SAD izveo nove napade na Iran: Washington tvrdi da je riječ o “samoobrani”

WASHINGTON / TEHERAN · 26. svibnja 2026.

Američka vojska izvela je nove napade na ciljeve u južnom Iranu, tvrdeći da je riječ o “samoobrambenim napadima” usmjerenima na zaštitu američkih snaga. Prema američkom Središnjem zapovjedništvu, mete su bile lokacije za lansiranje raketa i iranski brodovi koji su, prema američkim tvrdnjama, pokušavali postaviti mine u području Hormuškog tjesnaca.

Američka vojska: mete su bile raketne lokacije i brodovi

Američko Središnje zapovjedništvo potvrdilo je da su američke snage izvele napade u južnom Iranu. Glasnogovornik CENTCOM-a Timothy Hawkins rekao je da su napadi bili usmjereni na prijetnje iranskih snaga američkim vojnicima. Prema američkoj strani, mete su uključivale mjesta za lansiranje raketa i iranske brodove koji su pokušavali postaviti mine. Reuters i AP navode da je Washington napade opisao kao “self-defense strikes”, odnosno samoobrambene napade.

Napadi su se dogodili u iznimno osjetljivom trenutku, dok traje krhko primirje i dok se preko posrednika vode razgovori o mogućem širem dogovoru između Washingtona i Teherana. Hormuški tjesnac pritom ostaje ključna točka napetosti jer kroz taj morski prolaz prolazi velik dio svjetske trgovine naftom i ukapljenim plinom.

Prema američkom tumačenju, operacija nije bila pokušaj širenja rata, nego odgovor na neposrednu prijetnju američkim snagama. No u ovakvom kontekstu svaka vojna akcija nosi rizik pogrešne procjene, odmazde ili političkog sloma pregovora koji se ionako kreću po vrlo tankoj liniji.

Primirje pod pritiskom

Američke i iranske snage prethodno su, prema američkim medijima, razmjenjivale vatru unatoč primirju. Upravo zato novi napadi otvaraju pitanje je li primirje još uvijek održivo ili se pretvara u političku formulu koja na terenu sve teže zaustavlja sukob.

CENTCOM tvrdi da američke snage nastavljaju braniti svoje položaje “uz suzdržanost” tijekom primirja. Takva formulacija pokazuje da Washington želi zadržati prostor za diplomaciju, ali i poručiti Iranu da će napasti ako procijeni da su američke snage izravno ugrožene. AP navodi da Iran zasad nije dao pun službeni odgovor na američku potvrdu napada, dok su iranski mediji izvijestili o eksplozijama u području strateški važnog Bandar Abbasa.

U diplomatskom smislu, ovo je najopasnija kombinacija: pregovori se nastavljaju, ali oružje nije utihnulo. Takva situacija može potrajati neko vrijeme, no svaka nova eksplozija povećava pritisak na političke pregovarače i jača glasove onih koji smatraju da je dogovor nemoguć.

Pregovori u Dohi se nastavljaju

Unatoč napadima, diplomatski kanali nisu prekinuti. Prema navodima američkih medija, pregovori u Dohi između katarskih posrednika i Irana, u koordinaciji sa Sjedinjenim Državama, nastavljeni su u ponedjeljak. Cilj je postići memorandum o razumijevanju koji bi mogao otvoriti put prema širem dogovoru o primirju, Hormuškom tjesnacu, sankcijama i iranskom nuklearnom programu.

Problem je, međutim, u detaljima. Američki dužnosnici navode da su pregovori zapeli oko jezika koji se odnosi na iranski nuklearni program i sankcije. Iran želi konkretne financijske i političke ustupke, uključujući ublažavanje sankcija i odmrzavanje sredstava, dok Washington traži provjerljive sigurnosne i nuklearne obveze.

Takvi pregovori nikada nisu samo tehnički. Svaka riječ u dokumentu može imati strateško značenje: što Iran točno obećava, tko nadzire provedbu, kada se ukidaju sankcije, što se događa ako jedna strana prekrši dogovor i kako se sprječava povratak na otvoreni sukob.

Iran optužuje SAD za ranije civilne žrtve

Iransko ministarstvo vanjskih poslova u međuvremenu tvrdi da su u američkom raketnom napadu s početka rata poginule 24 osobe, uključujući malo dijete i nekoliko tinejdžera odbojkaša. Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmaeil Baqaei rekao je da je napad pogodio stambeno područje u gradu Lamerd i da je ozlijeđeno više od 130 ljudi.

Te tvrdnje zasad treba navoditi kao tvrdnje iranske strane. U ratnim okolnostima obje strane koriste informacije i optužbe kao dio političkog i diplomatskog pritiska. Ako se potvrde civilne žrtve, to bi dodatno otežalo pregovore i pojačalo pritisak na Washington. Ako ih američka strana ospori, otvorit će se nova runda informacijskog rata.

Bez obzira na konačnu provjeru, sama činjenica da Teheran javno ističe navodne civilne žrtve pokazuje da Iran pokušava američke napade prikazati ne kao samoobranu, nego kao agresiju s ljudskim posljedicama. To je važan dio šire bitke za međunarodnu percepciju sukoba.

Cijene nafte ponovno reagiraju

Tržišta nafte odmah su reagirala na nove napetosti. Cijene su, prema izvještajima, blago porasle nakon što su ranije pale ispod 100 dolara po barelu zbog naznaka mogućeg dogovora između SAD-a i Irana. To pokazuje koliko su energetska tržišta osjetljiva na svaku vijest iz Hormuškog tjesnaca.

Za globalno gospodarstvo, najopasniji scenarij nije samo izravan rat SAD-a i Irana, nego dugotrajna nesigurnost oko prolaza nafte i plina kroz Perzijski zaljev. Brodarske kompanije, osiguravatelji, energetski trgovci i vlade prate svaku promjenu jer bi ozbiljnije zatvaranje ili miniranje plovnih putova moglo izazvati novi val poskupljenja.

Europa bi takav scenarij posebno teško osjetila. Nakon godina energetskih šokova, inflacije i krize opskrbe, novi skok cijena nafte dodatno bi pritisnuo industriju, prijevoz, kućanstva i državne proračune.

Izrael i Hezbollah kao dodatni rizik

Kriza se ne odvija samo između Washingtona i Teherana. Prema izvještajima američkih medija, Izrael se priprema proširiti napade protiv Hezbollaha u Libanonu, uključujući moguće operacije u Bejrutu. Američki dužnosnici signalizirali su podršku izraelskom pristupu, što dodatno širi sigurnosni okvir krize.

Hezbollah je jedan od najvažnijih iranskih saveznika u regiji. Ako se sukob u Libanonu dodatno proširi, Iran bi mogao biti pod pritiskom da odgovori izravno ili preko svojih regionalnih mreža. Time bi se pregovori o Hormuškom tjesnacu i nuklearnom programu mogli pretvoriti u samo jedan dio puno šireg bliskoistočnog požara.

Upravo zato diplomacija u Dohi sada ima veći značaj nego što se čini. Ne radi se samo o zaustavljanju jednog incidenta na moru, nego o pokušaju da se spriječi lančana reakcija od Irana, preko Hormuza, do Libanona, Izraela i globalnih energetskih tržišta.

Washington hoda po tankoj liniji

Sjedinjene Države sada pokušavaju održati dvije poruke istodobno. Prva je da su spremne pregovarati i da traže dogovor. Druga je da će vojno odgovoriti na svaku prijetnju svojim snagama. Takav pristup može djelovati kao pritisak koji Iran tjera prema pregovorima, ali može i potaknuti Teheran da zaključi kako Washington pregovara pod prijetnjom sile.

Iran se, s druge strane, nalazi u jednako složenoj poziciji. Ako popusti previše, domaća javnost i tvrda struja mogu to tumačiti kao kapitulaciju. Ako zaoštri previše, riskira nove američke napade, još veće ekonomske gubitke i mogući slom pregovora.

Zato su sljedeći sati i dani ključni. Ako se napadi zaustave na ovoj razini i pregovori u Dohi nastave, primirje možda može preživjeti. Ako Iran odgovori ili ako SAD izvede nove udare, diplomatski okvir mogao bi se vrlo brzo raspasti.

Primirje još postoji, ali mir je daleko

Novi američki napadi pokazuju da primirje između SAD-a i Irana zasad ne znači stvarni mir. To je više pauza u kojoj se istodobno pregovara, prijeti, mjeri snaga i pokušava izbjeći potpuni slom. U takvim okolnostima čak i napad koji jedna strana naziva samoobranom druga može doživjeti kao dokaz da se protivnik ne drži dogovora.

Za svijet je najvažnije pitanje hoće li Hormuški tjesnac ostati otvoren i hoće li SAD i Iran uspjeti dogovoriti barem privremeni okvir koji sprječava širenje rata. Za sada, odgovor nije jasan.

Jasno je samo da se Bliski istok nalazi u još jednoj noći u kojoj diplomacija i vojna sila idu paralelno. A kada se to dogodi, svaka pogrešna procjena može imati posljedice daleko izvan Irana i Hormuškog tjesnaca.

Zoran / TV Wien