BEČ / ZAGREB · 30. svibnja 2026.

Hrvatska danas obilježava Dan državnosti, dan koji u sebi nosi ponos, sjećanje, zahvalnost i tiho obećanje da se sloboda nikada ne smije uzimati zdravo za gotovo.

Postoje datumi koji se u kalendaru samo pročitaju. I postoje datumi koji se osjećaju. 30. svibnja jedan je od onih dana koji u hrvatskom narodu imaju posebnu težinu, jer ne govore samo o državnim institucijama, zakonima i političkoj povijesti, nego o jednoj dugoj čežnji, o generacijama koje su sanjale vlastitu slobodu i o narodu koji je, nakon mnogo iskušenja, dobio priliku sam odlučivati o svojoj sudbini.

Dan državnosti Republike Hrvatske obilježava se u spomen na konstituiranje prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. Bio je to trenutak koji je označio početak novog političkog vremena i važnu prekretnicu na putu prema hrvatskoj samostalnosti. Ali iza te službene rečenice stoji mnogo više: stoji nada, strah, ponos, neizvjesnost i duboka vjera da Hrvatska može biti svoja.

Dan kada se povijest pretvorila u odgovornost

Hrvatska državnost nije nastala preko noći. Ona je rasla kroz povijest, kroz jezik, kulturu, vjeru, obitelj, pjesmu, običaje, žrtvu i neugasivu želju naroda da bude svoj na svome. Zato 30. svibnja nije samo politički datum. On je simbol trenutka u kojem je stoljetna težnja dobila institucionalni oblik, a san mnogih naraštaja počeo se pretvarati u stvarnost.

U tom datumu ima i ponosa i ozbiljnosti. Ponos dolazi iz svijesti da je hrvatski narod, unatoč svim povijesnim lomovima, sačuvao svoj identitet. Ozbiljnost dolazi iz činjenice da država nije samo zastava, himna i grb, nego svakodnevna odgovornost. Država se ne gradi samo u velikim trenucima, nego i u malim svakodnevnim odlukama: poštenjem, radom, brigom za slabije, poštovanjem prema institucijama i ljubavlju prema zemlji koja nam je dana.

Hrvatska se nosi u srcu i onda kada se živi daleko od nje

Za Hrvate izvan domovine, Dan državnosti ima posebnu emociju. U Beču, Münchenu, Zürichu, Stuttgartu, Sydneyju, Torontu, Chicagu i mnogim drugim gradovima svijeta Hrvatska se često živi na drugačiji način. Možda se ne čuje svakoga dana zvuk domaćeg zvona, možda se ne vidi svako jutro ista rijeka, polje, more ili slavonska ravnica, ali se domovina nosi u govoru, u prezimenu, u pjesmi, u obiteljskim pričama i u onom posebnom osjećaju kada se negdje daleko zavijori hrvatska zastava.

Iseljena Hrvatska nikada nije bila samo promatrač. Ona je kroz desetljeća čuvala hrvatsko ime, pomagala obiteljima, gradila mostove prema domovini, prenosila jezik djeci i unucima, organizirala kulturne zajednice, okupljanja, koncerte, mise, sportske susrete i humanitarne akcije. Zato je Dan državnosti i njihov dan. Dan svih onih koji možda žive daleko, ali nikada nisu prestali pripadati.

Sloboda traži zahvalnost, ali i budnost

Na Dan državnosti prirodno je govoriti o ponosu. Ali ponos bez zahvalnosti ostaje prazan. Hrvatska sloboda ima svoju cijenu. Ona se ne smije zaboraviti, niti pretvoriti u običnu frazu koju izgovaramo samo na blagdane. Iza današnje Hrvatske stoje ljudi koji su vjerovali kada je bilo teško vjerovati, koji su branili kada je trebalo braniti, koji su stvarali kada nije bilo lako stvarati i koji su mnoge stvari dali bez velikih riječi.

Zato se 30. svibnja ne bi trebao svesti samo na svečane govore. To je dan kada treba zastati i zapitati se što svatko od nas može učiniti da Hrvatska bude bolja, pravednija, dostojnija i bliža običnom čovjeku. Jer domoljublje nije samo riječ. Domoljublje je kada se ne okreće glava od problema. Kada se poštuje rad. Kada se čuva istina. Kada se ne zaboravlja čovjek. Kada se voli dovoljno zrelo da se domovini želi dobro, a ne samo lijepa slika.

Dan za zastavu, obitelj i tiho sjećanje

Dan državnosti je dan kada zastava na kući, balkonu, instituciji ili automobilu ima posebno značenje. Ona nije ukras. Ona je znak pripadnosti, poštovanja i sjećanja. U njezinim bojama mnogi vide svoju obiteljsku priču, svoj zavičaj, svoje roditelje, svoju djecu i sve ono što ih veže uz Hrvatsku.

Možda je upravo zato ovaj blagdan najljepši kada se obilježava dostojanstveno i ljudski. Bez buke koja potroši smisao, bez praznih parola, bez zaborava onih zbog kojih danas možemo slobodno izgovoriti ime svoje države. Hrvatska je najjača onda kada je dostojanstvena, kada zna tko je, kada poštuje svoje ljude i kada iz povijesti ne uzima samo ponos, nego i pouku.

Sretan Dan državnosti, Hrvatska

Hrvatska nije savršena, kao što nijedna država nije savršena. Ali Hrvatska je naša. U njoj su naši korijeni, naši snovi, naše rane, naše pobjede i naša odgovornost. Ona je dom onima koji u njoj žive, ali i duhovni dom onima koji su od nje udaljeni kilometrima, a blizu joj srcem.

Zato 30. svibnja treba izgovoriti jednostavno, mirno i ponosno: sretan ti Dan državnosti, Hrvatska. Sretan dan svim Hrvaticama i Hrvatima. Neka nas ovaj datum ne dijeli, nego okuplja. Neka nas podsjeti da je sloboda dar koji se čuva, a domovina riječ koja se ne troši olako.

Zoran / TV Wien