Beč je u petak navečer još jednom pokazao zašto je grad velikih kulturnih događaja, ali i grad u kojem umjetnost često namjerno otvara neugodne teme. Na Heldenplatzu, jednom od povijesno najosjetljivijih prostora austrijske prijestolnice, održano je otvorenje 75. izdanja festivala Wiener Festwochen, jednog od najvažnijih kulturnih događaja u Austriji.

Večer je bila zamišljena kao veliki javni događaj pod umjetničkim konceptom koji je povezivao glazbu, performans, političku poruku i simboliku prostora. Na pozornici su se izmjenjivali međunarodni izvođači, umjetnici i govornici, među njima i legendarna Patti Smith, čiji je nastup publici donio snažan spoj glazbe, aktivizma i poruke mira.

No među svim nastupima najviše reakcija izazvao je onaj Josipa Grbavca, poznatijeg kao Braco, zagrebačkog “iscjelitelja pogledom”, čija se pojava u programu odmah pretvorila u jednu od najkomentiranijih točaka večeri.

Otvorenje festivala pred desecima tisuća ljudi

Otvorenje Wiener Festwochena ove je godine privuklo golem broj posjetitelja. Heldenplatz je bio ispunjen publikom, a događaj je imao i televizijski prijenos, što je dodatno pojačalo vidljivost večeri. Na istom prostoru na kojem se austrijska povijest često čita kroz traumu, organizatori su pokušali postaviti sliku otvorenosti, solidarnosti i kulturnog zajedništva.

Takva ideja nije slučajna. Wiener Festwochen već desetljećima nastoji biti više od klasičnog umjetničkog festivala. Riječ je o manifestaciji koja često spaja kazalište, glazbu, performans, politički komentar i javni prostor. U tom smislu, otvorenje na Heldenplatzu imalo je ambiciju biti veliki kulturni znak: Beč kao grad koji se ne boji prošlosti, ali ni suvremenih prijepora.

Nastup Patti Smith dao je večeri snažan glazbeni i aktivistički okvir. Njezina prisutnost na pozornici nosila je onu vrstu simbolike koju publika prepoznaje desetljećima: umjetnost kao glas protiv rata, nasilja, podjela i društvene ravnodušnosti.

Braco kao najneočekivaniji trenutak večeri

A onda je došao Braco. Njegov nastup nije bio glazbeni, nije bio klasični govor, nije bio ni performans u uobičajenom kazališnom smislu. Bio je to kratki izlazak na pozornicu, oslonjen na ono po čemu ga njegovi sljedbenici poznaju već godinama: tišinu, pogled i ideju da se kroz njegovu prisutnost događa nešto što oni doživljavaju kao posebno iskustvo.

Upravo ta činjenica izazvala je najviše rasprava. Za jedne, njegovo pojavljivanje u programu velikog kulturnog festivala bilo je zanimljivo istraživanje fenomena javne vjere, karizme, potrebe za nadom i suvremenih oblika duhovnosti. Za druge, bilo je potpuno promašeno davanje prostora osobi čije djelovanje godinama izaziva skepticizam i kritike.

Braco je već dugo kontroverzna figura. Njegovi nastupi okupljaju ljude koji u njegovu pogledu vide utjehu, mir ili osobno iskustvo promjene. Istodobno, znanstvena i kritička javnost prema takvim tvrdnjama ostaje izrazito oprezna, osobito kada se spominju zdravlje, iscjeljenje i učinci koji se ne mogu dokazati.

Organizatori naglašavaju kulturni kontekst

Nakon reakcija javnosti, organizatori festivala naglasili su da se Bracin nastup ne predstavlja kao medicinska ili terapeutska praksa, nego kao dio kulturnog i umjetničkog konteksta. Takvo objašnjenje pokušava razdvojiti umjetničko prikazivanje fenomena od bilo kakve preporuke ili promicanja metoda liječenja.

Ipak, dio javnosti ostao je skeptičan. Jer veliki festival ne funkcionira samo kao neutralna pozornica. Kada nekoga postavi pred desetke tisuća ljudi i pred televizijske kamere, time mu daje i određenu razinu simboličke legitimnosti. Upravo zato ovakvi programski izbori uvijek izazivaju pitanja, posebno u društvu koje je već osjetljivo na dezinformacije, pseudomedicinske tvrdnje i različite oblike javnog utjecaja.

S druge strane, umjetnost često namjerno radi upravo to: dovodi u javni prostor pojave koje izazivaju nelagodu, podjele i rasprave. Ako je cilj bio otvoriti razgovor o ljudskoj potrebi za utjehom, vjerovanjem i smislom, tada je Bracin nastup očito pogodio živac javnosti. Ako je cilj bio izbjeći kontroverzu, tada je izbor bio potpuno suprotan.

Heldenplatz kao dodatni sloj nelagode

Dodatnu težinu cijeloj priči daje sam prostor. Heldenplatz je trg koji u austrijskoj kolektivnoj memoriji nije samo lijepa gradska kulisa. On je i mjesto povijesne nelagode, podsjetnik na trenutak masovne političke euforije koja je imala katastrofalne posljedice.

Zato se svaki program na tom prostoru čita drukčije. Kada se ondje spoje Patti Smith, poruke mira, međunarodni umjetnici, aktivizam, performans i kontroverzni “iscjelitelj pogledom”, dobiva se večer koja nije mogla proći tiho. I možda je upravo u tome njezina stvarna snaga: ne u savršenoj dramaturgiji, nego u činjenici da je otvorila razgovor koji Beč neće tako brzo zaboraviti.

Festival koji je uspio izazvati reakciju

Wiener Festwochen time je, htio to ili ne, otvorio jedno od najneugodnijih pitanja suvremene kulture: treba li veliki festival samo predstavljati provjerene umjetničke autoritete ili smije u program uključiti i kontroverzne javne fenomene kako bi ih izložio pogledu publike?

Odgovor neće biti isti za sve. Jedni će reći da je upravo to zadatak umjetnosti. Drugi će upozoriti da nije svaki fenomen vrijedan festivalske pozornice, osobito kada se oko njega gomilaju tvrdnje koje ulaze u područje zdravlja, vjere i osobne ranjivosti.

Ali jedno je sigurno: otvorenje 75. Wiener Festwochena ove godine neće se pamtiti samo po velikom broju posjetitelja i nastupu Patti Smith. Pamtit će se i po Braci, po 75 sekundi pogleda koje su na trenutak zaustavile trg, otvorile raspravu i pokazale koliko je Beč još uvijek grad u kojem kultura zna izazvati šok.

Zoran / TV Wien

Foto :  Screenshot / Autor: 3Sat