BRUXELLES / BEOGRAD, 3. lipnja 2026. – Srbija je iz Europskog parlamenta dobila jednu od najoštrijih političkih poruka posljednjih godina. Usvojeno je izvješće o Srbiji koje je pripremio hrvatski europarlamentarac i izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula, a dokument vrlo kritički govori o stanju demokracije, vladavini prava, slobodi medija, odnosu vlasti prema prosvjedima i neriješenom pitanju Kosova. Europski parlament u svojim dokumentima o Srbiji posebno se oslanja na izvješća Komisije za 2023. i 2024. godinu, a Picula je u tekstu izvješća iznio niz ozbiljnih primjedbi na smjer kojim se Srbija kreće.

Najveću političku težinu ima dio koji se odnosi na Kosovo. U europskim raspravama sve se jasnije ističe da normalizacija odnosa Beograda i Prištine nije sporedno pitanje, nego jedan od ključnih uvjeta za stvarni napredak Srbije prema Europskoj uniji. U političkom prijevodu, Srbija sve teže može održavati dosadašnju formulu: formalno ići prema EU-u, a istodobno odbijati završni politički dogovor s Kosovom.

Beograd je, očekivano, izvješće dočekao kao politički napad. Vlast Aleksandra Vučića i dio srpskih medija već su ranije Piculin rad pokušavali predstaviti kao hrvatsku kampanju protiv Srbije. No u Bruxellesu se poruka čita šire: nije riječ samo o hrvatskom zastupniku, nego o stavu značajnog dijela Europskog parlamenta prema zemlji kandidatkinji koja godinama pregovara s EU-om, ali sve teže pokazuje stvarni demokratski napredak.

Kosovo ponovno u središtu europskog pritiska

Kosovo je i dalje najteže političko pitanje za Srbiju na putu prema Europskoj uniji. U Bruxellesu se već godinama ponavlja da bez normalizacije odnosa s Prištinom nema stvarnog završetka pristupnog procesa. No nova politička dinamika ide korak dalje: sve češće se govori da Srbija neće moći ući u EU bez jasnog rješenja koje u praksi znači priznanje kosovske državnosti ili barem pravno obvezujući sporazum koji bi Kosovu omogućio punu međunarodnu funkcionalnost.

Picula je i ranije vrlo otvoreno govorio da Srbija ne može očekivati članstvo u Europskoj uniji dok ne riješi pitanje Kosova i dok ne napusti politiku “srpskog sveta”. Ta ocjena u Srbiji izaziva burne reakcije, ali u europskom kontekstu odražava sve raširenije uvjerenje da EU više ne želi uvoziti neriješene teritorijalne i sigurnosne sukobe.

Za Beograd je to politički iznimno osjetljivo. Vlast u Srbiji godinama balansira između europskog puta, bliskih odnosa s Rusijom i Kinom, nacionalnog narativa o Kosovu i praktične suradnje s EU-om. No prostor za takvo balansiranje se sužava. Rat u Ukrajini, jačanje geopolitičkog pritiska i potreba EU-a da jasno definira granice vlastite sigurnosne politike promijenili su pravila igre.

Europski parlament kritizira stanje demokracije u Srbiji

Izvješće ne udara samo na pitanje Kosova. Jednako važan dio odnosi se na unutarnje stanje u Srbiji. Europski parlament upozorava na probleme s vladavinom prava, neovisnošću institucija, medijskim slobodama, izbornim uvjetima i političkim pritiscima. Picula je u ranijem predstavljanju izvješća posebno govorio o sistemskoj korupciji, nepotizmu, slabom nadzoru institucija i selektivnoj primjeni pravde.

Posebno se ističe atmosfera nakon tragedije u Novom Sadu i masovnih studentskih prosvjeda koji su mjesecima obilježavali Srbiju. Europski parlamentarci u raspravama su upozoravali da glas studenata, radnika, poljoprivrednika i drugih građana ne smije biti ignoriran. U tom smislu izvješće nije samo birokratski dokument, nego politički signal da se u Bruxellesu sve pažljivije promatraju događaji na ulicama Srbije.

Za Vučićevu vlast to je neugodan trenutak. Godinama je Beograd uspijevao održavati sliku stabilnog partnera Zapada, posebno u sigurnosnim i migracijskim pitanjima. No Europski parlament sada sve otvorenije poručuje da stabilnost ne može biti zamjena za demokraciju. Ako institucije ne rade, ako mediji nisu slobodni i ako izborni proces nije dovoljno vjerodostojan, onda europski put ostaje samo politička parola.

Zašto je Picula postao meta Beograda?

Tonino Picula za vlasti u Beogradu već je dulje vrijeme politički neugodno ime. Kao hrvatski europarlamentarac i izvjestitelj za Srbiju, lako postaje meta narativa prema kojem se svaka kritika Srbije pokušava predstaviti kao nastavak hrvatsko-srpskog sukoba drugim sredstvima. Takva strategija u domaćoj politici Srbije nije nova. Kada kritika dolazi iz Bruxellesa, vlast je često pokušava personalizirati i nacionalizirati: nije problem sadržaj izvješća, nego navodna namjera onoga tko ga je napisao.

No takvo objašnjenje ima ograničen domet. Izvješće ne prolazi samo zato što ga je napisao jedan zastupnik. Ono prolazi kroz odbore, amandmane, rasprave i glasanja. Kada Europski parlament usvoji dokument, onda on postaje politička poruka institucije, a ne samo osobni stav izvjestitelja.

Upravo je to za Beograd problem. Lakše je napasti Piculu nego odgovoriti na pitanja o medijima, korupciji, izbornim uvjetima, odnosu prema studentima ili Kosovu. Ali europski proces funkcionira drukčije: kandidatkinja za članstvo mora uvjeriti EU da dijeli europske standarde, a ne samo da želi europski novac i pristup tržištu.

Srbija između EU novca i političkog otpora Bruxellesu

Jedna od najčešćih kritika prema Srbiji jest da vlast koristi Europsku uniju kao izvor sredstava, investicija i političke legitimacije, ali ne prihvaća u potpunosti političke obveze koje dolaze s članstvom. To se posebno vidi u odnosu prema vanjskoj politici EU-a, sankcijama Rusiji, medijskim slobodama i Kosovu.

Srbija želi ostati dio europskih ekonomskih tokova, želi ulaganja i pristup fondovima, ali istodobno pokušava zadržati maksimalnu političku autonomiju prema Moskvi, Pekingu i vlastitim regionalnim projektima. U mirnijim vremenima takvo balansiranje možda je moglo trajati dulje. Danas, u novoj geopolitičkoj atmosferi, Bruxelles sve manje tolerira dvosmislenost.

Zato Piculino izvješće treba čitati kao dio većeg europskog pomaka. EU više ne gleda zapadni Balkan samo kao tehničko pitanje proširenja, nego kao sigurnosno i geopolitičko pitanje. Zemlje kandidatkinje moraju pokazati gdje politički pripadaju. Srbija upravo tu ima najveći problem: službeno želi u EU, ali velik dio njezine politike, medijskog prostora i međunarodnih veza šalje drugačiju poruku.

Kosovo kao zid na kraju europskog puta

Beograd već godinama pokušava pitanje Kosova držati otvorenim, ali pod kontrolom. U unutarnjoj politici to omogućuje stalnu mobilizaciju birača i održavanje nacionalnog narativa. U vanjskoj politici omogućuje pregovaranje s Bruxellesom, Washingtonom, Moskvom i Pekingom. No problem je što takva politika ne vodi prema konačnom rješenju.

Europska unija može dugo tolerirati pregovore, dijalog i privremene aranžmane, ali ne može u članstvo primiti državu koja sa susjedom ima neriješen odnos takve težine. To se posebno odnosi na Kosovo, jer pet članica EU-a još nije priznalo kosovsku neovisnost, što cijelu situaciju čini dodatno složenom. Istodobno, izvjestitelj za Kosovo Riho Terras pozivao je članice EU-a koje još nisu priznale Kosovo da to učine, a u europskoj raspravi naglašena je važnost nastavka dijaloga Beograda i Prištine.

Za Srbiju je to neugodan dvostruki pritisak. S jedne strane od nje se traži normalizacija odnosa s Kosovom. S druge strane, europski zastupnici sve otvorenije govore i o potrebi da same članice EU-a koje to nisu učinile priznaju Kosovo. Time se sužava prostor za srpsku diplomatsku strategiju koja se godinama oslanjala na činjenicu da unutar EU-a ne postoji puni konsenzus o Kosovu.

Što ovo znači za građane Srbije?

Za građane Srbije ovo izvješće nije samo još jedan dokument iz Bruxellesa. Ono pokazuje da se europski put zemlje nalazi u ozbiljnoj političkoj krizi. Ako vlast nastavi istim smjerom, Srbija bi mogla ostati kandidatkinja bez stvarnog napretka, država koja pregovara godinama, ali ne zatvara ključna poglavlja i ne dolazi bliže članstvu.

Takav scenarij najviše pogađa obične građane. Europski put nije samo pitanje zastava i diplomatskih izjava. On znači pravnu sigurnost, jače institucije, manje korupcije, slobodnije medije, bolji poslovni okvir, veću zaštitu radnika i jasnija pravila igre. Ako se proces pretvori u beskonačno političko čekanje, građani gube najviše.

Zato je važna i uloga prosvjeda. Studentski i građanski pokreti u Srbiji pokazuju da u zemlji postoji društvena energija koja ne pristaje na zatvoren sustav. Europski parlament tu poruku očito prepoznaje. Za Bruxelles je važno vidjeti da Srbija nije samo vlast Aleksandra Vučića, nego i društvo u kojem postoje ljudi koji traže odgovornost, pravdu i europske vrijednosti.

Beograd će napadati izvješće, ali problem ostaje

Očekivano je da će srpska vlast izvješće pokušati prikazati kao politički motivirano, neprijateljsko ili jednostrano. Takva reakcija već je dio ustaljenog obrasca. Kada iz Bruxellesa stigne kritika, Beograd često odgovara optužbama o dvostrukim standardima, pritiscima, miješanju u unutarnje stvari ili regionalnim zavjerama.

No i nakon takvih reakcija ostaju ista pitanja: zašto Srbija godinama ne uspijeva ostvariti ozbiljan napredak u vladavini prava? Zašto su mediji pod tolikim pritiskom? Zašto izborni proces stalno izaziva sumnje? Zašto se prosvjednici i kritičari vlasti često tretiraju kao neprijatelji države? I zašto se Kosovo i dalje koristi kao politički mehanizam umjesto da se traži održivo rješenje?

To su pitanja na koja napad na Piculu ne može dati odgovor. Europska unija možda nije uvijek dosljedna, a Europski parlament često govori oštrije od Europske komisije i Vijeća. Ali temeljna poruka ostaje: Srbija ne može beskonačno glumiti europski put dok se u ključnim područjima udaljava od europskih standarda.

Srbija pred izborom koji se više ne može odgađati

Piculino izvješće ne znači da su vrata Europske unije za Srbiju zatvorena. Ali znači da se više ne može praviti da problema nema. Srbija je došla do točke u kojoj mora odlučiti želi li stvarno europski put ili želi zadržati dosadašnju politiku stalnog balansiranja, unutarnje kontrole i vanjske neodređenosti.

Ako izabere europski put, to će značiti bolne političke odluke: ozbiljan razgovor o Kosovu, oslobađanje institucija, promjenu medijske atmosfere, prestanak napada na kritičare i usklađivanje s europskom vanjskom politikom. Ako to ne učini, pregovori mogu formalno postojati, ali će suštinski ostati blokirani.

Za Vučića je ovo veliki politički udarac jer dolazi izvana, ali se naslanja na probleme koji postoje iznutra. Europski parlament nije stvorio krizu u Srbiji. On ju je samo stavio u dokument i izglasao. A to je za vlast u Beogradu možda i najneugodniji dio cijele priče.

Zoran / TV Wien