Mađarska vlada Petera Magyara odlučila je ograničiti dolazak stranih radnika u zemlju, u trenutku kada ih u Mađarskoj radi oko 90.000. Prema objavljenim podacima, većina stranih radnika zaposlena je u industriji proizvodnje baterija i automobilskoj industriji, građevinarstvu, sezonskim poslovima u poljoprivredi te u dostavnim službama. Najviše ih dolazi s Filipina, iz Ukrajine, Kine, Vijetnama i Indije.

Magyar mjeru opravdava potrebom da se zaposli više Mađara i da se spriječi praksa u kojoj tvrtke zapošljavanjem stranaca drže plaće nižima. Drugim riječima, nova mađarska vlada šalje poruku da tržište rada ne želi prepustiti samo interesu poslodavaca, osobito u sektorima u kojima je jeftinija radna snaga postala važan dio poslovnog modela.

Odluka je politički snažna, ali gospodarski osjetljiva. Po podacima industrijskih i poslodavačkih udruga, u više mađarskih sektora već postoji manjak radne snage. To znači da će nova politika vrlo brzo morati pokazati može li istodobno zaštititi domaće radnike, održati proizvodnju i ne zaustaviti sektore koji su posljednjih godina navikli na uvoz radne snage.

Najveći udar na model jeftinije radne snage

U pozadini ove odluke nalazi se pitanje koje se ne tiče samo Mađarske. Cijela srednja Europa posljednjih se godina suočava s istim problemom: domaće stanovništvo stari, dio radnika odlazi prema zapadu, industrija traži ljude, a poslodavci često najbrže rješenje nalaze u radnicima iz trećih zemalja. Takav model kratkoročno puni pogone, gradilišta i dostavne aplikacije, ali dugoročno otvara pitanje plaća, integracije i odnosa prema domaćim radnicima.

Mađarska je u tom smislu poseban slučaj. Godinama je Viktor Orbán gradio politički narativ o zaštiti nacionalnog identiteta i strogoj kontroli migracija, dok je mađarsko gospodarstvo istodobno sve više koristilo strane radnike u industriji i logistici. Nova vlast Petera Magyara sada pokušava preuzeti temu iz drugog kuta: ne samo kao pitanje migracije, nego kao pitanje plaća i domaćeg tržišta rada.

To je politički lukav potez. Poruka “zaposlimo više Mađara” lako se razumije. Poruka “zaustavimo pritisak na plaće” još lakše. U zemlji u kojoj dio građana osjeća da od industrijskog rasta nema dovoljno koristi, ograničenje stranih radnika može zvučati kao pokušaj vraćanja kontrole nad sustavom u kojem su poslodavci godinama imali prednost.

Industrija treba radnike, politika treba poruku

U mađarskoj industriji, osobito u proizvodnji baterija i automobilskoj industriji, strani radnici nisu rubna pojava. Upravo su ti sektori proteklih godina bili dio šire mađarske gospodarske strategije: privući ulaganja, otvoriti pogone i pozicionirati zemlju kao važnu industrijsku bazu u srednjoj Europi. Problem je što takva strategija traži velik broj radnika, a domaće tržište ih često ne može ponuditi dovoljno brzo.

Poslodavci će zato ovu odluku promatrati vrlo oprezno. Ako se ograničenje provede pregrubo, dio tvrtki mogao bi se suočiti s nedostatkom radne snage, sporijom proizvodnjom ili većim troškovima. Ako se pak provede samo simbolično, politički učinak bit će slab, a strani radnici ostat će važan oslonac gospodarstva.

U tome se vidi klasični sukob između politike i ekonomije. Politika želi jasnu poruku: domaći radnik mora biti ispred uvozne radne snage. Ekonomija traži praktično rješenje: ako radnika nema dovoljno, proizvodnja ne čeka. Između te dvije logike nalazi se stvarni test Magyareve vlade.

Za sada je jasno da postojeće dozvole ostaju na snazi do isteka. No nije precizirano mogu li se produljiti i pod kojim uvjetima. Upravo taj detalj bit će važan za tisuće ljudi koji već rade u Mađarskoj, ali i za poslodavce koji su svoje poslovanje organizirali uz strane radnike.

Poruka koja će se čuti i u Hrvatskoj

Ova mađarska odluka zanimljiva je i za Hrvatsku, jer se slična rasprava već vodi i na hrvatskom tržištu rada. Hrvatska se posljednjih godina snažno oslonila na strane radnike u građevinarstvu, turizmu, trgovini, dostavi i proizvodnji. Pitanja su gotovo ista: tko radi poslove koje domaći radnici više ne žele ili ne mogu popuniti, tko određuje visinu plaća i koliko brzo društvo može integrirati velik broj ljudi koji dolaze iz drugih kultura i ekonomskih okolnosti.

Razlika je u tome što Mađarska sada pokušava politički zaustaviti ili barem usporiti taj trend, dok Hrvatska još uvijek velik dio sezonskog i građevinskog sustava drži upravo na uvozu radne snage. Zato će se odluka iz Budimpešte pažljivo pratiti i izvan Mađarske. Ako Magyar uspije podići domaću zaposlenost bez ozbiljnog udara na industriju, dobit će argument koji bi mogli preuzeti i drugi političari u regiji. Ako se pokaže da gospodarstvo ne može bez stranih radnika, poruka će biti drukčija.

Tema je osjetljiva jer se često lako pretvori u populizam. Strani radnici nisu krivci za loše plaće sami po sebi. Plaće određuje tržište, poslodavci, zakoni, sindikati i ukupna snaga radnika u pregovorima. Ali činjenica je da masovni uvoz radne snage može postati alat za pritisak na plaće ako država ne postavi jasna pravila i ako domaći radnici nemaju dovoljno zaštite.

Magyar otvara temu koju Europa ne može izbjeći

Peter Magyar ovom odlukom otvara jedno od najtežih pitanja europskih tržišta rada: može li se zaštititi domaći radnik, a da se istodobno ne uguši gospodarstvo koje ovisi o radnoj snazi izvana? Jednostavnog odgovora nema. Ako se vrata potpuno zatvore, neke industrije mogu ostati bez ljudi. Ako se širom otvore bez kontrole, domaći radnici mogu osjećati da su zamjenjivi i potisnuti.

Zato će ključ biti u provedbi. Mađarska će morati pokazati hoće li nova pravila stvarno potaknuti zapošljavanje Mađara, hoće li poslodavci ponuditi bolje plaće i uvjete ili će samo tražiti nove rupe u sustavu. Ako je cilj spriječiti spuštanje plaća, onda ograničenje stranih radnika mora pratiti ozbiljna politika plaća, obrazovanja, prekvalifikacija i kontrole poslodavaca.

U suprotnom, sve može ostati na snažnoj političkoj poruci bez stvarne promjene. A radnici, domaći i strani, ponovno bi mogli završiti u istoj ulozi: jedni kao publika za političke govore, drugi kao tiha radna snaga koja nosi sustav, ali rijetko dobiva glas u raspravi o njemu.

Mađarska je ovim potezom jasno poručila da želi promijeniti smjer. Sada slijedi teži dio: dokazati da država zna zaštititi plaće i domaće radnike, a da pritom ne sruši sektore koji već godinama ovise o ljudima koji su došli iz Filipina, Ukrajine, Kine, Vijetnama, Indije i drugih zemalja.

Zoran / TV Wien