Dragan Primorac kandidat za predsjednika HOO-a: hrvatski sport ulazi u novu izbornu utrku

Hrvatska · Sport · Hrvatski olimpijski odbor

Hrvatski olimpijski odbor ulazi u novo izborno razdoblje nakon odlaska dugogodišnjeg predsjednika Zlatka Mateše. Među kandidatima za čelnu poziciju krovne organizacije hrvatskog sporta sada se spominje i Dragan Primorac, liječnik, bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta, predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza i član Vijeća HOO-a.

Primorac ulazi u utrku za čelno mjesto hrvatskog olimpijskog sporta

Dragan Primorac potvrdio je kandidaturu za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, čime se dodatno otvara izborna utrka za nasljednika Zlatka Mateše. Riječ je o funkciji koja ima veliku institucionalnu težinu, jer HOO nije samo sportsko tijelo za protokolarne nastupe i olimpijske delegacije, nego krovna organizacija koja povezuje hrvatske sportske saveze, olimpijske programe, razvojne projekte i međunarodne sportske odnose.

Primorac u utrku ulazi s prepoznatljivim javnim profilom. U hrvatskoj javnosti poznat je kao liječnik, znanstvenik, bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta te politički kandidat na predsjedničkim izborima. U sportskom sustavu povezuje ga se s Hrvatskim taekwondo savezom, čiji je predsjednik, kao i s članstvom u tijelima HOO-a.

Njegova kandidatura zato nije samo sportska vijest, nego i šira institucionalna tema. Nakon dugog razdoblja u kojem je HOO bio snažno vezan uz ime Zlatka Mateše, izbor novog predsjednika mogao bi otvoriti pitanje budućeg smjera hrvatskog olimpijskog sporta, odnosa prema savezima i načina na koji se u javnosti doživljava upravljanje sportskim institucijama.

HOO nakon dugog mandata Zlatka Mateše

Zlatko Mateša bio je na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora više od dva desetljeća. Takvo dugo razdoblje vodstva svakoj instituciji daje kontinuitet, ali istodobno otvara i pitanje promjene generacije, novih prioriteta i svježeg pogleda na sustav. Nakon njegova odlaska, HOO ulazi u fazu u kojoj će se birati ne samo novo ime na vrhu, nego i model vođenja za sljedeće razdoblje.

Hrvatski sport u proteklim je desetljećima ostvarivao velike međunarodne uspjehe, često i iznad realne veličine zemlje, financijskih mogućnosti i infrastrukturnih uvjeta. Medalje hrvatskih sportaša redovito stvaraju osjećaj nacionalnog ponosa, no iza tih uspjeha često stoji sustav koji se oslanja na rad saveza, klubova, trenera, roditelja i samih sportaša.

Upravo zato novo vodstvo HOO-a neće biti suočeno samo s pitanjem predstavljanja hrvatskog sporta prema van. Važniji izazov bit će unutarnje uređenje sustava: kako pomoći manjim sportovima, kako osigurati stabilnije financiranje, kako pojačati podršku mladim sportašima i kako javnosti jasnije pokazati na koji se način donose odluke.

Utrka neće biti samo pitanje imena, nego i programa

U izborima za predsjednika HOO-a javnost će, očekivano, najprije gledati imena kandidata. No za hrvatski sport važnije je pitanje programa. Kandidati će morati objasniti kako vide budućnost HOO-a, kakav odnos žele graditi prema sportskim savezima i što konkretno mogu ponuditi sportašima koji nisu stalno u fokusu javnosti.

U javnosti se, uz Primorca, spominje i Josip Varvodić iz Hrvatskog plivačkog saveza. Time izborna utrka dobiva širi sportski okvir, jer se ne radi o jednostavnom prijenosu funkcije, nego o natjecanju različitih biografija, iskustava i pristupa vođenju krovne sportske organizacije.

Hrvatski sport ima specifičnu strukturu. Veliki uspjesi često dolaze iz sportova koji nemaju jednaku financijsku snagu kao nogomet ili komercijalno najvidljivije discipline. Zbog toga HOO mora biti posebno osjetljiv prema manjim savezima, razvojnim programima, lokalnim sredinama i sportašima koji se probijaju izvan medijskog svjetla.

Što hrvatski sport očekuje od novog predsjednika?

Novi predsjednik HOO-a, tko god to bio, morat će odgovoriti na nekoliko važnih pitanja. Prvo je pitanje transparentnosti. Javnost sve više očekuje jasne kriterije u raspodjeli sredstava, potpori savezima, olimpijskim programima i projektima koji se financiraju kroz sportski sustav.

Drugo je pitanje razvoja mladih sportaša. Hrvatska ima talent, ali talent sam po sebi nije dovoljan. Mladim sportašima potrebni su treneri, infrastruktura, stručna podrška, liječnički nadzor, psihološka pomoć, školska i akademska fleksibilnost te jasna perspektiva da se sportski put može graditi bez potpunog oslanjanja na obitelj.

Treće je pitanje odnosa prema sportskim savezima. HOO mora biti partner savezima, ali istodobno i institucija koja postavlja standarde. To znači da bi buduće vodstvo trebalo tražiti učinkovitost, odgovornost i kvalitetno upravljanje, a ne samo formalno održavanje postojećih odnosa.

Primorčeva biografija donosi iskustvo, ali i visoka očekivanja

Dragan Primorac u kandidaturu ulazi s biografijom koja obuhvaća medicinu, znanost, politiku i sportsku administraciju. Takav profil može biti prednost ako se pretvori u konkretan program, međunarodne kontakte, organizacijsko iskustvo i sposobnost povezivanja različitih dijelova sportskog sustava.

S druge strane, upravo zbog prepoznatljivosti kandidata javnost će očekivati jasne odgovore. Nije dovoljno samo navesti iskustvo i funkcije. Kandidat za predsjednika HOO-a morat će pokazati kako to iskustvo namjerava pretvoriti u bolji položaj sportaša, stabilnije financiranje, bolju komunikaciju s javnošću i učinkovitiji rad institucije.

U tom smislu Primorčeva kandidatura otvara legitimnu javnu raspravu: treba li HOO voditi osoba s jakim javnim i institucionalnim iskustvom, osoba iz konkretnog sportskog saveza ili netko tko može spojiti više razina sustava? Odgovor će dati članice HOO-a, ali rasprava o kriterijima važna je i za širu javnost.

Sportaši moraju ostati u središtu priče

U svakoj izbornoj utrci postoji opasnost da kandidati, podrške i politički kontekst preuzmu sav prostor. No HOO postoji prije svega zbog sportaša i sportskog sustava. Zato bi rasprava o novom predsjedniku trebala ostati usmjerena na one koji treniraju, nastupaju, osvajaju medalje, grade karijere i predstavljaju Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima.

Hrvatski sport često se ponosi pojedinačnim uspjesima, ali put do tih uspjeha nije uvijek jednostavan. Mnogi sportaši prolaze kroz financijske, zdravstvene, obrazovne i organizacijske izazove. Dio njih ima snažne saveze i klubove iza sebe, dok drugi ovise o entuzijazmu malog broja ljudi.

Upravo zato novo vodstvo HOO-a mora imati jasnu svijest o neravnotežama unutar sportskog sustava. Hrvatska ne smije ulagati pažnju samo u sportove i sportaše koji su već na vrhu. Potrebno je razvijati bazu, stvarati uvjete i prepoznati potencijal prije nego što postane medalja.

Izbor koji dolazi u osjetljivom trenutku za hrvatski sport

Hrvatski sport se istodobno suočava s velikim očekivanjima i ograničenim resursima. Od sportaša se očekuju medalje, javnost traži uspjehe, država se ponosi rezultatima, ali sustav financiranja, infrastruktura i podrška često ne prate ambicije u istoj mjeri.

Zbog toga će izbor novog predsjednika HOO-a biti važan test. Ne samo za kandidate, nego i za sportske saveze koji će odlučivati o budućem vodstvu. Ako izbor ostane samo pitanje osobnih podrški i odnosa unutar sustava, propušta se prilika za ozbiljniju raspravu. Ako se otvori pitanje programa, kriterija i odgovornosti, promjena na vrhu može dobiti stvarni smisao.

U tom okviru Primorčeva kandidatura zasigurno će izazvati interes javnosti. Njegovo ime nosi političku, znanstvenu i sportsku prepoznatljivost, ali upravo zato i obvezu da javno predstavi konkretne prioritete za HOO.

Hrvatski olimpijski odbor pred novim poglavljem

Izbori za predsjednika HOO-a otvaraju novo poglavlje za hrvatski olimpijski sport. Nakon dugog razdoblja stabilnog, ali i personaliziranog vodstva, prirodno je da se javnost pita kakav će biti sljedeći model upravljanja. Hoće li naglasak biti na kontinuitetu, reformama, jačanju transparentnosti, međunarodnom pozicioniranju ili snažnijoj podršci sportašima?

Kandidatura Dragana Primorca jedan je od elemenata te nove situacije. Ona će biti predmet podrške, kritike, analize i usporedbe s drugim kandidatima. No najvažnije je da se rasprava ne svede samo na osobu, nego na smjer kojim HOO treba ići.

Hrvatski sport ima dovoljno talenta i rezultata da zaslužuje ozbiljno vodstvo, jasne kriterije i javno razumljiv plan. Tko god preuzme HOO, neće preuzeti samo funkciju. Preuzet će odgovornost prema sportašima, savezima i sustavu koji mora biti bolji od zbroja pojedinačnih uspjeha.

Zato je ova izborna utrka važna. Ne zato što se bira još jedan predsjednik neke organizacije, nego zato što hrvatski olimpijski sport ulazi u razdoblje u kojem će se vidjeti može li promjena na vrhu donijeti i promjenu načina rada.

Zoran / TV Wien