima?

Na prvi pogled, priča o superbogatima koji biraju između Dubaija, Malte, Grčke, Singapura ili Naurua može djelovati kao svijet potpuno udaljen od svakodnevnog života. No kretanje kapitala najbogatijih često najavljuje šire ekonomske trendove. Kada bogati kupuju nekretnine, sele tvrtke ili traže boravišta, to utječe na cijene, investicije, porezne politike i lokalna tržišta.

U europskim zemljama “zlatne vize” već su godinama predmet rasprave upravo zato što mogu napumpati cijene nekretnina u popularnim gradovima i obalnim regijama. Za lokalno stanovništvo to ponekad znači skuplje stanovanje, dok države istodobno dobivaju svjež kapital. Ravnoteža između privlačenja investicija i zaštite domaćih građana postaje sve osjetljivije političko pitanje.

S druge strane, za manje države takvi programi mogu biti značajan izvor prihoda. Nauru je ekstreman primjer, ali i Malta, Cipar, Karibi i pojedine europske destinacije pokazuju kako državljanstvo i boravište postaju dio globalnog tržišta.

Kapital bježi od nesigurnosti, ali ne od luksuza

Dubai vjerojatno neće nestati s mape bogatih. Njegova infrastruktura, porezni sustav, luksuzni sektor i globalna povezanost i dalje su snažni aduti. No ono što se mijenja jest status Dubaija kao gotovo automatskog odgovora za bogate koji žele sigurnost, luksuz i poreznu prednost na jednom mjestu.

Današnji superbogataši sve više razmišljaju kao krizni menadžeri vlastitog bogatstva. Jedan dom u Dubaiju, drugi u Europi, treće državljanstvo, investicija u sigurnoj zemlji i račun u stabilnom financijskom sustavu — to je nova logika globalnog bogatstva.

U svijetu u kojem ratovi, političke krize i porezne promjene mogu preko noći promijeniti vrijednost neke destinacije, najbogatiji ne čekaju da se situacija smiri. Oni se kreću unaprijed. I upravo zato pitanje više nije samo gdje je najljepše živjeti, nego gdje je najpametnije imati izlaz.

Zoran / TV Wien