Hrvatska nogometna reprezentacija završila je pripremni ciklus s dvije potpuno različite slike. Protiv Belgije u Rijeci stigao je hladan tuš i poraz 2:0, uz dojam da Vatreni nisu izgledali dobro ni u trci, ni u fazi obrane, ni u reakciji na protivničku brzinu. Protiv Slovenije u Varaždinu stigla je pobjeda 2:1, Modrićev pogodak, Pašalićeva golčina u 93. minuti i barem malo mirniji odlazak prema Svjetskom prvenstvu.

Ali upravo tu leži problem. Rezultat protiv Slovenije popravio je atmosferu, ali nije obrisao pitanja. Dalić je nakon utakmice otvoreno rekao da ga brinu tehničke pogreške i slovenska tranzicija, jer Hrvatska nije dobro stajala na terenu. To nije nevažna rečenica. To je izbornikovo priznanje da je pobjeda došla, ali da sustav još nije potpuno zaključan.

A protiv Engleske na Svjetskom prvenstvu takve stvari više neće biti sitnice. Belgija je već pokazala koliko Hrvatska može patiti protiv brze, fizički moćne i okomite momčadi. Slovenija je pokazala da se i protiv nominalno slabijeg protivnika mogu otvoriti rupe ako nema dovoljno koncentracije i ako se izgubljene lopte ne zatvaraju odmah. Engleska će takve situacije kažnjavati bez pitanja.

Dalić sada mora prestati testirati i početi zaključavati

Prijateljske utakmice služe za provjeru, rotaciju, vraćanje igrača u ritam i traženje odgovora. Dalić je to jasno govorio i prije Slovenije, kada je naglašavao da je cilj dati minutažu većem broju igrača, vratiti Modrića, Gvardiola i Kovačića u natjecateljski ritam te nakon toga fokus prebaciti na Englesku.

To je razumljivo. Hrvatska nije klub koji svaki tjedan može ispravljati automatizme. Reprezentacija živi od kratkih okupljanja, povjerenja i hijerarhije. Dalić se godinama oslanjao upravo na taj model i s njim osvojio tri velike medalje. Njegovi rezultati nisu slučajnost i zato svaka kritika mora imati mjeru.

No sada je trenutak kada se faza isprobavanja mora završiti. Više nije pitanje tko će dobiti petnaest ili dvadeset minuta da se nametne. Sada je pitanje tko počinje protiv Engleske, tko zatvara desnu i lijevu stranu, tko prvi izlazi u presing, tko čuva prostor iza vezne linije i tko je prva devetka. Ako se u to uđe nejasno, Hrvatska će imati problem prije nego što utakmica stvarno počne.

Ključni potez koji Dalić mora povući nije jedna dramatična promjena imena. Ključni potez je prestanak lutanja. Hrvatska mora znati svoj sustav, svoj ritam i svoju prvu ideju. Protiv Engleske ne smije izgledati kao momčad koja se još dogovara tko što zatvara.

Najveći problem nije poraz od Belgije, nego način na koji je došao

Poraz od Belgije sam po sebi nije tragedija. Pripremne utakmice često zavaraju, velike reprezentacije znaju izgledati loše prije turnira, a pravi ritam dolazi tek kada počne natjecanje. Dalić je nakon Belgije i sam rekao da ne treba raditi dramu, ali je priznao da Hrvatska nije izgledala dobro i da je Belgija bila bolja u svim segmentima igre.

Ono što brine nije broj na semaforu. Brine dojam da Hrvatska u nekim trenucima nije imala odgovor na protivničku brzinu, drugu loptu i okomiti napad. Kada Dalić kaže da nije bilo dovoljno trke i da se morala bolje odraditi faza obrane, to je ozbiljna poruka. Ne zato što Hrvatska ne zna braniti, nego zato što se takvi problemi na Svjetskom prvenstvu jako brzo pretvaraju u golove.

Engleska je upravo tip protivnika koji može kazniti takvu tromost. Ako Hrvatska izgubi loptu visoko, ako bekovi ostanu predaleko, ako vezni red ne zatvori prvi pas prema naprijed, prostor iza leđa može se otvoriti u sekundi. Belgija je poslala upozorenje. Slovenija ga je ponovila kroz tranziciju. Engleska ga može pretvoriti u kaznu.

Zato Dalićev prvi zadatak nije samo motivirati momčad. To zna. Njegov prvi zadatak sada je taktički: smanjiti prostor između linija, jasno definirati tko zatvara izgubljenu loptu i spriječiti da Hrvatska bude preduga. Ako Vatreni budu široki i rastegnuti, Engleska će ih natjerati da cijelu utakmicu trče prema vlastitom golu.

Devetka više ne smije biti otvoreni natječaj

Jedno od najvećih pitanja ostaje napadačka hijerarhija. Dalić je protiv Belgije iznenadio s Petrom Musom od prve minute, dok su u javnosti i stručnim analizama ponovno otvorene rasprave oko Ante Budimira, Andreja Kramarića i uloge klasične devetke. Jutarnji list je upravo pitanje vlasnika devetke označio kao jednu od najvećih zagonetki završnice priprema, uz napomenu da Budimir u ovoj konkurenciji ima najviše velikih utakmica u nogama.

Hrvatska ne mora igrati s napadačem koji će zabiti tri gola po turniru da bi bila opasna. Hrvatska mora imati napadača koji zna zadržati loptu, otvoriti prostor, napasti ubačaj, vezati stopere i dati Modriću, Kovačiću, Perišiću i ostalima jasnu točku igre. Ako se stalno mijenja profil napadača, mijenja se i cijeli način napada.

Budimir donosi iskustvo, skok, duel i osjećaj za kazneni prostor. Musa donosi snagu, rad i profil klasične devetke, ali mu se u reprezentaciji još nije potpuno otvorilo. Kramarić nije čista devetka u istom smislu, ali je igrač koji zna pronaći prostor između linija, donijeti inteligenciju i završnicu. Problem nije u tome što Hrvatska nema opcije. Problem je ako ne zna koja je prva.

Protiv Engleske taj izbor mora biti jasan. Ne može se čekati 60 minuta da utakmica pokaže što nedostaje. Dalić mora unaprijed znati želi li sidraša, pokretljivog napadača, Kramarića između linija ili kombinaciju koja će Englesku natjerati da se brani dublje. Devetka nije samo ime u sastavu. Ona određuje kako Hrvatska izlazi, gdje šalje loptu i koliko može odmoriti vezni red.

Hijerarhija je Dalićeva snaga, ali forma ne smije ostati sporedna

Dalić već godinama ponavlja da reprezentacija nije klub i da hijerarhija ima veliku važnost. U tome ima puno istine. Hrvatska je najveće rezultate ostvarila upravo zato što je imala jezgru, povjerenje i igrače koji znaju kako se ponašati na velikom turniru. Tportal je uoči Slovenije prenio Dalićevu poruku da forma jest važna, ali nije jedino mjerilo, te da stoji iza načina rada koji je Hrvatskoj donio velike uspjehe.

No hijerarhija i forma ne smiju biti neprijatelji. Najbolje reprezentacije na velikim turnirima imaju i jedno i drugo: kostur momčadi kojem vjeruju i trenutnu formu koja im daje energiju. Ako se previše osloniš na stare zasluge, riskiraš sporost. Ako previše režeš po trenutnoj formi, riskiraš gubitak identiteta. Dalić mora pronaći ravnotežu.

Modrić, Kovačić, Perišić, Gvardiol i ostali nositelji nisu problem. Oni su temelj. Pitanje je tko oko njih daje najviše energije, brzine i discipline. Protiv Engleske neće biti dovoljno imati imena. Trebat će imati noge, reakciju i koncentraciju. To je razlika između respektabilne Hrvatske i Hrvatske koja može stvarno uzeti bodove protiv velikog protivnika.

Upravo zato Dalićev najvažniji potez ne mora biti rušenje hijerarhije, nego njezino precizno osvježavanje. Stariji igrači moraju dati mir i klasu, mlađi moraju dati tempo i agresiju. Ako jedna strana izostane, Hrvatska će izgledati ili presporo ili previše sirovo. Prava momčad mora spojiti oboje.

Obrambena tranzicija je pitanje života protiv Engleske

Ako postoji jedna stvar koja nakon Belgije i Slovenije mora biti podcrtana crvenim markerom, to je obrambena tranzicija. Dalić je nakon Slovenije otvoreno rekao da je slovenska tranzicija bila opasna jer Hrvatska nije dobro stajala. To je možda najvažnija rečenica cijelog pripremnog ciklusa.

Hrvatska tradicionalno voli kontrolu lopte. Vezni red želi igrati, smiriti, okrenuti stranu, pronaći ritam. Ali kada se lopta izgubi, sve se mora promijeniti u djeliću sekunde. Prvi presing, zatvaranje sredine, povratna trka bekova i pozicioniranje stopera odlučuju hoće li protivnik dobiti polukontru ili će napad biti ugašen odmah.

Protiv Engleske će ta faza biti možda važnija od posjeda. Engleska ima brzinu, snagu i individualce koji vole napasti prostor. Ako Hrvatska izgubi loptu s previše igrača ispred nje, svaki izgubljeni duel može postati situacija za paniku. Tu više ne pomaže iskustvo ako je razmak između linija prevelik.

Zato Dalić mora pripremiti Hrvatsku kao momčad koja zna kada napasti, ali još više zna kada stati. Nije sramota protiv Engleske biti pragmatičan. Sramota bi bila ponavljati iste rupe koje su se vidjele u pripremama i nadati se da ih protivnik neće primijetiti.

Pašalićev gol donio je mir, ali ne smije sakriti upozorenja

Mario Pašalić je protiv Slovenije napravio ono što radi godinama: pojavio se kada treba. Njegov gol u 93. minuti donio je pobjedu, emociju i puno bolju atmosferu pred odlazak na Svjetsko prvenstvo. Da je utakmica završila 1:1, rasprave bi bile puno oštrije, a nervoza bi bila veća.

Ali jedan kasni gol ne smije sakriti činjenicu da je Slovenija imala svoje šanse i da je Hrvatska u završnici utakmice opet otvorila vrata neizvjesnosti. Pobjede su važne za samopouzdanje, ali velike momčadi znaju čitati i vlastite pobjede. Ako rezultat postane pokrivač za probleme, onda je pobjeda opasno umirujuća.

Dalić to zna. Zato su njegove riječi nakon Slovenije bile realne. Nije bježao od pobjede, ali nije ni glumio da je sve savršeno. Rekao je da ima stvari koje se moraju popraviti i da sada počinje ono pravo. To je upravo ton koji Hrvatskoj treba: mir bez samozavaravanja.

U svlačionici Hrvatske ima dovoljno velikih igrača da razumiju razliku između rezultata i izvedbe. Rezultat protiv Slovenije je dobar. Izvedba je korisna kao upozorenje. Ako se to upozorenje shvati ozbiljno, utakmica je poslužila svrsi.

Engleska traži Hrvatsku bez iluzija

Hrvatska protiv Engleske ne mora biti savršena, ali mora biti jasna. Mora znati tko igra, kako se brani, kako izlazi iz pritiska i gdje traži gol. Ne može se oslanjati samo na Modrićevu magiju, Perišićev osjećaj, Gvardiolovu kvalitetu ili Pašalićevu sposobnost da se pojavi iz drugog plana. Veliki turnir traži sustav koji nosi pojedince, a ne pojedince koji stalno spašavaju sustav.

Dalić je u devet godina pokazao da zna voditi Hrvatsku kroz velike utakmice. Njegove medalje daju mu pravo na povjerenje. Ali veliko povjerenje nosi i veliku odgovornost. Upravo zato sada mora povući potez koji se možda ne vidi u naslovima kao “velika revolucija”, ali se vidi na terenu: zaključati momčad.

To znači odrediti prvu devetku, stabilizirati vezni balans, riješiti obrambenu tranziciju i prestati slati poruku da se još traže odgovori. Engleska ne dolazi kao protivnik za testiranje. Engleska dolazi kao protivnik koji testira sve slabosti koje nisi riješio.

Ako Dalić to napravi, Hrvatska i dalje ima dovoljno kvalitete, iskustva i karaktera da se potuče s bilo kim. Ako ne napravi, onda naslov da se Hrvatskoj “ne piše dobro” neće biti senzacija, nego hladna procjena. Jer na Svjetskom prvenstvu ne pobjeđuje uvijek najtalentiranija momčad. Pobjeđuje ona koja zna što radi.

Hrvatska još ima vremena za korekciju. Ali više nema vremena za lutanje.

Zoran / TV Wien