Obiteljski iznajmljivači traže hitan sastanak s ministarstvima: zašto se nova pravila tiču i Hrvata u Austriji?

Hrvatska · Turizam · Obiteljski smještaj

Obiteljski iznajmljivači i dio malih poduzetnika traže hitan razgovor s nadležnim ministarstvima zbog najavljenog povećanja državnih nameta i promjena pravila koja se odnose na privatni smještaj. Na prvi pogled riječ je o domaćoj turističkoj temi, ali ona se izravno tiče i velikog broja Hrvata koji žive u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i drugim europskim zemljama, a u Hrvatskoj imaju kuće, stanove, apartmane ili planove povratka.

Što se zapravo događa?

U javnosti se ovakva tema lako pojednostavi. Jedna strana kaže da država uvodi red, druga upozorava da novi nameti mogu pogoditi male ljude koji od sezone pokušavaju održati obiteljski budžet. No stvar je složenija od obične podjele na one koji žele plaćati i one koji ne žele. Hrvatski turizam godinama se oslanja na privatni i obiteljski smještaj, a sada se dio tog sektora boji da bi nova pravila mogla promijeniti računicu preko noći.

Mali obiteljski iznajmljivači tvrde da se njihov položaj posljednjih godina sve više komplicira. Troškovi rastu, administracija se povećava, sezona postaje neizvjesnija, cijene energenata i održavanja više nisu iste, a sada dolazi i najava novih fiskalnih i regulatornih promjena. Za nekoga tko ima jedan ili dva apartmana, često u vlastitoj kući, to nije mala stavka u poslovnoj tablici, nego pitanje kućnog budžeta.

Obiteljski smještaj u Hrvatskoj desetljećima je bio jedan od stupova turizma, osobito na obali i otocima. Mnogi ljudi nisu u taj posao ušli kao veliki investitori, nego kao obitelji koje su dio kuće, stan, sobu ili apartman uredile kako bi dopunile prihode. U brojnim mjestima to nije dodatni luksuz, nego način da se ostane živjeti u sredini u kojoj nema dovoljno drugih izvora prihoda.

Zašto iznajmljivači traže sastanak?

Udruga SMOi traži hitan institucionalni dijalog s Ministarstvom financija i Ministarstvom turizma i sporta. Osnovna poruka je da se o promjenama koje izravno pogađaju obiteljski smještaj ne bi smjelo odlučivati jednostrano i bez razgovora s onima koji svakodnevno posluju u tom sustavu.

Obiteljski iznajmljivači ne osporavaju potrebu da se tržište uredi, da se spriječe zlouporabe i da se porezni sustav prilagodi stvarnosti. No upozoravaju da se mjere ne smiju donositi naglo, bez jasne analize tko će biti pogođen, koliko će ga to koštati i kakve će posljedice imati za turizam, lokalne zajednice i cijene smještaja.

Ako se trošak iznajmljivaču poveća naglo, postoje samo tri mogućnosti. Ili će dio troška pokušati prebaciti na gosta kroz višu cijenu, ili će smanjiti ulaganja u kvalitetu smještaja, ili će odustati od poslovanja. Nijedna od tih opcija dugoročno nije dobra za hrvatski turizam ako se dogodi masovno i bez jasnog plana.

Mali iznajmljivač nije isto što i veliki investitor

Jedan od najvećih problema u ovoj raspravi jest to što se u javnosti često sve iznajmljivače stavlja u isti koš. No nije isto kada obitelj iznajmljuje jedan apartman u kući u kojoj živi i kada investitor kupi više stanova u turističkoj zoni s jasnim poslovnim ciljem. Oba modela postoje, ali posljedice poreznih promjena nisu iste za sve.

Mali obiteljski iznajmljivači često sami čiste, dočekuju goste, održavaju objekt, kupuju opremu, popravljaju kvarove, plaćaju režije i žive od kratke sezone. U mnogim mjestima turizam nije samo dodatna zarada, nego dio obiteljskog preživljavanja, osobito tamo gdje nema dovoljno drugih izvora prihoda.

To ne znači da taj sektor ne treba uređivati. Jasna pravila su potrebna. Ali pravila moraju biti razumna, predvidljiva i pravedna. Ako država želi razlikovati male obiteljske iznajmljivače od velikih komercijalnih kapaciteta, onda to mora učiniti precizno, a ne općim povećanjem koje jednako pogađa sve.

Peticija protiv novih nameta

SMOi u suradnji s Udrugom Glas poduzetnika pokreće zajedničku peticiju protiv povećanja državnih nameta. Peticija se ne odnosi samo na iznajmljivače, nego i na širi sektor paušalno oporezovanih obrtnika, malih poduzetnika i paušalaca.

U središtu zahtjeva nalazi se jednostavno načelo: novi troškovi, porezi, doprinosi, nameti i administrativne obveze ne bi se trebali uvoditi bez prethodne, javno objavljene procjene učinaka i stvarnog savjetovanja sa zainteresiranima. Drugim riječima, država bi prije donošenja mjere trebala jasno pokazati tko će koliko platiti, što se želi postići i kakve posljedice mjera može imati.

Peticijom se traži i ograničenje da povećanje troškova za paušalne obrtnike i iznajmljivače ne bude veće od 10 posto godišnje. Takav zahtjev proizlazi iz straha da bi nagli rast nameta mogao pogoditi upravo one koji nemaju velike financijske rezerve ni mogućnost brzog prilagođavanja.

Što bi se moglo dogoditi ako troškovi naglo porastu?

Ako se iznajmljivačima i paušalcima naglo povećaju troškovi, dio njih pokušat će te troškove uračunati u cijenu. To može značiti skuplji privatni smještaj, osobito u sezoni kada su cijene već osjetljiva tema za goste. U trenutku kada se Hrvatska već suočava s kritikama zbog visokih cijena na obali, svako dodatno poskupljenje može utjecati na percepciju destinacije.

Drugi dio iznajmljivača možda neće moći podignuti cijene jer tržište to ne dopušta. Oni će tada rezati troškove, odgađati ulaganja, manje obnavljati apartmane ili smanjivati kvalitetu usluge. Dugoročno, to također nije dobro jer hrvatski turizam ne može živjeti samo od lokacije i lijepog mora. Kvaliteta smještaja, urednost, gostoljubivost i osjećaj vrijednosti za novac postaju sve važniji.

Treći dio mogao bi jednostavno odustati od legalnog iznajmljivanja. To je najopasniji scenarij. Ako pravila postanu preskupa ili prekomplicirana za male ljude, dio tržišta može skliznuti u sivu zonu ili se potpuno ugasiti. Država tada ne dobiva zdraviji sustav, nego nezadovoljnije građane i manje predvidljivo tržište.

Država ima pravo uvoditi red, ali mora objasniti logiku

S druge strane, važno je reći i ono što čini ravnotežu cijele priče: država ima pravo uređivati porezni sustav. Turizam je ozbiljna gospodarska grana, a privatni smještaj čini velik dio turističke ponude. Ako dio sektora ostvaruje prihode, normalno je da postoji porezni okvir i da se prati utjecaj na stanovanje, lokalnu infrastrukturu i tržište.

Problem nastaje kada građani ne vide jasnu logiku mjera. Ako se samo kaže da nameti rastu, bez objašnjenja zašto, koliko, kome, u kojem roku i s kojim ciljem, tada se stvara otpor. Ljudi lakše prihvaćaju promjene kada znaju da su pravedne, postupne i da se ne uvode samo zato što je državi potreban novi prihod.

Zato bi razgovor između ministarstava, iznajmljivača, obrtnika i malih poduzetnika bio koristan i za državu. Bolje je unaprijed čuti stvarne probleme s terena nego kasnije gasiti nezadovoljstvo, peticije i moguće prosvjede.

Zašto se u priču uključuju i mali poduzetnici?

Peticija nije ograničena samo na privatni smještaj. U nju se uključuju i mali poduzetnici, obrtnici i paušalci jer se mnogi prepoznaju u istom problemu: rast troškova, veći administrativni pritisak i osjećaj da se pravila mijenjaju bez dovoljno razumijevanja stvarnog poslovanja.

Paušalni obrtnici često su ljudi koji rade sami ili s vrlo malim timom. To mogu biti frizeri, majstori, mali ugostitelji, uslužne djelatnosti, sezonski poslovi, kreativci, slobodna zanimanja i niz drugih malih djelatnosti. Za njih povećanje troškova nije samo broj u tablici, nego izravni udar na mjesečni prihod.

Upravo zato se ova tema širi izvan turizma. Ona postaje pitanje odnosa države prema malima. Velike tvrtke imaju računovodstva, pravne službe, financijske rezerve i mogućnost pregovaranja. Mali poduzetnik najčešće ima samo sebe, svoj rad i vrlo ograničen prostor za pogrešku.

Mogući prosvjedi ako ne bude dijaloga

Iz udruge SMOi poručuju da su spremni priključiti se široj fronti nezadovoljnih građana i organizirati prosvjede ako ih Vlada i nadležna ministarstva ne uključe u dijalog. Takva poruka pokazuje da se nezadovoljstvo ne doživljava kao prolazna reakcija, nego kao ozbiljan pritisak na sustav.

Za Vladu bi ignoriranje ove teme bilo politički rizično, osobito uoči turističke sezone i u trenutku kada se javnost već bavi cijenama na obali, odnosom prema malim poduzetnicima i općim troškovima života. Turizam nije samo prihod od noćenja. Turizam je i lokalna ekonomija, obiteljski budžeti, sezonski rad, restorani, trgovine, prijevoz, komunalni sustav i slika Hrvatske prema gostima.

Zato je dijalog bolji put od sukoba. Ako država ima argumente za promjene, treba ih jasno predstaviti. Ako iznajmljivači imaju stvarne probleme, treba ih saslušati. Bez toga će se svaka mjera doživjeti kao novi udar, čak i ako dio promjena ima smisla.

Turizam ne može živjeti od stalne nesigurnosti

Hrvatski turizam godinama se oslanja na obiteljski smještaj. Mnogi gosti ne dolaze samo zbog hotela, nego upravo zbog apartmana, soba, domaćina, lokalnog kontakta i osjećaja da su dio mjesta u koje dolaze. Taj model ima svoje probleme, ali ima i veliku vrijednost koju nije pametno rušiti naglim potezima.

Ako se želi bolje regulirati tržište, treba početi od razlika. Nije svaki iznajmljivač isti. Nije svaki apartman dio špekulativnog biznisa. Nije svaka obitelj koja iznajmljuje rentijerski sustav bez brige. Mnogi ljudi u taj posao ulažu vlastiti dom, vlastito vrijeme i vlastiti novac.

Hrvatska mora pronaći način da uvede red bez kažnjavanja onih koji rade legalno i po pravilima. Ako se malima stalno šalje poruka da će im se svake godine dodavati novi trošak, nova obveza i novi pritisak, onda se stvara nesigurnost. A nesigurnost je loša i za turizam i za državu.

Ova tema zato nije samo rasprava o paušalu ili novom nametu. To je priča o povjerenju. Povjerenju između države i građana, između turizma i lokalnih zajednica, između propisa i stvarnog života. Ako se to povjerenje izgubi, nijedna tablica prihoda neće ga brzo vratiti.

Za ljude koji žive u Austriji, a u Hrvatskoj imaju kuću, stan ili apartman, to povjerenje ima još jednu dimenziju. Oni često ulažu u Hrvatsku iz daljine, održavaju obiteljsku imovinu, plaćaju režije, obnavljaju kuće, dolaze ljeti i razmišljaju o povratku. Ako im sustav postane nepredvidljiv, poruka koju dobivaju nije poticajna. A Hrvatska, koja često govori o povratnicima i iseljeništvu, ne bi smjela zaboraviti da se povratak ne gradi samo emocijom, nego i pravilima koja ljudi mogu razumjeti i planirati.

Zoran / TV Wien