U Austriji je otkriven još jedan slučaj prijevare sa socijalnim davanjima. Prema pisanju Heutea, 64-godišnja Bosanka više je od četiri godine primala novac za nezaposlene u Austriji, iako je prema vlastitom priznanju u tom razdoblju većinom živjela u Bosni. Ukupno je preko AMS-a Graz West i okolice primila više od 31.000 eura naknade za nezaposlene.

Temelj za isplate, prema navodima iz istrage, bio je fiktivni boravak u Grazu. Slučaj je izašao na vidjelo nakon istrage Task Force Sozialleistungsbetrug, posebne jedinice za otkrivanje prijevara sa socijalnim davanjima. Pred sudom se žena izjasnila krivom i rekla da se osjeća krivom. Na pitanje sutkinje gdje je živjela između veljače 2021. i srpnja 2025., odgovorila je: “Pretežno u Bosni.”

Kći pomagala kod termina u AMS-u

U postupku je bila optužena i njezina 29-godišnja kći. Prema navodima koje prenosi Heute, ona je majci pomagala pri podnošenju zahtjeva i bila prisutna na svim terminima u AMS-u kao prevoditeljica. I kći je priznala navode, a na sudu je rečeno da je već vraćeno 18.000 eura.

No puni iznos nije jednostavno naplatiti kroz redovni postupak povrata prema AMS-u. Predstavnik AMS-a objasnio je da se kroz taj sustav može potraživati samo unatrag tri godine, dok je ostatak zastario za povrat u tom postupku. Sud je ipak naložio da se preostalih oko 13.000 eura mora vratiti Republici Austriji. Majka i kći dobile su po šest mjeseci uvjetne kazne zbog teške prijevare.

Zašto ovakvi slučajevi posebno ljute građane

Slučajevi prijevara sa socijalnim davanjima u Austriji posebno snažno odjekuju jer se događaju u vremenu kada mnogi građani žive pod pritiskom visokih troškova života, stanarina, energije i hrane. Za ljude koji uredno rade, plaćaju doprinose ili doista ovise o pomoći države dok traže posao, ovakve priče djeluju kao udarac u povjerenje.

Socijalni sustav u Austriji počiva na jednostavnom načelu: zajednica pomaže onima kojima je pomoć potrebna i koji ispunjavaju uvjete. Kada netko taj sustav koristi mimo pravila, šteta nije samo financijska. Šteta je i društvena, jer svaki takav slučaj daje gorivo onima koji bi najradije sve korisnike pomoći prikazali kao sumnjive.

To je najopasniji dio ovakvih priča. Jedna prijevara ne smije postati etiketa za tisuće ljudi koji pošteno traže posao, dolaze na termine, prijavljuju promjene i žive od naknade zato što su stvarno ostali bez posla. Ali jednako tako, svaka prijevara mora biti jasno sankcionirana, jer bez kontrole socijalni sustav gubi legitimitet.

U ovom slučaju posebno upada u oči trajanje. Više od četiri godine nije kratko razdoblje. To nije pogreška od nekoliko tjedana ili nesporazum oko papira. To je razdoblje u kojem se sustav morao osloniti na prijave, provjere, termine i podatke, a svejedno je novac nastavio odlaziti.

Broj prijava snažno porastao posljednjih godina

Heute navodi da ovaj slučaj nije izoliran. Prema objavljenim podacima, 2016. godine evidentirane su 472 prijave zbog prijevara sa socijalnim davanjima, dok ih je 2025. bilo 6.062. Upravo zbog rasta takvih slučajeva 2018. osnovana je Task Force Sozialleistungsbetrug, poznata kao SOLBE.

Austrijski ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner ranije je upozorio na razmjere problema. Od osnivanja te jedinice otkrivena je ukupna šteta od oko 158 milijuna eura, dok je samo prošle godine utvrđena šteta od 23 milijuna eura.

Takvi brojevi pokazuju da se ne radi samo o pojedinačnim slučajevima, nego o ozbiljnom izazovu za sustav. Naravno, rast broja prijava može značiti i učinkovitiju kontrolu, bolju koordinaciju i aktivnije otkrivanje prijevara. No za javnost je presudno pitanje jednostavno: kako spriječiti da novac namijenjen stvarno ugroženima završi kod onih koji uvjete ne ispunjavaju?

To pitanje nije samo financijsko. Ono je političko i društveno. Socijalni sustav može opstati samo ako građani vjeruju da pravila vrijede za sve. Ako se stvori dojam da jedni sustav uredno financiraju, a drugi ga godinama zaobilaze, tada povjerenje puca brže nego proračunska stavka.

Kontrola mora biti jača, ali bez lova na sve korisnike

Važno je, međutim, razlikovati borbu protiv prijevara od stvaranja atmosfere lova na sve korisnike socijalnih davanja. Većina ljudi koji primaju naknade ne čini kaznena djela. Mnogi su ostali bez posla, prolaze kroz teške životne situacije, pokušavaju se vratiti na tržište rada ili ovise o pomoći dok ne pronađu stabilnost.

Zato odgovor države ne smije biti slijepa sumnja prema svima, nego pametna kontrola. To znači bolju razmjenu podataka, provjeru stvarnog boravka, brže reagiranje na nepravilnosti, jasnije obveze korisnika i učinkovitije postupke povrata novca kada se prijevara dokaže.

U slučaju 64-godišnjakinje iz Bosne posebno je problematično upravo pitanje boravka. Ako netko prima naknadu za nezaposlene u Austriji, onda mora biti dostupan austrijskom tržištu rada, AMS-u, terminima i obvezama koje proizlaze iz sustava. Ako se osoba pretežno nalazi u drugoj zemlji, tada se otvara temeljno pitanje ispunjavanja uvjeta za isplatu.

To nije birokratska sitnica. To je srž sustava. Naknada za nezaposlene nije pasivni prihod koji se prima neovisno o mjestu boravka i dostupnosti. Ona je dio odnosa između države, tržišta rada i osobe koja traži posao.

Jedan slučaj ne ruši državu, ali ruši povjerenje u sustav

Ovaj slučaj zato nije važan samo zbog 31.000 eura. U proračunskom smislu to nije iznos koji ruši državu. Ali u simboličkom smislu takve priče imaju mnogo veću težinu. One stvaraju osjećaj nepravde kod građana koji svaki mjesec gledaju odbitke na plaći, uredno prijavljuju sve promjene i znaju da ih sustav brzo kazni ako pogriješe.

Kada netko četiri godine prima novac, a većinom živi izvan zemlje, građani s pravom pitaju kako je to moguće. Kada se pokaže da se dio novca zbog zastare ne može jednostavno povratiti kroz redovni mehanizam, pitanje postaje još neugodnije. Sudska odluka o povratu preostalog iznosa Republici Austriji zato je važna, ali ne briše problem zakašnjele kontrole.

Austriji sada treba sustav koji će biti istodobno socijalan i ozbiljan. Socijalan prema onima koji pomoć trebaju. Ozbiljan prema onima koji je zloupotrebljavaju. Jedno bez drugoga ne funkcionira. Ako nema solidarnosti, država postaje hladna. Ako nema kontrole, solidarnost postaje naivna.

Slučaj iz Graza pokazuje da prijevare postoje, da ih je moguće otkriti i da sud može reagirati. Ali pokazuje i nešto drugo: ako istraga dođe tek nakon godina isplata, onda sustav ne smije slaviti samo otkriće. Mora analizirati zašto je trebalo toliko dugo.

Socijalni novac nije ničiji višak. To je novac građana, radnika, poslodavaca i poreznih obveznika. On mora ići onima kojima pripada. Kada ode pogrešno, ne gubi samo država. Gubi se povjerenje. A povjerenje je u socijalnoj državi skuplje od svake pojedinačne isplate.

Pitanje koje u slučaju ostaje otvoreno: kako je 64-godišnjakinja još bila u AMS sustavu?

U ovom slučaju posebno upada u oči još jedan detalj koji u dostupnim navodima nije do kraja objašnjen: dob optužene. Ako je žena u trenutku postupka imala 64 godine, prirodno se otvara pitanje je li već trebala ostvariti uvjete za starosnu mirovinu ili barem izaći iz redovnog sustava naknade za nezaposlene.

Heute u svom tekstu navodi da je žena od veljače 2021. do srpnja 2025. primala novac preko AMS-a, iako je prema vlastitom priznanju većinom živjela u Bosni. No u tekstu se ne objašnjava je li žena imala dovoljno osiguranih razdoblja za mirovinu, je li eventualno nije ispunjavala uvjete za starosnu mirovinu ili je bila u nekom drugom statusu unutar sustava AMS-a.

Upravo zato ovaj slučaj otvara dodatno administrativno pitanje: nije sporno samo gdje je žena stvarno živjela, nego i kako je sustav kroz više godina obrađivao njezin status, dob, dostupnost tržištu rada i eventualne mirovinske uvjete. Ako je imala pravo na mirovinu, tada je pitanje zašto je naknada tekla do 2025. Ako pravo na mirovinu nije imala, tada ostaje drugi problem: osoba koja pretežno živi u drugoj državi teško može biti stvarno dostupna austrijskom tržištu rada.

Zoran / TV Wien