Brnabić studentima poručila da idu u Hrvatsku: Zagreb optužila da ruši Vučića

BEOGRAD · 25. svibnja 2026.

Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić izjavila je da studenti u blokadi i prosvjednici koje vlast naziva “blokaderima” najveću potporu iz inozemstva dobivaju iz Zagreba. U istupu na TV Pink Hrvatsku je optužila da joj je strateški interes rušenje Aleksandra Vučića, a studentima poručila: “Ne sviđa vam se Srbija? Idite, evo, Hrvatska ima otvorena vrata.”

Hrvatska ponovno ubačena u srpsku unutarnju krizu

Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić ponovno je Hrvatsku stavila u središte srpske političke rasprave. Gostujući na TV Pink, govorila je o studentima u blokadi i prosvjednicima koje vlast naziva “blokaderima”, tvrdeći da njihovo djelovanje nije autonomno, nego vođeno instrukcijama iz inozemstva. Kao glavno mjesto te navodne podrške izdvojila je Zagreb.

Brnabić je ustvrdila da prosvjednici izravno dobivaju upute o tome trebaju li nastupati u jednoj, dvije ili više kolona, odnosno kako organizirati svoje političko djelovanje. Time je studentski pokret pokušala prikazati ne kao izraz unutarnjeg nezadovoljstva u Srbiji, nego kao dio šire strategije koja se, prema njezinim riječima, vodi izvan zemlje.

Više regionalnih medija prenijelo je njezine tvrdnje da “blokaderi” najveću potporu imaju iz Zagreba te da je Hrvatskoj strateški interes da Aleksandar Vučić više ne bude na čelu Srbije. Brnabić je pritom Hrvatsku opisala kao državu koja navodno želi zaustaviti jačanje Srbije i vratiti je na začelje regije.

“Ne sviđa vam se Srbija? Idite u Hrvatsku”

Najviše odjeka izazvala je njezina izravna poruka studentima i protivnicima vlasti. “Ne sviđa vam se Srbija? Idite, evo, Hrvatska ima otvorena vrata”, rekla je Brnabić. Ta rečenica brzo je postala politička poruka dana jer u nekoliko riječi sažima odnos vlasti prema dijelu mladih koji već mjesecima javno iskazuju nezadovoljstvo stanjem u Srbiji.

Poruka nije samo retorička provokacija. Ona šalje jasnu političku oznaku: tko kritizira vlast, prema toj logici, ne kritizira vlastitu državu iznutra, nego navodno radi za interese druge države. To je stara i opasna formula u regionalnoj politici jer unutarnju raspravu pretvara u pitanje lojalnosti, a protivnike vlasti u ljude kojima se sugerira da napuste zemlju.

U tom smislu, izjava Brnabić nije samo napad na studente. Ona je i pokušaj preusmjeravanja pozornosti s razloga zbog kojih se prosvjeduje na navodne vanjske centre moći. Umjesto pitanja što studenti traže, zašto su nezadovoljni i zašto su blokade dobile toliku vidljivost, javnosti se nudi priča o Zagrebu kao strateškom protivniku.

Brnabić tvrdi da se Hrvatska boji “jače Srbije”

Brnabić je tvrdila da je Hrvatska, prema njezinoj interpretaciji, frustrirana razvojem Srbije pod Vučićem. Kao argumente je navela BDP, izgrađene autoceste i brze prometnice, brze pruge te vojno naoružanje, uključujući spominjanje “supersoničnih” balističkih raketa. Prema toj političkoj konstrukciji, Hrvatska navodno želi pomoći svakome tko bi mogao srušiti Vučića.

Takva retorika jasno je usmjerena prema domaćoj publici u Srbiji. Vučićeva vlast prikazuje se kao simbol ekonomskog i infrastrukturnog uspona, dok se Hrvatska prikazuje kao zemlja koja taj uspon navodno ne može prihvatiti. U istom paketu studenti se prikazuju kao korisni alat tuđih interesa, a ne kao mladi ljudi koji iznose vlastite zahtjeve.

Problem takvog narativa je u tome što se stvarni politički sukob unutar Srbije zamjenjuje pričom o vanjskom neprijatelju. Hrvatska se u takvim istupima ne pojavljuje samo kao susjedna država, nego kao zgodan simbol pritiska izvana. To vlasti omogućuje da domaće nezadovoljstvo predstavi kao dio regionalne zavjere, a ne kao pitanje odgovornosti institucija.

Studenti kao prijetnja vlasti, a ne sugovornici

Brnabić je u istom nastupu otišla i korak dalje, ustvrdivši da bi dolazak “blokadera” na vlast značio kraj izbora u Srbiji. To je vrlo teška optužba, jer prosvjednike ne prikazuje samo kao političke protivnike, nego kao prijetnju demokratskom poretku. Time se prostor za razgovor dodatno zatvara, a studentski pokret stavlja u okvir sigurnosne i državne opasnosti.

Takva retorika pokazuje koliko su studentski prosvjedi postali neugodni za vlast u Beogradu. Za razliku od klasične stranačke opozicije, studentski bunt teže je svesti na jednog lidera, jednu stranku ili jedan interesni centar. Upravo zato optužba o “instrukcijama iz Zagreba” politički služi kao pokušaj da se pokretu doda vanjski upravljač.

No studenti koji prosvjeduju nisu prestali biti građani Srbije samo zato što kritiziraju vlast. U normalnom demokratskom prostoru kritika vlasti nije izdaja države. Ona je dio političkog života. Rečenica “ako vam se ne sviđa, idite” u tom smislu ne smiruje društvo, nego dodatno šalje poruku da za nezadovoljne u vlastitoj zemlji nema mjesta.

Zagreb kao stalni politički okidač

U odnosima Srbije i Hrvatske ovakve izjave nisu izoliran slučaj. Hrvatska se u srpskoj političkoj retorici često koristi kao simbol regionalnog rivalstva, povijesnog nepovjerenja i vanjskog pritiska. S druge strane, srpska unutarnja politika redovito izaziva reakcije i u Hrvatskoj, posebno kada se spominju Zagreb, ratna prošlost ili položaj Srbije u regiji.

U ovom slučaju Zagreb je poslužio kao politički okidač za objašnjenje studentskih prosvjeda. Umjesto da se rasprava vodi o zahtjevima studenata i stanju institucija u Srbiji, fokus se prebacuje na tvrdnju da Hrvatska navodno želi slomiti Vučićevu vlast. To je poruka koja će vjerojatno dodatno zaoštriti javni ton između dvije zemlje.

Istodobno, takve izjave teško mogu pomoći Srbiji da smiri unutarnje napetosti. One možda mobiliziraju najvjernije birače vlasti, ali prema studentima i dijelu građana djeluju kao dodatno omalovažavanje. Ako mladi ljudi koji žive u Srbiji čuju da mogu otići u Hrvatsku ako im se vlastita zemlja ne sviđa, to ne rješava problem. To ga produbljuje.

Politička poruka koja otkriva nervozu vlasti

Brnabićin nastup pokazuje da vlast u Beogradu studentske blokade više ne doživljava kao prolaznu smetnju. Kada se prosvjedima pripisuje vanjsko upravljanje, kada se Hrvatska označava kao strateški protivnik i kada se studentima poručuje da napuste zemlju, to znači da se politički pritisak osjeća ozbiljno.

Za Vučićevu vlast najopasniji dio studentskog pokreta nije samo broj ljudi na ulicama, nego činjenica da se radi o generaciji koju je teško uvjeriti da su svi problemi izmišljeni izvana. Mladi koji prosvjeduju ne traže objašnjenja iz Zagreba, nego odgovore u Beogradu. Upravo zato vlast pokušava raspravu premjestiti iz Srbije prema Hrvatskoj.

Hoće li ta strategija uspjeti, ovisit će o tome hoće li javnost prihvatiti priču o vanjskim instrukcijama ili će nastaviti gledati prema domaćim razlozima nezadovoljstva. No jedno je već sada jasno: izjava Ane Brnabić dodatno je zaoštrila političku atmosferu i ponovno pokazala koliko se Hrvatska lako pretvara u argument u srpskim unutarnjim obračunima.

Zoran / TV Wien