Politička rasprava o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini ponovno je izazvala oštre reakcije u Zagrebu i Sarajevu. Nakon što je Domovinski pokret otvorio pitanje uspostave hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH, a kao krajnju političku mogućnost spomenuo i povratak Hrvatske Republike Herceg-Bosne, iz Sarajeva je stigla vrlo oštra poruka: Herceg-Bosna, kako poručuju kritičari te ideje, nikada neće biti obnovljena.

Na inicijativu Domovinskog pokreta reagirao je Haris Zahiragić, zastupnik u federalnom Domu naroda i potpredsjednik SDA. On je iz Zagreba poručio da Herceg-Bosna “nikad neće biti napravljena”, reagirajući na najave i političke poruke iz Hrvatske koje se odnose na izborni položaj Hrvata u BiH. Tema se otvorila nakon što je DP zatražio hitno ustrojavanje hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH, uz tvrdnju da Hrvati u BiH moraju imati mogućnost legitimnog izbora svojih političkih predstavnika.

DP traži hrvatsku izbornu jedinicu u Federaciji BiH

Domovinski pokret posljednjih dana snažno gura temu hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH. Prema njihovoj poruci, takva izborna jedinica ne bi nužno morala biti teritorijalno povezana, ali bi trebala omogućiti Hrvatima u BiH da sami biraju svoje legitimne predstavnike. DP pritom tvrdi da sadašnji izborni model omogućuje političku neravnopravnost Hrvata u Federaciji BiH.

U političkom smislu, riječ je o temi koja se godinama vraća u različitim oblicima. Hrvatska strana u BiH, osobito HDZ BiH i stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora, već dugo tvrde da izborni zakon ne štiti dovoljno konstitutivnost Hrvata. Najspornije pitanje ostaje izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, jer se u hrvatskom političkom korpusu smatra da su taj položaj više puta odlučujuće birali bošnjački birači.

Domovinski pokret sada je otišao korak dalje i u politički prostor vratio pojam Herceg-Bosne. Upravo to je izazvalo najžešće reakcije, jer se taj naziv u BiH ne doživljava samo kao administrativna ili povijesna kategorija, nego kao izrazito osjetljiv simbol ratnog razdoblja, podjela i nedovršenih političkih računa.

Sarajevo odgovara: “To se neće dogoditi”

Reakcija Harisa Zahiragića pokazuje koliko je tema eksplozivna. Njegova poruka iz Zagreba bila je izravna i politički vrlo oštra: ideja Herceg-Bosne, prema njegovu stavu, nema budućnost. Za bošnjačke političke predstavnike svako vraćanje tog pojma u politički promet otvara strah od novih teritorijalnih podjela Federacije BiH.

Sarajevska politička logika polazi od toga da bi bilo kakav oblik hrvatske teritorijalne ili posebne izborne jedinice mogao voditi daljnjoj etničkoj fragmentaciji zemlje. Hrvatska politička logika, s druge strane, polazi od tvrdnje da bez posebnog mehanizma zaštite Hrvati u BiH ostaju najmalobrojniji konstitutivni narod koji u praksi nema jednaku političku težinu.

Plenković i HDZ oprezniji od Domovinskog pokreta

Inicijativa DP-a nije izazvala reakcije samo u Sarajevu, nego i unutar hrvatske vladajuće koalicije. Premijer Andrej Plenković ranije je poručio da koalicijski partneri o takvoj deklaraciji nisu prethodno razgovarali, što pokazuje da tema nije usuglašena na razini hrvatske Vlade.

To nije nevažno. Hrvatska kao članica Europske unije i NATO-a prema BiH mora voditi politiku koja istodobno štiti položaj Hrvata, ali ne otvara prostor za optužbe o miješanju u unutarnji ustavni poredak susjedne države. Zato HDZ i Vlada u Zagrebu obično koriste oprezniji diplomatski jezik: legitimno predstavljanje Hrvata, izmjena izbornog zakona, jednakopravnost konstitutivnih naroda i europski put BiH.

Domovinski pokret, nasuprot tome, koristi tvrđi politički rječnik i pokušava temu vratiti u fokus domaće javnosti. Time pritiska i hrvatsku Vladu i međunarodne aktere, ali istodobno riskira da se rasprava o izbornom zakonu pretvori u raspravu o ratnim simbolima, što Sarajevu politički daje mnogo jači prostor za odbijanje.

Problem koji nitko godinama ne rješava

U pozadini svega ostaje stvarni problem: izborni zakon Bosne i Hercegovine godinama je jedna od najtežih političkih tema u zemlji. Hrvati u BiH traže mehanizam koji bi im jamčio da sami biraju svoje predstavnike. Bošnjačke stranke strahuju da bi takav model dodatno učvrstio etničke podjele i oslabio građanski koncept države.

Međunarodna zajednica godinama pokušava pronaći formulu koja bi zadovoljila i presude europskih sudova, i zahtjeve konstitutivnih naroda, i potrebu da BiH ostane funkcionalna država. No svaki pokušaj završava na istom zidu: nitko ne želi izgubiti političku kontrolu, a svi se pozivaju na demokraciju.

Upravo zato rasprava o Herceg-Bosni djeluje kao politički detonator. Ona ne rješava izborni zakon, ali brzo podiže tenzije. Umjesto tehničke rasprave o modelu izbora, javnost ponovno ulazi u prostor povijesnih trauma, ratnih simbola i međunacionalnog nepovjerenja.

BiH ostaje država neriješenih računa

Bosna i Hercegovina i dalje živi između tri političke vizije. Bošnjačka politika uglavnom želi jaču građansku državu. Hrvatska politika traži jasnije mehanizme nacionalne jednakopravnosti. Srpska politika u Republici Srpskoj stalno testira granice autonomije i odnosa prema državnim institucijama.

U takvoj zemlji svaka promjena izbornog zakona postaje pitanje opstanka, a ne samo pitanje procedure. Zato ni ova rasprava neće brzo završiti. Domovinski pokret otvorio je temu na način koji je izazvao snažan odjek, ali i snažan otpor. Sarajevo je odgovorilo jednako oštro. Zagreb sada mora balansirati između zaštite Hrvata u BiH, koalicijskih odnosa i međunarodnih obveza.

Najveći problem pritom ostaje isti kao i ranije: Hrvati u BiH doista traže političku sigurnost, Bošnjaci strahuju od novih podjela, a međunarodna zajednica već desetljećima održava sustav koji preživljava, ali teško funkcionira. Zato se svaka nova izjava o Herceg-Bosni ne čita samo kao politička poruka, nego kao podsjetnik da Bosna i Hercegovina još nije pronašla stabilan dogovor o vlastitoj budućnosti.

Zoran / TV Wien